(s)ličnosti, Bakir Izetbegović i Aleksandar Vučić : nema izjednačavanja ali se daju uporediti Milan Radoičić i Fikret Prevljak
Svaki balkanski političar se trudi da dokaže da liči na ‘svoj narod’, makar u tome postupio glupo, iracionalno ili štetno. Svi balkanski narodi obožavaju tu imaginarnu sličnost, zbog te ljubavi, sprege vlasti i naroda, danas na Balkanu imamo sve ono što nemamo.
Balkanski političari u vlasti su također slični jedni drugima, može se reći komotno da su isti, razlika postoji jedino u nijansama. Naravno, oni odbijaju svaku usporedbu, jer svaki za sebe smatra da je bolji, pošteniji i vještiji od onog drugog. Ali, ma koliko se trudili, ta sličnost u njihovom vladanju, kriminalu i osvajanju moći, sve je vidljivija. Ima nekakva ‘kemija’ između njih, kako je to slikovito izjavio Dragan Čović 23.03.2019. kada je sa Izetbegovićem dogovorio podijeljenju sudbinu Mostara i izbore nakon 12 godina odlaganja. Tada je naime ovaj vječito nasmijani optimista sa pokrićem izjavio da ‘između HDZ-a i SDA ima kemije, između HDZ-a i SNSD-a ima kemije..’. da bi dodao dilemu : ‘Koga još tražiti, ne znam, ali da ne ulazim u kemijske odnose”…
Nauka se umiješala u naš politički usud, kemija a pomalo i hemija se nedaju i lako su ušle u ‘naše odnose’. Onda se ta nauka mućkanjem ubrzo pretvorila u matematiku, rezultat toga je današnje s(r)tanje u državama nekadašnje Yugoslavije.
Znam, poređenje ne vole ni jedni ni drugi, posebno su na to alergični Bošnjaci. Oni su najčistiji, genetski predodređeni da vladaju, Božji, nevini su redom i mužjaci i ženke hanume, prate ih u stopu ostali konstitutivni. Zbog urođene i nabrušene osjetljivosti i uvrijeđenosti, Bošnjaci te odmah, čim kažeš drugačije – nagrađuju. Medijskim reketom, vikom, arlaukanjem (da malo podsjetim na Dodika sa ovim muzičkim tonovima u vezi džamija), slijede apelacije, Ustavni Sud radi uglavnom za njih i njihove žalopojke.
A Tite mi, ili d se malo ‘pravim’ Bošnjakom – Allaha mi, svi su naprosto isti. ‘Ajde da budem malo prizemniji – skoro isti. Ilustrujem to sa samo dva, na izgled banalna ali za državu krucijalna primjera.
I ne smijte se, u ovim primjerima je sudbina države.
Primjer prvi, dolazi iz radionice Bakira Izetbegovića, drugi stiže iz Beograda.
Nakon silnih medijskih kritika na generala ArBiH SDA nekadašnjeg kadrovika i političara, kućnog ljubimca familije Izetbegović a sada tajnovitog bjegunca Fikreta Prevljaka (zovu ga još i ‘NJIHA’ zbog njegove očigledne Sorbonske pismenosti, nema ga mjesecima, kažu sarajevski mediji da je pobjegao u Tursku, njegove kuće, vile i hacijende u oglasima su na prodaji), Bakir Izetbegović je čvrsto stao u odbranu ‘lika i djela’ druga ‘NJIHA’ koji je bio kandidat za visoke funkcije u stranci i u Sarajevu pa ‘ispušio’.
‘Nije završio Sorbonu, ali je čovjek iz naroda i zna s ljudima. Fikret Prevljak je vodio brigadu, znat će voditi i stranku. Zna s ljudima, nije završio Sorbonu, nije neki intelektualac, ali je čovjek iz naroda’.
Prije nekoliko dana, Izetbegović se ukazao u faci predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, gdje je ovaj mentalno oštećeni a opasni diktator Srbije gostovao na svojoj tv ‘Happy’. Tu je patetični lik Aca pred cjelokupnom javnošću branio ‘svoju kopiju’ Prevljaka, osumnjičenog teroristu za upad u manastir na Kosovu Milana Radoičića. Svoju sivu eminenciju i produženu ruku za rješevanje stanja na Kosovu ‘svim sredstvima’.
‘Godinama su lagali da je Milan Radoičić ubio Olivera Ivanovića, kosovsko pravosuđe je odustalo od toga. Milan Radoičić nije akademik niti pesnik, već je čovek koji je rastao sa ulice, rođen u Peći, ali je uvek bio uz svoj narod. Kritikovali su ga zbog bogatstva. Vidite, meni bogatstvo ne znači ništa, ako moj narod nema slobodu..‘
Dakle, bistro i čisto, ove dvije izjave uz dva skoro ista tipa, ne mogu se izjednačiti ali se dakako mogu i moraju uporediti. Iste su, sa malom razlikom : Prevljak je ‘Sorbonac’ a Radoičić ‘akademac’.
Sve drugo je kemija. Hoću reći – hemija. Naroda i njihovih vođa.
photo : Bakir Izetbegović i Aleksandar Vučić na davnom zadnjem susretu 2015. u Beogradu, arhiv
