Protesti protiv sebe, niko ne zna žaliti kao vlast : maršira i uživa preko mrtvih a raja i država nestaju polako …
Vlast u BiH ulazi u završnu i neizlječivu fazu mentalne bolesti sa čime i država Bih prestaje biti ludnica poluotvorenog tipa, sve se vidi i otvoreno je i njoj se nazire kraj.
Sa burne i permanentne međusobne naprđivačke svađe preko medija i pisama iz ureda, sa napucavanja i mudrovanja po socijalnim mrežama, sa svojih portala i televizija, vlast je odavno i nažalost ‘prešla’ na mrtve, bombarduje se žrtvama iz svih oruđa i oružja. Ako zafali (a fali) žrtava zadnjeg bh rata, ima onih iz prethodnih ratova. Iz Republike Srpske je pukla bruka o stavljanju imena i slika žrtava genocida u Srebrenici na mjesta žrtava Srba u ‘Oluji’ u Hrvatskoj, međutim ništa novo. To isto koriste i drugi, posebno Bošnjaci. Kod njih se još nakon tri decenije od rata ne zna tačan broj ni nestalih ni ubijenih i silovanih od Potočara do djece Sarajeva.
Takve monstrume, vođe, vlastodršce i takvu morbidnost može i jeste izrodio samo takav ili sličan narod i ne ispušta ih, prigrlio ih je kao svoje, i nema tom narodu lijeka, obolio je više od političara. To se vidi u svakom segmentu društenog i javnog života, međunarodna zajednica koja je svemu tome kumovala mudro i dalje hinji ‘partnera’ i čuvara i države i naroda a naroda u zemlji sve manje pa čuvaju političare, ko ima imalo u glavi piči čim prije može daleko van domašaja zaraznih virusa, da se spasi. Ništa ne poduzima ni visoki bh predstavnik kojem su svaku volju za rad oduzeli podjednako i Srbi i Bošnjaci. Osim plata i benefita, otpremnina i lagodnih dodatnih paušala, bijesnih auta i vozača, naknada za odvojeni život i dobro opremljene kuhinje u Parlamentu, vlast je zaboravila sve drugo, ako se sastanu koji put u toku godine i ako zaluta koji propis koji reguliše život ljudi i njihove probleme, to glat odbijaju.
I nađu milion razloga za svoj hrabri bezobrazni čin.
No, raja koja sebe još iz šege naziva i građanima, ne mari i ne buni se zbog krucijalnih i vitalnih problema, sve je potaman, raja reaguje na odluke tužilaštva kad im optuži ponekog ratnog zločinca, ili kad treba spašavati Dodika, Bakira ili elitiste na državnim jaslama u Sarajevu. Poslije tragedije u Gradačcu gdje je pomanitali jaran policije i pravosuđa ‘odranije poznat’ Nermin Sulejmanović usmrtio nevjenčanu ženu Nizamu Hećimović i još dvoje sandžaklija te ranio nekoliko osoba a potom se sam ubio, vidjeli smo koliko danas da vlast može i gore i grđe, samo je važno imat ideja.
Toga fala narodu ne fali, načelnici SDP Benjamini Karić koja od sramnog svrgavanja Bogića Bogićevića na mjestu načelnika glavnog bh grada bukvalno sramoti i grad i državu već nekoliko godina, posebno ideje, slikanje i bolesno poziranje njoj nisu nikad bili strani. U nekakvom svom svijetu kojeg šutke prihvata i njena partija u vlasti sa ‘trojkom’, ova hanuma se baš onako zanijela, izmislila je čak i neku šifru koju nazova ‘gradskom diplomatijom’ sa kojom vršlja i bunari po Svijetu sa ličnom kartom glavnog grada i sa umišljajem predsjednika države. Gdje nekontrolisano putuje i bratimi se, a kod kuće vjerno prati muslimanske običaje, spomeničari nakaradno i piše krivične prijave da bi joj, da nisu ahbabi, na toj svesrdnosti pozavidio i sam Reis Kavazović.
Možete misliti, a trebate, ona je glavni pokretač i organizator današnje ‘protestne šetnje’ Sarajevom pod motom ‘protiv nasilja’, što je najavila odmah nakon tragedije kad se stvorila u Gragačcu, kako bi pokazala da je sva predata za borbu protiv nasilja nad ženama.
Ništa tu ne bi bilo neobično da ta i takva, smiješna i karikaturalna Benjamina koja svojim dnevnim sličicama i patetičnim objavama na ‘fejsu’ grabi obožavaoce nije najavila pa i stala u prvi saff demonstracija protiv vlasti, dakle protiv same sebe, jer ona je vlast. I ona i njena partija skupa sa strankama NiP i Našom strankom. Pa izdiktirala 16 ‘zahtjeva’ sebi, koje naravno neće ispuniti.
Kad je već to tako, onda nam je jasno kakvu smo vlast izabrali i odnjegovali. Od takvih protesta nema ništa osim ‘lajkova’ načelnici, jer zna se da ‘vrana vrani oči ne iskopa’, trebalo je raji ponuditi nešto da se ima o čemu pisati i natakati.
Još prije toga, svjesno je odbila otići na crveni tepih i otvor ‘Sarajevo Festa’ jer je kako je drapateljski navela na svom profilu ‘boli srce’ zbog tragedije u Gradačcu, ali gle čuda, sa gostima SFa je svaki dan pozirala i slikala se. Čak je i uživala u polusatnom vatrometu u čast ovog seljakluka i derneka pod palicom vlasti o čemu smo već pisali, nije se bunila niti ‘twittala’ zašto se puca i veseli u Sarajevu kad se takav zločin desio, da bi dva dana kasnije žalila protestno šetnjom uz silu ‘zahtjeva’ svojoj vlasti. Naravno, na otvoru SFa nije bilo ni minuta šutnje, a dva dana kasnije kad je žrtva već zakopana, Benjamina roni lisičje suze po Sarajevu i drobi o nemaru vlasti i nezaštićenim žrtvama. A kad smo već kod vatrometa, za razliku od onog kojeg je zabranila izraelskoj ambasadi 23. juna ove godine (navodno jer se ‘Grad Sarajevo pridružio gradovima koji neće imati organizovan ni novogodišnji vatromet, a zbog negativnih posljedica po stanovništvo, životinje i okoliš..’ a zapravo jer neće da izađe iz ‘hatora’ muslimanima Palestine), ovaj uz ‘estradni cirkus’ joj nije smetao iako je tragedija u Gradačcu zasjenila sve postojeće u BiH. Vatromet ne djeluje štetno po građane i budžet kad je Bajram ili Ramazan, tada Benjamina uz baklave i ‘naše tradicije’ načisto prespava zdravi okoliš i zdravlje ljudi i životinja, puca se na sve strane, spavala je i dok su konfete ‘trovale’ Sarajlije uz SF.
Morbidno do bola, jučer vatromet a danas ‘šetnja’. Može Benjamina ovako šetati svaki dan, sve joj je plaćeno a do života žrtava i njoj i ‘političkim prvacima’ u šetnji je stalo koliko do lanjskog snijega, džaba što im se ‘pridružio’ i američki ambasdaor u BiH, šta bi on drugo i uradio nego da se ‘pridruži’, da ‘osudi’ ili da bude ‘zabrinut’. No, još nismo nigdje do li u BiH vidjeli ovakav ‘japanski harikiri’ : doktorice prava nam je priredila suicid sebe i svoje vlastele. Sama se ‘izprotestirala’ i pljuckala po vlasti u kojoj sjedi.
I ministri su pljuckali, nisu se mogli dogovoriti o ‘danu žalosti’ i kad je najzgodnije plakati, pa obzirom da nam je sve podijeljeno, i žalost nam je locirana zasebno. Posebnom odlukom Republike Srpske i na jedvite jade odlukom vlasti FBiH, ali ‘gle čuda’ potrefilo se da će mo žalovati zajedno, u isti dan.
U taj dan bi mi, da nas imalo ima, umjesto žalosti, trebali zapjevati. I svi pljunuti u šake pa od Banja Luke krenuti u Sarajevo i svrgnuti i izbaciti i Benjaminu i ostale štetočine a onda proglasiti dan radosti. Međutim, nismo mi od te ‘japije’, mi smo gora sorta od vlastodržaca. Zato nam je, iako to ne vidimo, sa ovakvom vlašću svaki dan žalost ami radosni.
Specijalno bijele ahmedije žale čitavu godinu. Špartaju Bosnom cijelo ljeto i skupa sa vlašću žaluju. I bome profitiraju, vidi se i po njima i po firmi zvanoj Islamska Zajednica BiH.
Ministar policije FBiH karikaturalni tip Ramo Isak je uz Benjaminu također protestvovao protiv sebe i šetao Sarajevom u društvu sa Denisom Bećirovićem Reisovim agentom za društvennu brigu a u medijima najavio da će pohapsiti ‘sve one koji su veličali zločin u Gradačcu’. Što znači, teško je reći ali istinito, skoro trećinu Bosne, naše ‘čiste’ i vjerski odgojene mladeži, umjesto da uhapsi načelnika policije ili saučesnike u prikrivanju ubice, pa se sve svelo kao na proteste i šetnje penzionera, rudara ili nekakvih klinaca boraca ili šehidskih nasljednika.
Dođeš, izvičeš se ‘lopovi napolje’ a onda odeš kući pa nataslačiš pohvale lopovima jer su ‘naši’ i bolji od ‘onih drugih’.
Ostaje čudno kako u Gradačac nije otišao Reis ili neko iz njegovih silnih ‘ureda’ i ‘agencija’ za ‘vjerska pitanja’, oni obično idu samo kad se ‘napadne’ hafiz ili hodža i to skupa sa Duškom Jurišić ministricom za posebne osjećaje. Kada u goste nahrupe svi listom iz državnih fotelja. Bio je zauzet čitanjem nagrade iz Pakistana odakle mu je stigla za ‘posebne zasluge za Pakistan’, kao da je Reis u Islamabadu a ne u Sarajevu.
Prava pravcata Benjaminina politička sprdačina u šetnji.
Koliko još sutra, ni Benjamina ni ostala raja iz vlasti neće se sjetiti ni Gradačca ni Nizame, tako su prošle sve ranije žrtve nasilja, i žene i muškarci i djeca, isto smo šetali i za žrtve saobraćaja u Sarajevu kada je nedavno ubijena dr. Azra Spahić a povrijeđene još dvije djevojke od strane guzonjinog sina i ‘odranije poznatog’ uličara, da li se iko sjeća šta je vlast uradila od silnih obećanja, kamera, izmjene propisa i još što kakvih klinaca i palaca izrečenih po potrebi?
Ništa, desio nam se jučer Gradačac a sutra ko zna.
Također smo svjedoci još jednog javnog, ispod pleksusa udarca za SDP i Nermina Nikšića od kolaboracionista SDA i familije Izetbegovića – Benjamine i Bećirovića.
Sa ovakvom vlašću ne treba žaliti.
Kad ode, ako se ikad to desi (šetnjom neće sigurno) onda to treba – ZALITI.
photo : Benjamina Karić u prvim saffovima ‘protestne šetnje’ u Sarajevu ‘protiv nasilja’, arhiv
