Emir Suljagić zbog pomoći Turske Potočarima koja se mjeri u ‘milionima’, oprostio Erdoganu i ‘braći’ što su odbili donijeti zakon o priznavanju genocida u Srebrenici …
Sve od završetka bh rata čekali smo sa zebnjom da Turska konačno u Parlamentu prizna genocid u Srebrenici, budući da smo uvijek uz njih a oni dobili Bosnu u ‘amanet’ od Alije pa nam stalno obećavaju kako su ‘uz nas’ i kako ne treba da se brinemo za našu budućnost.
I, kad su konačno opozicione stranke u Turskoj uputile u proceduru zakon kojim se priznaje genocid u Srebrenci da zauvijek začepimo usta ‘hejterima’ i ‘mrziocima naše braće’, na sam dan ukopa žrtava u Potočarima 11. jula ove godine, strefi nas vijest kako je zakon ‘pao’ zahvaljujući Erdoganovoj stranci (AKP Stranka pravde i razvoja) koja u Parlamentu ima većinu.
Vijest je logično odjeknula kao bomba a onda je uslijedilo pranje i uljepšavanje vijesti, Erdogana i naravno ‘braće’.
Kao, prije na dva dana Usvojena je deklaracija kojom šest parlamentarnih stranaka uključujući i Erdoganovu AKP ‘osuđuju genocid u Srebrenici’, pa stoga nije bilo potrebe da se donosi zakon, a osim toga opštepoznato je da Turska prihvata da je bio genocid u Srebrenici i to uvijek naglašava, čak je to putem skype potvrdio ponovo Erdogan u svojoj poruci uz kolektivni ukop žrtava 11. jula ove godine.
Iako čak i ptice na granama znaju da je Erdogan svih ovih godina izbjegavao da ozakoni svoj stav prema genocidu u Srebrenici pravdajući to ‘sveopštepoznatim’ stavom Turske prema BiH u šta se ne smije sumnjati, bošnjačka politika i mediji nisu s razlogom problematizirali ovakav stav turskog Parlamenta, dok su istovremeno svima ostalima na Kugli Zemaljskoj obavezno zamjerali i prozivali ih ako se nisu izjasnili o genocidu u Srebrenici. Razloge takvog stava Turske najbolje je opisao opozicioni prvak u vlasti iz Stranke zelenih Omer Faruk, samo što se to svjesno prešućivalo i ‘zaboravljalo’.
Tačno je naveo tri razloga ovakvog postupanja turske vlasti, a to su : Erdogan i njegova stranke ne žele ući u raspravu o genocidu jer ne žele pokvariti odnose sa Srbijom, zato što je prijedlog zakona donijela opozicija u Parlament i zato jer se boje efekta zbog rasprave o jermenskom genocidu kojeg je počinila Turska.
Od silnih pokušaja pravdanja i umanjivanja značaja Erdoganove vlasti o odluci o genocidu koji se svodi na deklaratorno priznanje da je genocid izvršen i da Turska čvrsto stoji uz BiH, ovdje i sada izdvajamo izjavu Emira Suljagića direktora MC Potočari u povodu nedonošenja zakona o genocidu u Turskoj. Koja je iako skandalozna, pravo ogledalo politike i Erdogana, i Suljagića i Potočara. I dokaz da sve ima svoju cijenu na tržištu, čak i genocid.
Direktor Suljagić se zahvalio Republici Turskoj ‘na pomoći koju pruža toj ustanovi i dodao da se ta pomoć mjeri u milionima eura’, pa dodao. ‘Da nije Turske, države i Vlade, Srebrenica MC bi još bio hrpa starog gvožđa koja curi na sve strane. Pomoć koju je Turska pružila Memorijalnom centru Srebrenica se mjeri milionima eura…’
Tu je upravo i kraj svake priče o zloupotrebi genocida ne samo kod Emira i u Potočarima već i u Turskoj, kod brata Erdogana. Sve se može platiti milionima, čak i ljudske žrtve i kosti genocida. Ne zna se zašto još uvijek čeka Milorad Dodik i riskira krivičnu prijavu, dovoljno bi bilo da uplati par miliončića na konto Suljagića i da komotno može da ne samo opsuje već i pogazi i genocid i žrtve. Našlo bi se načina za zahvalu i priznanje.
A o kolikim milionima se radi, Suljagić nije precizirao, međutim prema Erdoganu i Turskoj je postupio kao i prema visokom bh predstavniku. Podsjećamo, sve dok s početka ove godine Christian Schmidt nije ‘nametnuo’ zakon po kojem Suljagić može trošiti 6 miliona KMa iz budžeta namijenjenog za komemoracije po svojoj volji, bio je u medijima satanisan, popljuvan i izvrijeđan na pasja preskakala od strane Suljagića, svakodnevno ga je kljukao opasnim i mrziteljsjim nadimcima i epitetima. Od ‘kreatora aparthejda za Bošnjake’ do ‘Hitlerovg potomka’ koji uništava Bošnjake i sabija ih kao Palestince u enklave… Poslije donacije, Emir se ušutio i kaki samo u svoje gaće, Scmhidt je odkupio i svoju glavu i svoj donji veš kod njega.
Tako je i Erdogan i njegova partija sa pomoći ‘koja se mjeri u milionima’ – abolirana. Ne mora o genocidu ni riječi prozboriti.
Kad smo kod miliona koje je dao Erdogan, da priupitamo još malkice nešto o matematici. Šta je onda sa ostalim milionima koji stižu od opština, Islamske Zajednice, Kantona i tako širom i redom po BiH? Naime, iako su pare koje je ‘Švabo Šmit’ dao Suljagiću namijenjene isključivo za troškove komemoracije, vidjeli smo da je ove godine Suljagić dramčio lovu za sahranu svuda. Od premijera Nikšića pa naniže. Čak se i Munira Subašić javno zahvalila mnogima koji su, kako je rekla, pomogli da pokriju troškove ovogodišnjeg 11. jula.
A Šmit dao pare, ej ?! Milione, kao i Erdogan?
I opet curi na sve strane iako upravna zgrada Suljagića nije više ‘hrpa gvožđa’. Iako su i revizori rekli da ‘curi’ sve po zakonu?!
photo : Emir Suljagić direktor groblja Potočari, arhiv
