Aleksandra Vučića treba smijeniti zbog psihičke bolesti samo nema na vidiku doktora koji smije uspostaviti takvu dijagnozu, izbori nisu rješenje za Srbiju u ovakvim uslovima.
Opštepoznata činjenica je da umjesto ‘imovinskih kartona’ političara zemalja bivše Yugoslavije (‘imovinskih kurtona’) treba za ova plodna neradnička zanimanja uvesti druge i drugačije : medicinske kartone.
Više puta smo komentarisali fenomen ovih naših prostora ali nama se i dalje predočavaju falsifikati i jednokratni kartoni o ‘siromasima’ vlastodršcima koji su ‘puni kao brod’ a po imovinskim kartonima sve puka sirotinja i dužnici kredita, koji se vozaju u starim autima i žive u ženinom ili ćaćinom stanu, sa imovinom koja je većinom ‘naslijeđena’ i nije na njihovo ime. I dok se za obično radno mjesto običnog građanina ili seljaka traži ljekarski pregled i papir, čak i testovi na drogu, za predsjednike država, misnistre, zastupnike, načelnike i druge mnogobrojne funkcionere doktorske dijagnoze nisu potrebne niti ih ko pita za njih. A svakodnevno vidimo da se u vlast uhljebilo sve i svašta, od narkodilera do opasnih psihičkih bolesnika koji odlučuju o sudbinama miliona ljudi i država koje vode, i organa kojim upravljaju donoseći važne i odlučne odluke. BiH je prepuna takvih ‘mentalaca’ počev od manje opasnih narcisoida do onih sa očiglednim i bez doktora vidljivim manirima šizofreničara i manijaka, no osim sprdnje po internetu na što su otporni kao švicarski sat na vlagu, nemaju drugih posljedica.
U stadu takvih mentalnih diktatora koji jašu u vlasti decenijama, najviše se ističe, što svojm zaslugom a što nemoći raje Aleksandar Vučić, predjednik Srbije. Ovaj tip, nekadašnji član radikalne četničke stranke Vojislava Šešelja pa kasnije navodno presvučeni vojvoda četnik I klase i ‘mirotvorac’ i vođa nacionalističke Srpske Napredne Stranke, svaki dan i svakog minuta pokazuje da je bez premca među prvima koj bi se, da ima sile i moći, morao pregledati i udaljiti sa dužnosti predsjednika. Njegova šizofrenija i druge mentalne bolesti koje iskazuje svaki minut bez sumnje truju srpski narod i Srbiju čime ugrožava ne samo njih već i kompletan Region, ali on okružen nezajažljivom i autoritativnom moći i organima vlasti koje je sve redom potčinio i preoteo od matičnih ureda do vojske i bezbjednosti te medija posebno, uprkos masovnim demonstracijama u Beogradu koje traju mjesecima negodujući protiv njegove despotske vladavine sve to ignoriše i razvodnjava bolesnim nastupima i uz pomoć međunarodnih sila i dalje opstae u vlasti.
Izbori koje nudi kao rješenje su klasična diktatorska laža, jer odlično zna da može uz medije i lovu iste pokrasti ili dobiti a onda nastaviti sa svojim bravurama koje se svakodnevno po rijetkim srbijanskim nezavisnim medijima ismijavaju bez većih rezultat i opasnosti po njega i njegovu kamarilu u vlasti.
Vučić je bukvalno vladar kompletne Srbije i još nije nigdje zabilježeno da se bilo gdje i u bilo kojoj državi predjednik države bavi sa onim čime se ovaj šizofreni predsjednik opasno zabavlja. Iako je s početka svoje vladavine izjavio kako se promijenio ‘jer se samo magarci ne mijenjaju’, Vučić je ostao isti. Bolestan za vlašću i prisutnošću u medijima ovaj spin-majstor se okružio sumnjivim i nekompetentnim tipovima poslušnicima kao što je izvjesna Ana Brnabić, Vulin ili Ivica Dačić pa tako iz svoje palate svaki dan bukvalno ali bezobrazno vodi medijski rat sa svojim narodom. Naziva ih ‘lešinarima i hijenama’, ‘ruljom’, ‘plaćenicima’, kao nekad Milošević građane dovodi na kontramitinge ne bi li došlo do nereda u kojem je on ‘gazda’ i permanentno optužuje ‘tajkune’ i ‘strane sile’, teško je više i gledati i slušati njegove patetične nastupe, posebno na tv ‘Pink’ ili tv ‘Happy’ njegovim bastionima vlasti odakle se ne vadi. Vazda je kao i svaki psihopata ‘ugrožen’ i on i porodica, vazda se odvijaju nekakvi ‘atentati’ na njega, vazda okrivljuje druge a sebe ne gleda u ogledalo, često kao i svaki duševni bolesnik straši raju da će ‘da se obesi’, ‘šta hoćete od mene, hoćete li da se obesim o luster’, njegovi nastupi na tv sa tablom i kredom poklonom braće Kineza su klasičan primjer mentalng narušenog zdravlja, gdje patetično izlaže i iznosi lažne podatke o uspjesima Srbije koja je jedna od najzaduženijih država bivše Yugoslavije.
Naravno, počev od ‘kišobrana’ kojeg je nosao iznad Sarajeva sa Šešeljem umjesto automata, pa sve do svadbe kod Šešelja uz četničke pjesme, do izjava kojima javno brani svoje batinaše po ulicama koji u civilu ruše kuće da bi on napravio ‘Beograd na vodi’ ili ministre sa falsifikovanim diplomama, Vučić svakodnevno potvrđuje da mu je magarac iz njegov projene mišljenja s početka vlasti samo metafora za prikrivanje njegovih laži i opsesija. Posebna, kao i kod svih drugih političara Balkana, je njegova opsjednutost državom i njegov patriotizma hulje, dok sa Kosovom i tamošnjim problemima igra lažni poker a sa međunarodnom zajednicom opasnu igru koja bi mogal zapaliti ne samo Srbiju.
Kao kod svakog bolesnika ovog tipa, kod Vučića se nikad ne zna šta će uraditi ali se zna kako. I jeste i nije potpisao Sporazum sa vladom Kosova, i jeste i nije uveo sankcije Rusiji, i sve tako iz dana u dan. A demonstracije na ulicama sve jače i brojnije. Koliko je ogrezao u bolesti dokazuje i fotošopirana njegova slika posjete Školi gdje je nedavno bolesni dječak upucao veliki broj djece i osoblja gdje po navodima medija nije uopšte ni svratio, slika se pojavila nakon takvih kritika.
Nabrajati sve njegove ludačke i šokantne izjave i poteze nemoguć je posao, da napomenem samo ovo. Kad je negdje u zvaničnoj posjeti on danima obrazlaže na kojem mjestu po važnosti je sjedio, nekad se i buni jer stolice’nisu postavljene alfabetskim pravilom pa mu pripao treći red’, dok su izjave sa takvih posjeta kod kuće totalno različite viđenom. On je sve ‘skresao’ u lice i Americi i Evropi, on im je ‘odbrusio da se neće niko igrati sa Srbijom’, i sve u tom tonu. Izvana, slika Vučića kako skrušeno sjedi ispred Donald Trump-a i pognute glave sluša, nije i neće doprijetu u njegov bolesni um.
Međutim, pored svega, on još ne treba još da brine za svoju budućnost. Međunarodnoj Zajednici je potreban zbog rješenja Kosova što on odlično koristi na svoj način, dok slike Skupštine gdje ima apsolutnu moć su žešće od slika i video-filmova sa njegovih ‘farmi’ ili ‘zadruga’. Zbog čega njega pomaknuti iz stolice neće demonstracije već ga može samo otjerati strah i sila. Za sada je u opticaju strah kojeg prikriva prijetnjama i sramnim vrijeđanjem naroda, za silu još nem uslova.
Znajući da je u istoriji Srbije srpski narod znao upotrijebiti i silu i toljagu, samo što to bolesni Vučić ne konta, ništa nije isključeno.
photo : Aleksandar Vučić predsjednik Srbije, detalj sa jedne od njegovih silnih bolesnih predstava na tv, arhiv
