Bogovi nisu pali na teme, sišli su na zemlju i vladaju njome : Fikret Abdić je ‘svetost’, Erdoan je Božji Poslanik poslan na Zemlju kao i Alija Izetbegović, Milorad Dodik je i Bog i nacionalno bogatstvo …
Bogovi ne čitaju novine, nemaju pametne telefone, televizore i kompjutere ali vjerovatno znaju šta se u njima piše, kad već sve znaju.
Međutim ne ‘haju’, što opet nameće opasnu sumnju na sebe i svoje moći.
Ne prihvatama onu stalnu vjersku budalaštinu o ‘iskušenju‘ koju nam poturaju kad nemaju suvisao odgovor na neka najjednostavnija pitanja. Kao recimo ona o djeci i njihovim bolestima, kada Bog zašuti ili kad pored tolike moći i snage grom/munja često udari i zapali džamiju ili crkvu a Božje kuće, ej?
Ili kad me ubjeđuju da će ovi bogati razbojnici i lopine, posebno političari ‘na onom svijetu polagati račune’ a ja običan čovjek i siromah polažem njima iste svaki dan.
Po svoj prilici i Bog tu nije načisto, jer ne reaguje a ima moć.
Eto, malo me smirila ‘kazna’ Bakiru Izetbegoviću gubitkom vlasti i izbora iako nas je ubjeđivao da je u ‘talu’ sa Allahom i Reisom i da ne može izgubiti (‘njih je 11 na jednoj a ja i Onaj Gore sami protiv svih’), međutim to više smatram nagradom nego kaznom. Jer, Izetbegović je odavno u specijalnoj vezi sa Bogom. Ali samo nakratko sam (bio) umiren, jer nedoumice su još tu. Tako će 20.05.2018. godine na skupu posvećenom ‘bratu’ Erdoganu u Sarajevu, u Zetri Sin Velikog Oca izjaviti kako Bogovi i Poslanici Božji ne špartaju samo Nebom već šetaju i zemljom.
‘… Ali, kako kaže hadis Poslanika, svakih 100 godina Bog pošalje čovjeka koji će narodu vratiti vjeru. I onda mu i pomogne, a kad mu pomogne, niko neće moći da ga pobijedi. Mi Bošnjaci smo imali Aliju Izetbegovića i ne možete objasniti kako smo uspjeli uopšte da se odbranimo, to je moglo samo Božijom intervencijom i voljom. Danas ne možete objasniti kako Turska može da nosi ovakvo breme i težinu. Toliko neprijatelja unutar sebe na svojim granicama, s milionima izbjeglica, Turska ne da se nosi s tim, nego i napreduje, tako što vi sada imate čovjeka kojeg vam je Bog poslao i ime mu je Redžep Tajip Erdogan..’
Dakle, proglasio je i Ćaću i ‘brata’ Poslanicima, Božjim emisarima. A protiv njih se ne ide, ne smije i ne može.
Bog nije reagovao na ovu klasičnu blasfemiju, šuti i ostavlja nas Reisu, Bakiru i ‘iskušenjima‘, da se napatimo još više i uvjerimo u negovu (ne)moć.
Nije bilo ni reakcije kad se svi državni zastupnici proglasiše ‘poslanicima‘ a njihove uhljebljene stolice ‘poslaničkim‘, a njihovi mandati ‘poslaničkim funkcijama’, tako nam ostaše za vjeke vjekova pune sale državnika, lopova i profitera sa titulom Poslanika.
Šta onda očekivati od njih nego da se tako i ponašaju. Kao Poslanici. Besmrtni. Moćni. Bogati a naši ‘poslanici’.
Jedna o njih je tako ‘svog predsjednika’ direktno titulirala Bogom, a Bog opet ništa. Kaže ‘poslanica‘ iz stranke Milorada Dodika Sanja Vulić u poslaničkoj klupi “Za mene Milorad Dodik ne da je Tito, nego je Bog”, i – tajac. Nije bilo reakcije ni kad je kćerka Fikreta Abdića Elvira Ljilja Jelenović iz partije ‘Laburista’ oca proglasila Svetošću, ‘svetost’ još svijetli kroz bateriju načelnika, savjetnika i sina Ervina Abdića.
‘A On je, Fikret Abdić, sve ono što oni nisu, on je sve ono što zna i može, oni posežu za njegovim idejama, djelima, njegovim imenom, njegovoj slavi, časti i SVETOSTI’, izrecitovala je 2018. ‘poslanica‘ Ljilja, ostalo zapisano.
Malo se ili nikako o ovoj pojavi ‘svetaca’ i ‘Bogova’ piše i naglaba ali ništa se ne dešava, oni ostaju vječno tu sa nama, da nas ‘iskušavaju’ a mi da patimo jer patnja je jedini lijek. Bilo je i o onih malo modernijih kao ona od Fadila Novalića kako bi Muhamed Poslanik da je još živ obukao ‘Armani’ odijelo, no od Fadila je ne samo Bog digao ruke već i noge, zadnja mudrost Milorada Dodika koju je lično izrekao u tv kamere prije dva dana dolila je ‘strahe‘ jer nagovještava nešto što do sad nismo mogli ni zamisliti. Nešto kao kloniranje Bogova, što nas uvodi direktno u višebožanski svijet do sada neispitan i javno neobznanjen.
„Mislim da sam nacionalno bogatstvo Srba i Republike Srpske. Mislim… I nisam uobražen, nisam uobražen. Ozbiljan sam. Ne mogu da se kloniram, ni da se patentiram…’
Jeste da je Dodik svoju originalnost zacrtao davno i jeste da tvrdi da ne može ‘biti kloniran’ ali vraga, sve mi to miriše na očiglednu postojanost i klonova i kloniranja jer se kao što znamo i vidimo božanstva uvećavaju. Dodik je opet slagao, javno kloniranje Bogova je odavno prisutno kod nas.
I ne odlaze klonovi iz vlasti do smrti, a kad se i ako i to desi, lebde nad nama i upravljaju sa nama iz kosmosa. Uz pomoć drugih sličnih kolonova.
Mene su u mejtefu učili da je samo jedan Bog a zna se i ograničen broj Poslanika, sad sam načisto zbunjen pored toliko Božanstava Poslanika koji su tu. Na zemlji, samnom i među narodom. Još ako se baš i zapravo počnu zvanično klonirati, kako će mo i kome pokloniti vjeru, ne mogu vjerovati u stotine Bogova, valjda?
Osim toga, ako je Dodik i Bog i ‘nacionalno bogatstvo Srba’, pa ako imamo i ‘nacionalno bogatstvo Bošnjaka i Hrvata‘ te ‘svoje’ Bogove koji se umnožavaju već desetljećima, a imamo, da li to znači da smo uz Bogove i ovo obilje koje nam se pružilo i ukazalo postali politeističko bogato društvo i skrenuli sa monoteističke podloge i Božjih zakona? Božanska nacija?
Nema reakcije sa Božje strane a Bog je ‘svemoćan’.
Kad je već tako, bez pretenzija da ikom uskraćujem pravo na vjerovanje, ostaje mi da u pomoć pozovem nauku.
Koja kaže da se u ovakvim situacijama nameće jedino ispravno rješenje : odvesti ‘Bogove’ doktorima. Psihijatrima. To ne treba priječiti već liječiti. Umjesto imovinskih kartona uvesti medicinske, psihijatrijske. Uz to i one istražne, zatvorske. Ako ni to ne ide, onda ovako.
Nacija je još bolesnija i osim bolesnih Bogova, takvom narodu ništa drugo ni ne treba.
photo : Milorad Dodik jedan iz bh plejade kloniranih Bogova i nacionalnog bogatstva, arhiv
