Poraz bh fudbalske reprezentacije u Bratislavi, odjeci : naše zvijezde u bh nogometu dođu u reprezentaciju da se relaksiraju, još ako im je ‘vjera ispred države’ i sporta, slava im je zagarantovana i bez igre …
U kvalifikacijama za EURO, bh reprezentacija je u Zenici pobijedila nadmoćno nepoznatu ekipu Islanda nakon čega je uslijedila poznata euforija i pametovanje. Mi možemo, mi smo najbolji, idemo Bosno, ‘ko ne skaĆe, mrzi Bosnu’ …
Junak utakmice je bio mladi Amar Dedić inače igrač austrijskog ‘Red Bull’-a Salsburg kojem je ovo prvo ‘kršetnje’ u bh reprezentaciji. Međutim, nije Dedić ovu laskavu titulu dobio samo zbog odlične igre i postignutog gola, više je to zaradio bespotrebnim uvlačenjem vjere u bh sport, zavrtanjem dresa i pokazivanjem čestitke Ramazanu a poslije i izjavom kojom je obilježio ne samo sebe već i bh nogomet. Zbog tog poteza dobio je žuti karton što znači da će kad se vrati u Austriju malo odsjediti i na rezervnoj klupi, nije isključeno da to osjeti i po džepu, tako rade strani klubovi.
Naravno, taj gest je i odlučio da je Amar u medijima najbolji među ‘zmajevima’, još kad je poslije izjavio kao mu je ‘vjera na prvom mjestu’, jasno je da smo dobili još jednog ‘zmajčeka’ tipa Miralema Pjanića i njemu sličnima, klasičnog Bošnjaka sportistu koji po uzorima IZ BiH vjeru iz srca i duše odašilje u javnost, da svi vide i da svi histerišu od dragosti.
No, ubrzo je uslijedio šok, nakon dva dana u Bratislavi, ‘zmajevi’ u bezličnoj, lijenoj i neinventivnoj igri izgubiše od ekipe Čehoslovačke, Dedić je odigrao kao u ‘mektepskoj ligi’, nama se dade još bezličnije pojašnjenje od selektora Faruka Hadžibegića… ‘Umorni, u samo dva dana dvije utakmice’.
Tite mi, kao da su oni ekipa MZ ili kakve gradske bh lige pa se tako lako umore.
Možda je razlog tome, da budem malkice uz Ramazan sarkastičan, i taj što je Amar svoju majicu-čestitku oprao i nije stigao da je opet pokaže, ili je zbog posta Amar izgubio i na žustrini i brzini? Ili je u tajnosti sasuo previše energetika ‘Red Bull’ pa umjesto ‘krila’ zamrzle mu se noge?
Ni jedno ni drugo, Amarovo poimanje sporta i njegovo koketiranje sa vjerom i islamom je samo na fonu bh sportista Bošnjaka, što je sada ‘cool’ i u dijaspori u stranim klubovima i stranim fudbalskim zvijezdama muslimanima, u pitanju su sasvim drugi razlozi, odviše pozati zbog čega smo na tabeli u ovakvim takmičenjima uvijek na samom dnu.
Naše ‘zvijezde’ dođu u reprezentaciju tek da dokažu da su ‘patriote’, sve ostalo je čista budalaština i naša znana demagogija. Slikanje, ćevapi, mediji, tv, portali, bijesna auta, instagram i ‘fejs’, popularnost bez granica. I relaksacija. Bili na rezervnoj klupi ili igrali, isto im je. Nema nikakvih kazni niti odgovornosti, zahvalni smo im samo na tome što su tu. Tamo u inostranstvu je sportskije i drugačije. Plaćaju ih dobro ali i kažnjavaju. Za izostanak sa treninga, za sjedenje na klupi, za parole i reklame bez odobrenje kluba, ponašanje, za foliranje oko povreda… Ako se u svemu pretjera, prodaju ih u bescjenje, bilo kome i bilo gdje.
Zato su ‘naši’ tamo dobri a ovdje nikakvi. Još ako im je vjera na prvom mjestu umjesto države, što nije uopšte logično budući da igraju za državnu a ne za ‘mektepsku reprezentaciju’, eto razloga za ovakav ‘uspjeh’.
Sudeći po paroli-himni ‘ko ne skaĆe, mrzi Bosnu’, i sudeći po aktivnostima bh igrača u Bratislavi, sve su (ne)prilike da i sami igrači ne vole svoju državu baš onako kako nam to agresivno predstavljaju.
U Bratislavi nisu nimalo ‘skakali’, bili su odviše relaksirani.
Šta će tek donijeti susret sa Portugalom na ljeto, to je veliki upitnik.
photo : Amar Dedić, mont-montaža Cross Atlantic, arhiv
