U BiH ne možeš biti ni građanin niti vjernik, sve su nam izokrenuli i ogadili, nadu polažem još samo u novosklepanu ministricu Dušku Jurišić dojučerašnju proganjanu novinarku sa ličnom kartom iz Srebrenice koja je LGBT populaciju izjednačila sa povratnicima
*** Stvarno sam mislio uz ovaj Ramazan obaviti tu svoju ‘svetu dužnost’ uzdržavanja od ružnih riječi, jela i pića pa (sex isključujem, njega sam se poodavno odrekao), nije da nisam. Rekoh, ‘ajde i ti jedenom budi ‘pravi musliman’, bosanski ili dijasporski, mjesec dana nije kraj svijeta, ne izdaji vjeru tj. domovinu ne budi pizda-jnik. Po onoj našoj ‘ko izda, taj je …’
Međutim, odmah u startu me od toga iznenadio i pokolebao ‘uvaženi’ Reis ‘SDA vlahomrzac’ sa svojim predramazanskim govorom, ‘ima on tako običaj’ da se, kako ono reče davno Boris Dežulović i njegov ‘Kožo’ iz istorijskih kolumni, javi svaki dan u dva poslije ponoći. Ali ne sa vicem već sa svojim ‘hutbama’ i mudrim mislima. Onako ‘mirotvorski’ i islamski, potegnuoje za granicama na Drini i Uni, pa onda održao bukvicu našim ‘zajedničkim oružanim snagama’ zapravo odjeljenju bošnjačke vojske, o postu i uzdržavanu od svega i svačega i proglasio nas sve ‘vojnicima’. Za nedajBože, ako su zaboravili.
*** Kontam, Reisovo je da kaže a moje da odlučim hoću li to uzeti za gotovo (i uzeo sam : gotovo je, ako nismo muslimani i ako ne zapostimo ode sve u helać) i od njega odavno ne očekujem ništa drugo osim da moramo dežurati, da nema spavanja, da je Bosna napadnuta i da nas on čuva ali ne može sam, no kad je uoči prvog dana Ramazana krenula agresivno oslobodilačka medijska ofanziva po kojoj se čitava Bosna i veliki dio ostatka Svijeta pretvorio u ‘sveti praznik’ ljepote, rahatluka i merhametluka, kad su se oglasili topovi, fenjeri, baloni, skontao sam da moram, nema smisla, i ja zapostiti.
Malo me uspandrcala svađa ovih sarajevskih ‘jeruzalemovaca’ u vlasti i natakanje ko je više a ko manje zaslužan za ukrašavanje glavnog grada ali opet, rekoh, to je naški, muslimanski, tako to ‘hoda’, važno je da se osim polumjeseca ne vidi ni nebo ponad Sarajeva, sve drugo je bez veze. Jer, tako oni rade, jedno reci-drugo ispeci, šta me briga, idem ja odužiti svoj dug, da popravim svoju sliku kod Onog Uzvišenog, dosta sam je iskvario ovih ostalih mjeseci.
Na kraju svih krajeva, kad može ahbab Schmidt VP BiH osvjedočeni ‘krstaš’ kao nekada ‘Jeremija’ Tozovac’ (Jeremija pali topa, zatresla se sva Jevropa) pucati sa Žute Tabije, što ne bih i ja mogao opaliti koju petardicu u mom backyardu u dijaspori. Nije svaki dan ‘najdraži’ meni u gostima. Ne mirišu svaki dan avlije i ne behara nigdje kao u Ramazanu.
*** Moju vjeru je učvrstio i hodžica sa Breke, jaran Velić Muhamed. Onaj što je stalno u novinama, što je coronu virusa proglasio ‘kaznom Allaha Kinezima koji ne vole muslimane’, kad je slikovito pojasnio kako je ‘post uz Ramazan kao cement a vjera islam kao armirano željezo’, rekao sam sam sebi, e ideš i ti u betonirce, dosta je bilo mlohavog života.
Odmah sam trknuo do trgovine pa navaljao hurmi, meda i riže, hanuma se dala na oklagiju i somune, ništa domaći fini hljeb već somun, kažu da on posebno miriše i mami. I mirisom i cijenom. Ovi sarajevski muslimani su od silne radosti zbog Ramazana pored dodatnih mirisnih začina dodali i novu cijenu da se trud kod Svevišnjeg malo više isplati. Malo me kopkalo zašto kad je već tako poseban i kad ga raja voli da stoji satima u redovima ispred pekare, zašto taj somun ne prave češće ili svakodnevno, ali ubrzo sam shvatio da se to ‘šejtan’ samnom pigrava pa sam ga ćušnuo sa desnog na lijevo rame.
*** I dok su čestitke i topići frcali na sve strane, ja sam se probudio veseo i oran za novu dimenziju, pitajući se kako to da svi ostali (osim muslimana) nisu zapazili ovo nadnaravno blještavilo, ljepotu i čast i ponos kojim armiramo naše tijelo i dušu čistimo od pokvarenog imetka kojeg dajemo džematu i Reisatu.
I zapostio, u nadi da ‘e oni kad tad to skontati. Hoću reći još po mraku nabubao sam se svega i svačega, nažderao se kafe i isprao usta, pa onda kao po običaju krenuo da ‘surfam’ po bh medijima, da vidim šta se događa kod kuće i u Svijetu. Računajući da ću se bar ovaj mjesec dana očistiti od Bakira, Dodika, Bećirevića, ohoho, njega posebno, Nikšića ili Konakovića pa i Čovića, od gazije Komšića su se svi odavno očistili, nema ga k’o ni ramazanskog somuna van Ramazana.
I bi tako, mada ne baš kako sam zamišljao. Red vaktija-ramazanskog rasporeda vjerskih dužnosti, pa red srceparajućih priča o islamu, red čestitanja, i ništa više. Nemam pojma šta se dešava, ne piše ništa o Ukrajini, o Bakiru, o Sebiji onako uz slike sa svekrom Alijom, cijeli svijet je stao. Osim nešto manje o ‘bošnjačkim izdajnicima’ Konakoviću, Čoviću i Forti i pismima Bidenu ‘majke nad majkama’ Munire iz Sarajeva sa privermenim boravko u Potočarima. Sve bh novine, portali, tv dnevnici samo o Ramazanu, majke mi, Tite mi, mislio sam da se desila islamska revolucija koja se već godinama u Bosni najavljuje. Te neke priče o ‘Kur’anu starom 500 godina’, pa o nekim starcima muslimanima Sarajeva koji poste u 105 godini (kao da takvih van Republike Sarajevo nema nigdje), pa o džamiji nacionalnom spomeniku, pa o iftarima koji se planiraju na stadionu u Londonu, o prvoj ženi sutkinji u Americi ‘pod hidžabom’, šta ono još, ah da, o nekom katoliku koji u znak solidarnosti hoće da ne jede i da posti, velim vam, Zemlja je stala da dočeka Ramazan.
Zaključio sam da sam ispravno postupio sa ovim treningom strogoće i dobrote, tim prije kad sam vidio da je hafiz Amir Mahić iz Prijedora na tv izjavio kako je ‘profitirao’ u svojoj islamističkoj video produkciji prema pravoslavnoj crkvi i genocidnom entitetu’, što me umalo navelo na ideju da i ja nešto ‘oštro odbrusim’ Dodiku na njegove referendume, zakone i izolaciju koju priprema iako me ne zna, ali rekoh dosta je i Amir, ima i onaj hodža Štulanović u Bihaću, ne treba više ‘profitera’.
*** Ali ne lezi vraže, ne obra se bostan dok hašlame Muhameda Mahmutovića ne popadaju. Ne znate za Muhameda, džamijskog roba pisca i hadžije o trošku Kralja Svih Harema, tvorca ideje o bošnjačkim odredima i ‘tajnim likvidacijama’ za neistomišljenike? Ma znate ga, piskara on i prijeti, uči nas vjeri, koliko jučer je davao izjavu u SIPAi zbog napada na sudije u presudi ratnom zločincu gaziji Sakibu Mahmuljinu pa ‘bošnjački svet’ ustao ‘svi smo mi Muhamed‘, a on ‘jadan’ kaže da ne zna šta su ga zvali. Mi još jadniji jer smo čas Naser, čas Dudak, čas Ovaj ili Onaj, nemam kao pojma ko smo i šta smo. Jebiga, estagfirlluah, umalo se omrsih, to vam je ona metafora kako se grozne stvari dešavaju po Bošnjake a niko ne mrda ničim, čekaju da ‘hašlame popadaju’. Tj. dok se ne pobiju bošnjačke krupne trešnje kao Bošnjaci.
*** To Muhamedovo sa onim ‘pičkaranjem’ Papi, Dodiku ili Čoviću, Hrvatima i Srbima i domaćim izdajnicima (ops) na muslimanskoj web šolji od zahoda Bošnjaci.net me još više učvrstilo u želji da se ne napijem čak ni vode, a onda dođe utakmica bh reprezentacije, nekakvih ‘zmajeva’ (otkud baš to ime niko ne zna, ja prvo pomislim na Slovence) protiv ekipe Islanda, pa slavna pobjeda a kad je mlađani reprezentativac iz ekipe nakon postignutog gola razdrljio dres pa nam pokazao čestitku Ramazanu na engleskom, onda sam vidio da se dešavaju ozbiljne stvari u našoj ‘građanskoj’ državi Bosni.
Mladić (ne Ratko, pljuc, pfuj, već mlad igrač) Amar Dedić se fino pripremio pa kao i Amel Tuka, još jedan ‘naš zmaj’ atletike koji umjesto rezultata samo održava konferencije i klanja na atletsko stazi što mu je donijelo i diplomatski bh pasoš od naše Bisere, ili tespihanje Pjanića, pokazao jekako se bori za državu. Preko vjere, nego, iako živi i radi kao Tuka u Italiji, negdje u Evropi.
‘Meni je vjera na prvom mjestu’ – rekao je reprezentativac Dedić poslije utakmice kad su ga proglasili s pravom ‘gazijom’, a kod mene nedoumica. Šta ćeš onda tu, idi u hafize ili u neki džemat, prvo mi prostrujalo kroz glavu, međutim znaju se kod nas pravila u sportu i kulturi. Amar je naše čedo, država mora biti ispod vjere. Dobro još da nije kao Tuka izjavio da je ‘sretan što ga je Bog stvorio muslimanom’, kao da mi to ne vidimo.
*** Nisam se dao čak ni poslije pisama Denisa Bećirovića Dodiku, rekoh pa ovaj ‘stručni kandidat’ tzv ‘trojke’ doktor islamologije je odavno znan kao pisač nenadjebivih ‘moraš znati’, ‘da te poučim’ tobe yarrabi pisama, ni kad je SDA musliman nad muslimanima ‘brat’ Bakira Izebegovića izvjesni hodža iz Luxemburga Mulahusein kojeg zbog terorizma i botovanja love na sve strane a mole Boga da ga ne stignu uz početak Ramazana onako sočno i mirotvorski napao Konakovića, njegovu hanumu i djecu, rekoh i po ‘Svetom Pismu’ se dušmani moraju proganjati i mlaviti, ma ni kad je isti taj Denis odobrio budžet države pa predložio neki smiješni zakon kojim plate državotvoraca ostaju iste iako su povećane već dva puta u godinu dana, nije me potresla ni afera nedaj Hrvata u Ustavni Sud ode država ili propala apelacija Komšića na zakone ‘topdžije’ Schmidt-a, sve sam to onako betonski i armirano izolirao ali me ukopa događaj napada na povratnike Bošnjake u selu Goražda, tu sam načisto ‘pukao’.
*** Neki maskirani razbojnik je prvi dan Ramazana upao u kuću bošnjačkih povratnika koji su tu već dvadeset godina i još ih zovu pivratnicima pa ih premlatio, zavezao i pokrao, a onda su mediji preuzeli stvari u svoje ruke. Zaista je sramno i za svaku osudu što su ovi starci ovako brutalno napadnuti i premlaćeni, međutim kako se to ponekad zna desiti, mislio sam da će događaj bar uz Ramazan kad ‘su nam duše pune merhaeta, dobrote i bez ružnih riječi‘, ostati u domenu organa gonjenja.
Jok. Sve novine o tome pišu, javljaju se sa osudam Ćamil Duraković, Denis Bećirović, i Konaković i Nikšić izdajnik za pet bandera’, nema toga ko se još nije oglasio, ko nije toga mediji prizivaju i dozivaju jer se tako poznaju junaci domovine-sinovi, ali sve osude i svi naslovi više naglašavaju Ramazan nego sami događaj. ‘Na prvi dan Ramazana napadnuti Bošnjaci’ – tako odprilike glase sve izjave i naslovi u medijima, dobiješ osjećaj da su ovi starci premlaćeni u neki drugi dan ili drugo vrijeme, da o tome ne bi ništa znali. Kao kad je onomad u gradu Utica NY, jedan Bošnjak policajac zaustavio drugog pijanog pa ga nagrdio ne zbog alkohola već zbog vjerske komponente. ‘Sram te bilo, ločeš uz Ramazan’.
Zna se i zašto je tako, zna se da ovim načinom ovaj kriminal poprima i nacionalnu i političku dimenziju i potpaljuje bh vatru nacionalizma i netrpeljivosti, ali braćo, zar ne može bez toga baš uz ovaj ‘sveti Praznik’?
Kakvi brale, nama je politika i vjera uzrok svega pa i ovoga. I dobili smo što smo tražili. Ramazansku merhamet realnost. Pisma, ‘žestoke odgovore, prijetnje, nedamo te državo, mediji probeharali. Srbi, genocid, ubiti, šta se čeka, Dodik, mora to prestati, ugrožen život Bošnjaka povratnika…. I tako u tom stilu, nema drugih vijesti. Ma čak i Jusuf Nurkić naš SDA političar na privremenom radu u NBA ligi Amerike dao je svoj doprinos. ‘Svi smo mi …’ dodavši imena žrtava ovog razbojništva, tako to Srbi rade.
Nacijo, niko, ama baš niko nije ni pomislio da bi možda mogao razbojnik biti Bošnjak i vjernik. Ne kažem da jeste i vjerovatno i nije, prije će biti da je kakav lokalni domaći ‘njihov’ kabadahija i kriminalac ali još se zvanično ne zna ko je počinilac, šta ako se utvrdi da kao i u sličnim događajima u Konjicu i Travniku od ranije ‘ispadne’ da su to ‘naši’? Ili ono najnormalnije : zašto to vezati uz vjeru i naciju? Kao da ne može Srbin pretući i opljačkati Srbina ili Bošnjaka sa istim žarom, kriminal ne bira naciju.
*** Kad se novosklepana ministrica, zamjenica ministra za ljudska prava novinarka Duška Jurišić umiješala u ovaj događaj razbojništva, mom strpljenju, betonu i željezu je došao kraj. Ova ministrica i direktorica TVSA inače ima kao i Reis običaj da se javlja i da piše pisma, to joj se javilo čim je postala ministrica. Dobili smo novog ‘pisača’ pisama, ženskog Bećirovića i još ženstvenijeg Šemsu Mehmedovića, javlja se u povodu svakog događaja. Planetarno je bila poznata u progonu Srba u Sarajevu od strane ‘Hižaslav’ Cerića i njegove revolucionarne garde po medijima, vodila je sudske postupke i branila se a kad je postala ministrica, skontala je kako treba raditi. Posjetila Reisa, podržala hafiza Mahića u Prijedoru, osudila Dodika zbog LGBT populacije i njegovih bezobraznih zakona koje donosi, najednom je postala ‘prava osoba na pravom mjestu’.
No, kad se javila uz ovaj zločin u Goraždu i kad je otipkala najnovije pismo, odlučio sam da se omrsim.
Hoću, pa ‘nama’ neka me Onaj Gor kazni.
Zato jer je ministrica koja se inače takmiči patetično u svom vjerskom patriotizmu islama i domovine još od onog davnog glasanja u Srebrenici kad je uz Muamera Zukorlića iz Novog Pazara dobila i ličnu kartu na adresi jedne džamije u tom gradu, ovo razbojništvo povezala sa premlaćivanjem učesnika LGBT + populacije u Banja Luci nedavno.
‘Ne zaboravite, napadu na povratnike prethodili su napadi na aktiviste Povorke ponosa i imovinu novinara!‘- požurila je Duška da zapiše događaj u Goraždu i zakovala moj zaključak.
Idem jesti i napiti se.
Iz jednostavnog razloga. Meni se povratnici Bošnjaci u Republici Srpskoj ne mogu nikako svrstati u ovu populaciju građana jer sa njima nemaju nikakve veze niti se sa njima mogu izjednačavati, Duška ih je smjestila u istu hrpu.
Znam, Duška je i prije ovoga postala bošnjačka zvijezda u fenjeru i polumjesecu iznad Sarajeva kao onaj što se uoči Ramazan ukazao iznad Istambula a novine prenijele, međutim, mene što se smatra odoh se dobro napapati i napiti.
Omrsio sam se zahvaljujući Duški, i ona je za mene od sad pa u buduće uzorak veličine. Moj fenjer na mom nebu.
Spasila me načisto.
prijevod sa bosanskog jezika
omrsiti se – prekinuti post
tobe yarrabi – kajem ti se Bože
estagfirlluah – traženje oprosta od Boga
tespihanje – od imenice tespih, brojanica
hafiz – vjerska titula, osoba koja zna Kur’an napamet
hutba – govorancija hodža u džamiji
P.S. svaka sličnost sa događajima i imenima – slučajno je namjerna.
photo : ilustracija Ramazana
