‘Građanska’ država svojom ‘moralnom policijom’ BiH brine o svemu : federalni ministar za raseljena i izbjegla lica Edin Ramić je odbio dati salu ministarstva za podjelu novogodišnjih paketića za djecu uposlenika zbog ‘povreda vjerskih osjećanja’ i zatražio ‘anketu’ da se djeca i uposlenici prebroje kako bi donio pravilnu odluku. Međutim, Djed Mraz je ovdje samo neznatna kolateralna šteta, opasnije od toga je što je ministar Ramić tu salu namjeravao pretvoriti u mesdžid za uposlenike vjernike …
Edin Ramić, islamistički vojnik SDA ‘građanske’ i ‘probošnjačke državotvorne’ stranke, čitav svoj mandat na čelu federalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica savjesno izvršava svoje zadatke.
Pod vječitom parolom ‘bitke’ za povratnike i sa posebnim osjećajem za istočni dio Republike Srpske, godinama krčmi federalni budžet nemilice, bez ikakve kontrole i evidencije, na stotine miliona je spiskao ‘štiteći’ povratnike i izbjeglice (kojih još ima u sopstvenoj zemlji koliko hoćeš i u mnogome zahvaljujući baš njemu ali ih nema tamo gdje bi se trebali vraćati), u zadnjim oktobarskim izborima ove godine se uz pomoć SDP pjevca i ‘mahača’ bh zastavom po Republici Srpskoj Vojina Mijatovića ‘srpskog Sejfudina Tokića’ snašao još bolje : u ‘novoj’ vlasti postaje parlamentarac i čeka ga skupo plaćena a sigurna stolica u narednom mandatu nerada i uživanja. Istovremeno, Bošnjaci u Republici Srpskoj su mogli vidjeti njegove ‘zasluge’ u glasanju i hvatanju stolica tako da se ‘Pokret za državu’ sa kojim su on i Mijatović mlatili pola godine po džematima dijaspore isplatio, pretvorio se u ‘pokret za fotelje’ i načisto se raspao.
Najviše će ostati upamćen po tome što je u silnoj sadaci za povratnike prvo sebe namirio traktorima i frezama, plastenjacima, asfaltnim puteljcima do vikendica kako svoje tako i njegovih jarana te milionskim iznosima uz potpisane Sporazume za džamije i Medžlise kojima je velikodušno čašćavao ahbabe ispod bijelih ahmedija. Nije zaboravio ni ‘malinara’ Fikreta Hodžića optuženog kriminalca u ‘aferi respiratori’ ni njegovu firmu u Srebrenici.
I, naravno, ‘brat Mijatovića’ (kako njih dvojica vole laskati jedan drugom), ostao je dosljedan vojnik i Partije i šefa Bakira Izetbegovića, a posebno savjesni nasljednik pogubne politike Alije Izetbegovića u stvaranju ‘čiste i krijeposne islamske države Bosne’. Stoga, uopšte nije iznenađenje ili ‘šok senzacija’ njegovo pismo kojim je jučer odbio zahtjev Sindikata svoga ministarstva da se u sali obavi podjela paketića djeci ‘njegovih’ uposlenika’, pod pojašnjenjem da Djed Mraz i njegovi pokloni ‘vrijeđaju vjerska osjećanja’ nekih zaposlenih, u kojem ih još slađe upućuje da ‘prvo obave anketu’ da se vidi koliko ih je ‘za’ a koliko ‘protiv’ pa da mu se ponovo obrate. Da ih odbije.
Ma, da, još su djeca i uposlenici i dobro prošli, mogao je od njih zatražiti i da ‘provedu referendum’ o Djeda Mrazu čiji ishod se unaprijed zna, ovo je lakše i bezbolnije, a onda je, nakon kritike javnosti (ah, ta bh javnost, dva dana užitka u proseravanju po internetu i opet po starom) dodatno pojasnio koliko je ‘fin i pošten’ i koliko pazi ‘jednako’ sve uposlene.
Kaže, islamistički nabrijani ministar da su od njega ‘neki uposlenici tražili da se ova sala pretvori u mesdžid ali nisam dao’, eto vidte kako je fin, jednakopravan i bratstvojedinstvujući, ne može biti bolje.
Što smo onda iz ovog saznali?
Pa ono što je bolnije i grđe od samog paketića ‘kršćanskog’ i mrskog Djeda Mraza – Svetog Nikole zapadnjačke Coca-Cole’ i čak, ‘izmišljenog lika’ a to je da je federalni ministar razmišljao da državnu salu pretvori u vjerski objekat pa se predomislio a mi ovdje raspravljamo o ‘povredi vjerskih osjećaja’ Djeda Mraza i ostalih zaostalih.
I uopšte ne razmišljamo koliko su ovim njegovim hrabrim gestom ‘povrijeđena osjećanja nekih drugih uposlenika’ i njihove djece (jer na svu sreću ministra Ramića nisu u tom ministarstvu sve Bošnjaci, Muslimani, šta li smo već?) a posebno kolika je ugroženost onih koji se nemaju gdje moliti i klanjati, tako je malo džamija, mesdžida i mejtefa pa Sarajevu da to nije normalno, moraće se uskoro mesdžid uspostaviti i u svakoj privatnoj kući i svakoj državnoj knacelariji da se gospoda državnici ne muče i ne povređuju svoja osjećanja.
Šalu na stranu, ovo sa Djeda Mrazom i mesdžidom je mnogo žešće nego odsutnost Djeda Mraza u državnoj sali jednog ministarstva. Zato, jer je sa istim takvim idejama svoj politički i državnički uspon otpočeo Alija Izetbegović u svom prvom mandatu ‘predsjednika’ klanjanjem u kancelariji, nakon čega je sve u BiH sa ‘vjerskim osjećanjima’ puka istorija.
Od tada smo, podsjećamo, i prije Ramića dobili Azriju Mahmutović (koja je inače stekla diplomu u ‘omrznutoj’ Republici Srpskoj) i protjerivanje Djeda Mraza iz Dječjih vrtića u Sarajevu, zapamtili smo ‘njenu maHramu’ i hidžab sa kojim nas je čekala svaka bh vijest iz dana u dan, dobili smo ‘neizmišljenog lika’-Ajvaz Dedu, omiljenu facu ‘naše tradicije’ za kojeg se ne zna ni kad je rođen ni kad je umro ali se zna da je ‘naša tradicija’ i na njega se spiska svake godine do milion KMa državnih para sve skupa sa konjima i Naserom Orićem i njegovim sabljama, ‘Bajram Dedu’ (kao zamjenu za Dedu Aliju Izetbegovića iz bh crtaniki), fenjeriće i voziće, čiste Bajramske paketiće umjesto ovih ‘prljavih’ komunističkih nekakvog Svetog Nikole, dobili smo, što je najvažnije i ‘fetvu’, katil-ferman Islamske Zajednice 2010. godine koja je Djeda Mraza naprosto ocrnila i udavila kao ‘izraz kršćanske paganske’ budalaštine koja nije ‘primjerena našoj islamskoj tradiciji’.
Ministar Ramić je, dakle, samo vojnik svoje radikalne islamističke struje koji o svemu misli, najviše o ‘vjerskim osjećanjima’. Nažalost, samo o svojim, druga i drugačija vjerska osjećanja u njegovoj religijom opijenoj glavi ne postoje, kao što ne postoje ni nečije druge žrtve bh rata, nečiji genocidi, sve je samo naše i Bogom dato, dok on to i dalje bahato i bez trunke srama proglašava ‘građanskim’ i poštenim činom.
I, opet nažalost’, Ramić nije u tome usamljen.
Iako je ministar u samom vrhu ‘moralne islamske policije’ u BiH, o ‘čistoći’ naše države pored njega brine čitav eskadron istih ili njemu sličnih, iz istih safova, medžlisa i džemata, iz državnih struktura, prate ga zorno i mnogi drugi zaogrnuti u neke druge političke odore, za Djeda Mraza je odavno zakazana dženaza i ‘preseljenje’, samo se čeka da se na ovom putu prema EU zvanično proglasi njegova smrt.
photo : federalni bh ministar za raseljena lica i izbjeglice Edin Ramić i njegov dopis za provođenje ankete u vezi Djeda Marza i podjele novogodinjih paketića, arhiv
