Traži, traži pa ćeš naći, prilog potragama za diplomom ‘profesorice’ : Ne kontam zašto se diploma Sebije Izetbegović traži samo u Zagrebu ili na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, njenu diplomu treba potražiti u ustanovi gdje je prvi put zasnovala radni odnos a to je dječja klinika ‘Jezero’, zatim u Općoj bolnici ‘Abdulah Nakaš’ te u personalnom dosijeu KCUS gdje sada stoluje. I, naravno u Federalnom ministarstvu zdravstva koje je odlučivalo o njenom postavljenju na mjesto direktorice KCUSa. Zato jer kod svakog zaposlenja, pored opštih i posebnih uslova, mora se priložiti obavezno diploma makar bila i lažna. Ako su i ovdje njeni personalni dosijei ‘nestali’ ili nepotpuni kao u Zagrebu ili na Medicinskom fakultetu, onda je ovaj cirkus sa bh diplomama klasični ‘udar na Bošnjake’, Sebiji pak zbog svega toga treba izdati novu novcijatu diplomu i pohraniti je u državni trezor, za svaki sluča, te obavezno uhapsiti odgovorne čuvare personalnih fascikli koji su nesavjesno obavljali svoje plaćene poslove.
* Dvije suverene i nezavisne države Hrvatska i BiH, inspekcije, Senat Univerziteta Sarajevo te svi Regionalni mediji dali su se u potragu za diplomom ‘profesorice’ i ‘doktorice’ Sebije Izetbegović, nema vidljivih rezultata. Još jedno u nizu bh ‘čudesa’, neviđen ‘slučaj’ i nenadmašna ‘bh sapunica’ u čemu učestvuju svi osim onih koji bi trebali najviše tragati. Naime, niti OSA, SIPA, Policija ili koja druga sigurnosna agencija ništa ne poduzimaju i ne žele se umiješati u svoj posao, čak ni pored zvaničnih prijava i zahtjeva svekolike bh javnosti, diplomu neće ili ne želi pokazati ni ‘profesorica’ (stavlja nas na slatke muke po onoj ‘eto vam, tražili ste pa se mučite’) iako bi po svim zakonima logike i iskustva morala negdje imati bar loše obrađenu kopiju u svojim kućnim arhivama gdje skoro svi imamo rodne listove, đačke ili vojničke knjižice pa i svjedočanstva i diplome (‘zlu ne trebalo neka se nađe) ili koji papiri ostanu kad negdje tražimo posao.
Zbog tih razloga, došao je red da i ja kao obični i konstitutivni građanin dam svoj mali doprinos ovom najznačajnijem događaju ili ‘slučaju’ za našu državu.
* Dakle, kao prvo, smatram da je pogrešno da se (i to nekoliko puta) diploma jedino traži u Zagrebu ili na Medicinskom fakultetu, kad smo već davno dobili ono što ove ustanove ‘imaju’, odnosno nemaju, kad smo dobili ništa. I kad smo saznali da je ‘neko’ frfljao po personalnim dosijeima ovih ustanova kao po podrumu ili kućnom špajzu jer je to, evo vidimo – moguće. I kad od ovog teškog krivičnog djela svi bježe pa se dopisuju, oformljuju Komisije, traže načina da se izvuku da ne povrijede lične osjećaje i prava građanke i ‘profesorice’. I kad, kao što rekosmo Sebija neće da nam pomogne da riješimo njen ‘slučaj’ koji opterećuje odnose dviju država i čitavu javnost Regiona.
* Za početak, najnormalnije bi bilo da se diploma potraži u prvom mjestu zaposlenja ‘profesorice’, a to je Pedijatrijska klinika ‘Jezero’ u Sarajevu, iz čisto praktičnog razloga : svako onaj ko se javi na konkurs za zaposlenje mora pored opštih ličnih dokumeta kao što su rodni list, uvjerenje o nekažnjavanju, ljekarsko uvjerenje ili šta znam šta još, uz molbu za posao priložiti dokaz o školskoj spremi. Za ljekara, to je diploma o završenom školovanju za zvanje doktora.
Ako tu nema diplome, onda bi ovaj ‘papir’ trebalo potražiti u Općoj bolnici ‘Abdulah Nakaš’ gdje je Sebija imenovana na mjesto direktorice odlukom Upravnog odbora ove bolnice 15.03.2013. godine. Iako je ‘doktorica’ supruga ‘Prvog U Bošnjaka’ Bakira Izetbegovića, smatram da je u molbi za posao morala priložiti kakvu-takvu diplomu, jer su pored nje bila još tri kandidata za tu stolicu, moralo se na osnovu nečega odlučiti. Podsjećamo, tada su pored ‘profesorice’ kandidati bili još predsjednik Nezavisnog sindikata zdravstva u FBiH Abud Sarić, dosadašnji direktor Opće bolnice Bakir Nakaš i specijalista internista i šef Odjela za interne bolesti u Općoj bolnici Dragan Stevanović, sadašnji SDP kadrovik.
Ako diplome nema ni tu (Bože moj!), onda je treba potražiti na mjestu gdje je radila kao pripravnik ljekar – na Klinici za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju pri Univerzitetsko-kliničkom centru u Sarajevu. Radila je i kao asistent na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, gdje je kasnije dobila zvanje docenta a onda i vanrednog profesora, ali rekoše nam da tamo nema ništa.
Onda, diploma bi trebala biti i na KCUSu gdje sada po drugi put Sebija uživa stolicu šefice, svi zaposleni moraju po zakonima, uredbama ili pravilnicima imati svoj personalni dosije, tu je izabrana prvi put 06. janura 2016. Ako su već tako nesigurne i nezaštićene personalne kartoteka u ranijim zaposlenjima i ustanovama, ovdje valjda gdje ona ‘vedri i oblači’ mora biti da je sve zaključano i kompletirano po zakonu. Jer, ‘Seb’ sve ‘radi po zakonu’, kako je i sam nekoliko puta izjavljivala a politika i mediji je šikaniraju bez veze i ‘nako’.
23.10.2o19. Federalni ministar zdravstva Vjekoslav Mandić potpisao je saglasnost kojom se Sebija Izetbegović imenuje za generalnu direktoricu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) po drugi put, na drugi mandat, pa je najlogičnije da je i tu negdje možda zaturena njena diploma. Nije valjda da je samo na osnovu pisma Upravnog osbora KCUSa federalni ministar bez ikakve dokumentacije sa Sebijom zasnovao radni odnos’, mora se tu nešto naći u ‘papirima’ samo treba potražiti.
* Nacijo, ovo su mjesta zgodna za sakrivanje diplome koja su još ‘ne istražena’, neko bi morao svratiti pa ih uljudno zamoliti da zavire u personalne kartoteke, budući da se nakon konkursa mora donijeti rješenje o primanju na posao na određeno ili neodređeno vrijeme (kod ‘profesorice’ je sve određeno), utvrđuje se plata, uplate doprinosa za penzijsko i sve drugo što uz to ide. Nema ‘teoretske mogućnosti’ da nigdje (ama baš nigdje) nema njenih dokumenata u personalnim dosijeima, i da su svuda samo neki rukom napisani papirići, posebno ovdje na KCUSu gdje direktorica određuje ko je nadležan za čuvanje dokumenata uposlenika, međutim praksa u BiH pobija teorije i zakone logike.
Znamo i to da orani gonjenja i tužilaštvo BiH ne žele tako olako da ‘upadaju’ u ove firme i da ‘izuzimaju dokumentaciju’, jer je očigledno da je ovdje po srijedi ‘udar na Bošnjake’, međutim griješe. Od 1989. od kada je navodno dobila diplomu Sebija Izetbegović trpi neviđeni mobing i medijsku torturu, to treba već jednom presjeći. Ili uhapsiti nekog odgovornog za čuvanje personalnh dokumenata, sve u skladu sa Pravilnikom o radu, unutrašnjoj organzaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Javnim Ustanovama Kantona Sarajevo ili u skladu sa Uredbom o sadržaju, načinu vođenja i čuvanja personalnih dosijea zaposlenih u organima državnih službi Kantona Sarajevo, koje propise je pripremilo i usvojilo Ministarstvo pravde BiH.
* Ako i pored ovog skromnog mog doprinosa potrazi nema diplome, onda ‘profesorici’ treba na bilo kojem prestižnom ‘internacionalnom univerzitetu’ (ima ih kod nas ko pljeve) izraditi novu novcijatu diplomu, ovjeriti je, napraviti stotinjak kopija i osnažiti (nostrificirati) strani index iz Zagreba (bez obzira što je sama tvrdila na TV da nije studirala već da je u Hrvatskoj u vrijeme bh rata bila zbog bolesti, dok njen muž tvrdi da je tamo studirala ali šta zna Bakir, on kad priča kaže svašta a usta ne zatvara), začepiti usta i državi i medijima i novu diplomu treba zapisnički pohraniti u državni trezor, tamo gdje je njen suprug Bakir i proveo veći dio bh rata. Za svaki slučaj.
Prijedlozi su čisto praktične naravi. Nema toga na Kugli zemaljskoj ko je mogao zasnovati radni odnos bez dokaza o zanimanju i školovanju, makar priložio i falsifikat, nije mogla ni Sebija. Međutim, nema također toga što se ne može zagubiti pa opet život ide dalje. Nema ni direktor OSAe ‘Osmica’ Mehmedagić prave diplome, ima tri falsifikata, pa opet je direktor i obavlja svoje dužnosti. Nema ni Daytonskog Sporazuma u BiH na kojem počiva Ustav države i sva vlast u njoj, nestao kao i Sebijina diploma, pa niko ne proganja i ne tužaka državu zbog toga i država ‘radi’.
A šta je obična ljekarska Sebijina diploma naspram Daytona, ha? Pičkin dim!
photo : ‘profesorica’, ‘dr’ Sebija Izetbegović i nekoliko neovjerenih i rukom napisanih papirića o njenom školovanju, arhiv
