Turci i bošnjačko t(k)určenje : Sve dok Erdogan i vlasti Turske ne usvoje deklaraciju o genocidu u Srebrenici i dok se ne provede ostavinska rasprava iza Alije Izetbegovića i države BiH, svaka priča o ‘ašik nebeskoj ljubavi’ je obična talašika. Takva je i ova ujdurma oko prikazivanja filma Malagurskog u Njemačkoj
Već mjesecima nadigla se sva bošnjačka dijaspora i ‘osviješteni čuvari’ države BiH kod kuće sa namjerom da zabrane po dijaspori Evrope i širom Svijeta prikazivanje dokumentarističkog filma Borisa Malagurskog ‘Republika Srpska-Borba za slobodu’, pisala su se pisma vlastima EU zemalja i gradova, online peticije sa ‘preko 35.000 potpisnika’ u režiji ‘akademika’ Zukorlića Emira Ramića iz džamije u Canadi su parale medijima uz pobjedničko u domovini ‘pišite, padaju svi gradovi Evrope listom’ (konobar-vehabija Nihad Aličković ‘antidaytonac’) nema prikazivanja, najednom stiže vijest da je film prikazan u Njemačkoj, u gradu Dortmund, u sali turskog udruženja navijača kluba ‘Fenerbahce’. Kanadsko-srpski režiser se zahvalio Turcima uz hvalospjeve ‘srpsko-turskim odnosima’ a u BiH ‘strašna nevjerica’ i hladan tuš. Kakvi izbori ili druge afere. Reuf Bajrović bh internet ‘džihadlija’ ‘ne vjeruje dok ne ispita jer tu nema turske zastave’, to su ‘srpska posla’, Murat Tahirović saputnik Munire Subašić je ‘u šoku’ i najavljuje ‘istraživanje’ sve sa slikom uz zastavu Turske (šta čeka ‘majka nad majkama’ Munira?) , ufitiljeni Aličković ne može doći do zraka sve pripremajući nove ‘bošnjačke litije’ protiv ‘naciste’ i ‘aparthejda’ VP Schmidt-a za 26. novembar, ali sve ih načisto zaledi umirujuće pismo ‘braće’ iz Dortmunda čije traženje ‘halala’ tj. oprosta prenesoše svi mediji. Kažu, nisu znali, prevareni su, rečeno im ‘da će se ‘održati sastanak u društvene svrhe’ a ne prikazivanje ‘ružnog filma’ zato su izrentali ‘masno’ salu, vole Bosnu to nije normalno, potvrđuju genocid u Srbrenici ‘cijelim tijelom i bićem’ te traže oprost zato ‘što su uvrijedili braću Bošnjake’.
Ajjaj, svi kršćani ‘koji ne vole muslimane’ u čitavoj EU što je najnovija mantra ‘čuvara države’ zabranili prikazivanje ovog kontroverznog filma samo ‘braća’ Turci kao i obično urade što su umislili i to naplate a onda se pokriju ‘halalom’. Naravno, neće Bosna propasti zbog ove jedne i jedine projekcije niti će to šta promijeniti ni u percepciji poimanja genocida ili ljubavi prema Turskoj, ovaj ‘dramatični’ ili što bi rekao Hadžifejzović ‘šokantni’ događaj nam je samo pokazao kako smo duboko zaglibili u vjersku opijenost i bošnjačku ideologiju i da nam nema spasa. Nema ni Bosni, zatrovali su je previše.
Nema izliječenja sve dok se u BiH ne rasčisti za sva vremena kome je Alija Izetbegović dao državu u ‘amanet’ (u naslijeđe) i dok se ne provede ostavinska rasprava, ovakve lakrdije će se još dugo događati. Činjenica je da Turska nije nikada na svojim državnim organima donijela nikakav akt, deklaraciju ili rezoluciju o genocidu u Srebrenici (za razliku recimo od Srbije i Hrvatske) ali mi to njoj ‘halalimo’ jer njoj je zapravo, kako se u BiH tvrdi, Bosna data u ‘amanet’. Kod takvog testamenta Turci mogu raditi sa državom šta hoće, ništa je tu ne mora ‘prati’, navodno ‘osviješteni Bošnjaci’ mogu larmati i arlaukati do besvijesti. Drugo, svi pokazatelji i statistike govore da u BiH Turska samo ulaže u vjerske objekte koji se grade nekontrolisano i sa strašću (da se obilježi teritorija) dok po Srbiji i Hrvatskoj ulaže u fabrike i puteve, pa se i tu kao u svim sličnim poslovima i u ljubavi mora obavezno pratiti trag novca. Turci su pragmatični, trgovci po rođenju, i kod njih samo ‘pije vode’ novac. I onaj ‘regularni’ i onaj sa crnog marketa. Kako su oni to u jednoj popularnoj seriji ‘Kara-para’ (Black Money love) i pojasnili. Koliko para-toliko i ljubavi. Na stranu što su u BiH svi skloni da Turcima sve oproste (evo i ovaj najnoviji primjer : Erdogan je u talu sa Putinom a niko mu ne zamjera, čak ni Amerika sa kojom trguje istim žarom kao i sa Rusijom dok se svakom drugom čim nije za Ukrajinu odmah lijepi epitet ‘proruski’ i izdajnički, iako se Turska ne drži američkih sankcija mi svakog ko nijje našeg stava pošaljemo odmah zna se gdje, kod Dodika najčešće) i što je u BiH dovoljno da se ‘halali’, nikom drugom nema ‘ni oprosta ni zaborava’. Tu ne pomaže ni činjenica da je taj famozni Daytonski Sporazum po kojem je Alija ‘mahnuo’ Bosnu i Srebrenicu prvo sačinjen u Turskoj (Alija i tadašnji predsjednik Turske Demirel) a onda potpisivan u USA i u Parizu, mi smo i dalje skloni da se najebemo majke ‘zapadu’ i Amerikancima i svim Evropljanima, samo da zaklonimo ‘braću’ u Turskoj. Mi smo slijepi kao i u svakoj drugoj ljubavi, ćoravi.
Osim što smo tako bolesno ogrezli u vjeri i družbi sa ‘braćom’ na Istoku, imamo još jednu nenadjebivu manu karakterističnu za muslimane. Volimo uređivati svuda i svagdje po šerijatu ma gdje se nalazili. Zbog ‘demokratskih prava’, zbog žrtava najčešće. Naređivati, zahtijevati, žaliti se. Ako nije po ‘našem’ i proglašavati i izmišljati neprijatelje. Dokle i kako će se to odraziti na nas, vidimo i sami.
* Nisam gledao film Malagurskog ali mogu pretpostaviti da on u njemu iznosi svoje viđenje ‘istine’, da negira genocid i da rat u BiH tretira na drugačiji način. Međutim, ako su silna udruženja u čije vode je uplivala i nasmijana Benjamina Karić uspjeli da zabrane prikazivanje filma u zvaničnim kino-dvoranama i državnim salama, čemu onda i glupa akcija traženja zabrane po crkvama, privatnim kućama ili štokakvim nezvaničnim projekcijama kad je to faktički nemoguć posao. Napose, kako bi izgledalo da silne filmove Avde Huseinovića koji se godinama vrte po dijaspori po džamijama i ambasadama zahtjevima hoće zabraniti srpska ili hrvatska dijaspora, na šta bi to ličilo? Jer ‘istina’ u BiH o ratu ima tri ni približno iste verzije, nije ni čitav Svijet na fonu samo Bošnjaka.
Turci, ‘naša braća’ od iskona su nam evo, odmahnuli ‘od lakta’ ne prvi ni zadnji put jer ‘kara-para’ je njihov merhamet i nikakav halal to ne može saprati, šta će mo sad? Ništa. Samo t(k)určenje bez pokrića. Vlasnik države postupa kao i svaki vlasnik imovine. A i gdje ćeš na ‘kuma’ Erdogana i ‘kuma’ Bakira pa još i Poslanika? Bakir Izetbegović ga je davno proglasio Pejgamberom.
photo : Boris Malagurski srpsko-kanadski režiser i projekcija filma ‘Republika Srpska-borba za slobodu’, Dortmund, Njemačka, arhiv
