U sveopštoj hajci i akcijama bosanskih (a Boga mi i Balkanskih) organa proganjanja počinilaca korupcije, zloupotreba i teškog kriminala što se svelo samo na hapšenje korisnika i rasturača droge, najviše su stradale banane…
Mene strašno nervira kad pročitam da neko kritikuje bh vlast ili inače vlast u Regionu kako ništa ne radi po predmetima korupcije i kriminala, kad se skoro svaki dan pred našim očima i na tv odvijaju akcije inventivnih naziva tipa ‘farz’ ili ‘prašak’ u kojima se hapse ‘od ranije poznate’ face našeg domaćeg idiličnog podzemlja. Dobro, te face se i puštaju brzinom hapšenja ali ima efekta. SIPA, OSA, Tužilaštvo, Sudovi i generalno pravosuđe imaju dovoljno podataka da svakom zatvore usta, svakom onom koji tvrdi da se vlast nije uhvatila u koštac sa korupcijom zvanom ‘rak-rana’ naše suverene i jedinstene države’.
Koji tvrde da hapšenje droge i njene nafiksane djece nije korupcija i zloupotreba.
Kao da ne znaju da napušeni i nadrogirani parlamentarac ili policajac nije spreman u svakom trenu da se korumpira ili zloupotrijebi. Čak i ‘udruženo’, tj. u grupi više od jednog lica, što je sada modni hit u našem pravosuđu.
Uostalom, nije samo briga za državu prioritet naše vlasti, briga za porodicu i ljude, one obične, iznad je svega, hapšenjem droge se bolesno društvo i država naprosto liječe. Što je najbolje skontala Islamska Zajednica BiH jer ima nekoliko ureda i odjeljenja kako za porodicu tako i za moral.
I ne samo to, dileri drogom i sitni preprodavači kad se uhapse pa puste ukažu vlasti uzgred i na one druge sitnije prestupe i nestašluke kao što su izrada lažnih diploma, kupovina radnih mjesta, namještene tendere, sukob interesa ili kupovinu glasova na izborima, sa čim će se vlast tek pozabaviti kad iskorijeni ovu ‘bijelu pošast’ koja je, je li, prioritet. I zbog čega vlast začas sa njima napravi nagodbu : njima sloboda i malo ništa od kazne, oni vlastima otkriju još manje, jer droga se dijeli na grame i na kašičicu.
Ne mogu sakriti da me obraduje svakog dana vijest kako je vlast ‘skečila’ nekoga koji nabavlja ili preprodaje drogu, srce mi k’o tepsija kad čujem uz hapšenje da je policija ili OSA ili bilo koji drugi organ ganjanja i proganjanja ‘zaplijenio’ ogromnu količinu droge, ili bar ‘bijelog praha koji asocira na drogu’. Da se zna, pored onih smotuljaka u džepovima sitnih trgovaca i ‘udruženih drogeraša’ od par grama, obraduje i ono o zaplijeni 30, 50 pa i 80 tona droge ili svega što na to ‘asocira’, jer tolike količine mogu da sanjaju samo veliki narko-bosovi u šumama Mexica, Kolumbije ili Paragvaja. Odavno smo ih ‘prešišali’ u toj statistici pa me načisto raznježi vijest da se ‘plijene’ čitavi brodski kontejneri ili kamioni puni do vrha, veseo sam čak i kad, kako se to kaže ‘odranije poznata’ lica puste isti dan na slobodu da budu još poznatija, svjestan činjenice da je vlast odlučna i pametna i da im se ništa ne može oteti kada je u pitanju droga i da tu nema ‘gledanja ‘kroz prste’. Nije ti to nargila-bar brale i crijevo pa da dudlaš javno i koliko hoćeš, to je ‘kuga’ koja ubija našu djecu i ona ima poseban tretman. Iako odmah puste ove uhapšene zna se šta ih čeka slijedeći put. Još jedno hapšenje i puštanje, nema pardona. No passaran što bi se reklo na našem čistom i jasnom jeziku.
Dakle u toj borbi sa korupcijom iza koje stoje svi mogući Interpoli, EU i tamne liste Amerike nema popuštanja, vidimo kuda nam je krenula država, društvo i porodica, i to je za mene uvijek vijest dana. Više nego kad ‘žestoki momci’ lajkaju, ili se bore online putem tik-tok aplikacije ja ga tebi ti ga meni, ili kad Karleuša objavi vrele fotke a nama zastane dah, posebno kad Raza iz Cazina ili iz Brčkog zatalasa pod hidžabom dok su ‘fanovi u šoku, ma čak i žešće je to nego kad Selma Bajrami pokaže svoje tetovaže ili međunožje ili kad Memo Haljevac umjetnik bez portfelja napravi ‘đir’ po Sarajevu sa nekim nezaboravnim tipovima u pauzi dok nije na zasjedanju Skupštine Kantona ili dok ne lovi žohare ili pacove po glavnom gradu, a ‘Avaz’ objavi. Jedino, u vezi čitave ove operacije koja se filmski odvija u pauzi izbora i smjene vlasti, papaka i papkara, bitke konstitutivnog građanina Željka Komšića za stolicu zvana država, pored odluka naciste i Švabe VP Schmidt-a i bošnjačkih litija ispred OHRa u režiji penzionera i pod vodstvom konobara, mene jer to dobro ne poznajem, nervira samo nekoliko sitnica.
Najglavnija je ona koja se nameće svakom nepatrioti i svakom onom koji nije ni u čemu ‘pro’, ni bosanski ni onako, koja se odnosi na zaplijenjenu drogu. Naime, nemam nikakvih tragova gdje se skladišti i kud je nestala sva ta oduzeta droga, desetine tona su u pitanju. I kuda su prhnule banane.
Kamion, kontejner, auto, sve puno banana i droge, sve propalo u zemlju, ‘pojela maca’ i nadrogirala se.
Zato jer se bojim, iako je to samo u domenu moje zlurade mašte da se ta ista droga ponovo ne bi ukazala na našim ulicama i kod naših ‘od ranije poznatih’ ljubimaca što sve provedne akcije ‘udruženog dilanja droge’ relaksira do neslućenih dubina.
Najlogičnije je a tako i zakon predviđa da se ‘predmet krivičnog djela’ dostavlja kao dokaz Sudu ili da bude na pravom državnom mjestu dobro čuvan i pažen, jer kad se tako čuvaju ukradena vozila ili falsifikovane i prave pare i li bilo koji drugi predmet krivičnog djela, što se uz predmet ne dostavljaju i tone nađene droge. Ili zapisnik gdje se to nalazi, da ne trpamo sve u fascikle? Zašto nema ni traga ni glasa od tih tonskih zaplijena i kud su nestale? Znam i to da iz tužilaštva svako malo vremena nestanu mobiteli, oduzete pare ili satovi što je normalna pojava jer sve što postoji može i nestati, ali ipak ovdje se radi o ogromnim količinama koje se ne mogu uz faciklu predati sudiji ali isto tako ne može ni kamion droge dobiti krila i da ga više nema, da ga niko ne spomene. Ili ne dokaže Sudu da još egzistira. Ako se ne vjeruje tužilaštvu to je o.k., ali ima valjda neko kome se vjeruje.
To govorim više radi postupka nego radi mene, jer kao i u slučaju ubistva, kao ono u Bihaću kad je slavni Hamdija ‘Tigar’ iz V Korpusa spržio kiselinom hrvatskg generala Šantića pa ga nestalo sve sa buretom ili kao u svakom sličnom ili običnom ubistvu ako nema mrtvaca nema ni krivičnog djela, ili kad nema oduzete love nema ni krivičnog djela je li tako, tako se isto može desiti da kad nema kamiona ili kontejnera droge da nema ni krivičnog djela i odgovornosti i kod ovog drogiranja.
Napose, ko je pojeo tolike banane, ima li iko normalan da se zapita ?
To što pokušavaju sa ovim najnovijim mobitelima marke ‘sky-pe’ okriviti šefa OSAe ‘Osmicu’ našeg Mehmedagića ili tužiteljicu Kajmaković jer neki tamo nestašni dječaci spominju njegovo ili njeno ime nije nikakav dokaz, to se naše ‘hableĆine’ sprdaju i međusobno šale.
Nacijo, istovariti ili pretovariti 50 ili više tona droge ne ide lako, tu treba čitava transportna mehanizacija i radna snaga, posebno još kad nestane čitav kontejner sa drogom kao ono u Hrvatskoj ili u Crnj Gori, to nas stavlja na iskušenja o kojima vazi naš uvaženi političar Reis svaki dan. Mnogi naši savjesni policajci su ovih dana pali upravo na toj bezobzirnoj osveti ‘odranije poznatih’ jer su im možda dali prekršajni nalog za parking ili za pojas, to trebaju vlasti imati u vidu i ne dozvoliti kaljanje naše časne i profesionalne profesije, samo na osnovu nekih profila na celularnom.
Radi sebe, imam ličnu primjedbu na slijedeće. Od svekolikog južanog voća kao što su bostan, paradajz ili domaće šljive, najviše jedem banane i one su na mom jelovniku svaki dan. Ovim silnim akcijama vlast mi ih je načisto ogadila kao i mnogo toga drugog, počeo sam da ih izbjegavam. Iako su pune magnezija i drugih vitamina, predobre za dobru stolicu ili protiv kiseline, vijesti kako je zaplijenjen kamion droge smještene u bananama koji je kao što smo utvrdili nestao, uništi mi apetit prema ovoj divnoj voćki. Kako poslije svega da konzumiram banane kad nisam siguran ima li ili nema u njima i bijelog praha, mrske su mi i one na policama u trgovinama i na štandovima sa pijace.
Ne bih bio toliko oprezan da sam igdje pročitao da se droga pakuje u narandže, jabuke ili u grožđe, ovako kad nam pošast dolazi jedino u bananama kao da su zemlje koje ih uzgajaju i prodaju jedine udružene i ciljano usmjerene na trovanje čovječanstva, moja želja za bananama svaki dan sve više splašnjava a niko me ne demantira u ovim mojim opservacijama. Ne slušam ni svog ličnog doktora, dok se to sa bananama ne rasčisti neće za moju sofru.
A da nisam jedino ja natociljan i nemiran te na mahove i depresivan, dokazuju i statistički podaci o prodaji sedativa u rođenoj državi. Koji kažu da je nacija načisto poludila i ugrožena ovom propašću i hapšenjem banana. Broj korisnika antidepresiva se utrostručio.
P.S. svaka sličnost sa događajima i imenima-slučajno je namjerna
photo ilustracija : banane i droga, arhiv
