Izgradnja i otvori džamija u BiH prelaze već sve granice normalnog, prelaze u tragikomične situacije : u selu Cvilin Ustikolina sagradili i otvorili džamiju a nema ljudi, kažu iz medžlisa da sada ostaje teži problem kako oformiti džemat
Za razliku od ‘majčice’ Turske kojoj su prema izjavama Tayib Erdogan-a munare ‘naši svjetionici i naše rakete’, kod nas su i munare i džamije ‘naši ‘međaši’. Prostijim jezikom rečeno džamijama se označava ‘naša’ teritorija, u životinjskom carstvu to se zove zapišavanjem. I to obilježavanje je zapravo ona ‘potreba’ o kojoj bulazni Reis kada govori o potrebama izgradnje i otvaranja silnih bogomolja širom države, na ‘teritoriju gdje pretežno žive Bošnjaci’, koji teritorijalni princip se ranije označavao pojmom ‘teritorij pod kontrolom ArBiH’. Zbog toga u BiH niču džamije kao pečurke i gdje treba i gdje ne treba, samo neka se obilježi.
Prvo smo slušali kako se grade džamije koje su srušene u ratu a kad je to obavljeno i kad je taj broj odavno ‘prešišao’ predviđenu i željenu brojku, prešli smo na izgradnju i otvore džamija-međaša. Poslije toga smo se dali u potragu kopanjem ili sondiranjem (‘Hižaslav Cerić Mustafa je tako znao šetati sa jaranima po hercegovačkom kršu pa bilježiti gdje bi to mogla nekada postojati džamija) pa smo našli u Hercegovini silne temelje nekadašnjih džamija, iskopali priče o navodnoj srušenosti i eto ideje za još koju novu-novcatiju. Znali smo i srušiti dobru i postojeću kao onu u Krajini u blizini Bihaća da bi izgradili ljepšu i noviju i da bi oprali lovu od braće Arapa, a onda smo sa džamija, mesdžida i mejtefa koji su renovirani ili nanovo napravljeni prešli na gradnju ‘islamskih kulturnih centara’. Sve sa munarama i ogromnim bibliotekama u kakvoj popizdini koju ni ‘google’ ne može naći.
Kad ni to nije zadovoljilo naše vjekovne potrebe za agresivnim dokazivanjem i pokazivanjem, počeli smo iskopavati istoriju osmanlija i naših porobljivača koje slavimo kao osloboditelje pa smo i na tim pričama sagradili mnoge ljepše i novije, sada je najnovija moda praviti i otvarati džamije koje su srušili partizani. Koji se nazivaju četnicima. Ljetos smo imali otvora koliko hoćeš, u dva mjeseca preko dvadeset džamija ali otvori se nižu kao islamska potrebna ‘halka’, jučer je otvorena još jedna džamija u mjestu Cvilin opština Ustikolina. Kažu da je ovdje u selu Cvilin ‘vjerovatno’ (znači nisu ni on u Islamskoj Zajednici sigurni ali hej, ko te pita) postojala džamija na desnoj obali Drine još u vrijeme kad je osvajač Fatih tuda vodio bitke, ali nju su srušili četnici partizani 1941. pa se ukazala ‘potreba’ da se obnovi. I, eto, napraviše je više radi Fatiha nego radi sebe, Reis je zbog značaja na vojne granice i nedostižne želje umjesto sebe na otvor poslao vojnog muftiju Hadisa ef. Pašalića. Kako je selo podjelom u Daytonu pripalo opštini Ustikolina i FBiH a prije je bilo u opštini Foča koja je u Republici Srpskoj, ovo selo na samoj liniji razgraničenja je pripalo Goraždanskoj vlasteli koja je nazočila ovom otvoru.
Ali, ono što čini ovaj ‘otvor’ posebnim je činjenica da je selo dobilo džamiju a da uopšte nema džemat, koja je razobličila sve megalomanske i osvajačke planove obilježavanja i crtanja novih karata u Islamskoj Zajednici uz pomoć džamija te navodne ‘potrebe’.
‘Obnovili smo je u izvornom obliku. Uradili smo lakši dio, a sada na nama je da u budućnosti na Cvilinu formiramo jak džemat’ – istakao je Edib ef Efendić, glavni imam Medžlisa IZ Ustikolina. Znači na izgradnju nepotrebne džamije smo slupali lovu, na otvor dovezli raju koje nema u ovom selu koje broji po zadnjem popisu manje od 150 žitelja i ostaje sada najteži zadatak : kako i đe nabaviti raju da napunimo džamiju. Da nije u Bosni bilo bi smiješno i žalosno, ovako ništa nikom, idemo dalje.
Zbog ovoga a i zbog ovoga što nam dolazi iz ureda Muftijstva : ‘Ustikolina već ima dva džemata i četiri mesdžida na odprilike ukupno 2000 ljudi, imamo tri džamije i osim ove u Cvilinu u septembru, idućeg mjeseca se otvaraju još dvije…’
Ko će se moliti u tim džamijama da li se upita ikada Reis? Ma jok, kao da je to bitno, bitno je da smo zapišali teritoriju i da je zapišavanju prisustvovao ogroman broj ahmedija, čitava armija vjerskih vojnika u službi države. Jer zvanični podatak da je u selu Jabuka u Ustikolini prije rata bilo 1000 đaka u osnovnoj školi a sad tom selu školu pohađa samo 6 učenika nikog ne zabrinjava. Biće mejtefi puni.
P.S. Još dok završavam vaj članak stiže vijest da se na zidinama ostataka starog grada u mjestu Kotezi na obroncima Popova Polja užurbano odvijaju radovi na dovršetku džamije. Džamija se gradi jer je ispitivanjem ‘otkriveno’ da se u ‘zidinama možda kriju ostaci najstarije bh džamije’. Znaju da se zvala ‘džamija Muje Kotezlije’, sve ostalo je u domenu ‘možda’ i ‘najvjerovatnije’. Kad se napravi i otvori proglasiće je kao veliku većinu bh džamija nacionalnim spomenikom države, ujedno biće to siguran znak da tu žive ‘naši’ i da su oduvijek živjeli.
Sve ostalo je nebitno.
PS-2 Koliko je ova bolesna megalomanija uzela maha potvrđuje i podatak da u jednom džematu u Banja Luci jedan hodža opslužuje dvije džamije (kaže da prima jednu platu, podaci o identitetu u redakciji), međutim kaže da u obe nema dovoljno džematlija, sve otišlo, ili pomrlo, džamije se napune jedino uz Ramazan i povodom Bajrama.
PS–3 Džematovanje i džamijanje se iz BiH prenijelo i u dijasporu. Kupuju se masovno crkve i konvertuju u džamije dok se u gradovima kao u bh političarenju džematski odbori svađaju i dijele a svaka podjela je nova džamija.Tako u gradu Utica NY gdje živi oko 6,200 izbjeglica iz BiH, na prostoru prečnika manjeg od 2 km postoje (4) četiri bh džamije. Samo u saveznoj državi New York postoji preko 300 islamskih objekata, džamija, mesdžida ili mejtefa, a koliko je saveznih država u USA? Međutim i ovdje isto kao u Banja Luci : iskupljanje u džamiji je vidljivo jedino uz vjerske praznike. Dakle, ima džamija ali nema muslimana.
photo : detalj sa otvora džamije u selu Cvilin Ustikolina, obratite pažnju na detalj ispred ‘glavnog’, tu je kasica sa donacijama, arhiv
