PDV i akcize u BiH : kad zastupnici donose propise sa odgodnim ili ograničenim dejstvom, znaj sigurno da mućkaju, no ono što su pokazali ove godine u poslaničkim klupama ove bitange, varalice i javni pljačkaši to je više od toga. Jer, oni uopšte ne mogu biti bezobrazni koliko im građani mogu biti za to zahvalni
Banda pljačkaša zamaskirana u parlamentarne predstavnike koje često i odmilja zovemo ‘poslanicima’ izglasala je sramno povećanje plata i regres čime je ionako velike plate obogaćene silnim izmišljenim benefitima (paušali, odvojen život, putni troškovi, topli obroci, otpremnine, liječenje u inostranstvu, korištenje kreditnih kartica za reprezentaciju, dnevnice, naknade za rad u vijećima i Komisijama, naknade za korištenje interneta i mobitela) uvećala još za 1.000 KMa i kao i svaka pljačkaška grupa kriminalaca otišla u ‘toplije krajeve’, na odmor. Ali za razliku od živopisnih filmskih bitangi, naše nisu u žurbi i ne idu prema Mexicu jer njih niko ne juri niti ih za bilo šta tereti, sve su natenane isplanirali pa posjeli familiju u skupa auta i krenuli na plaćeni ‘odmor’ u trajanju od mjesec dana. Na prestižne destinacije u zemlji ili van države, da ‘napune baterije’ koje su se od silnog nerada ispraznile.
Tu kod povećanja plata su jedinstveno i suvereno digli i ruke i noge, nije bilo puno suzdržanih ili odsutnih, nije bilo nacionalističkih ispada i tirada, sve je funkcionisalo upravo onako kako je i zamišljeno. No, prije toga, ostavili su namjerno nedorečene i neizglasane dvije odluke koje običnim smrtnicima znače mnogo, da se oko njih glođu, da tumače i predviđaju dok u preživljavanju traže svakodnevni spas. To su izmjena odluke o akcizama i donošenje propisa o smanjenju ili ukidanju PDV, famoznog poreza na dodanu vrijednost. Svi znamo da u ovoj situaciji poskupljenja i inflacije koja se nesmanjenom žestinom širi i raste svako smanjenje cijena za plitke džepove građana znači mnogo, za vajnu bh vlastelu to je po svoj prilici prilika da se zajebavaju sa nacijom.
Akcize koje su donešene 2017. godine na uporno insistiranje EU i njenog predstavnika i šefa delegacije (evropska baraba Gunnar Wigemark) su u crno zavile građane iako su međunarodni predstavnici insistirali na njihovom uvođenju na insistiranje MMFa i Svjetske Banke čak i pored sigurnih pokazatelja da će se time povećati cijene goriva i lančano svih ostalih proizvoda i potrošačkih potreba – bh parlamentarci su konačno ukinuli donošenjem zakona krajem jula ove godine, i nakon nekoliko mjeseci natezanja i ubjeđivanja.
Tako su nam mediji javili, međutim kao i mnogo puta ranije slagali su nas. Jeste, propis o izmjeni akciza je usvojen i ‘prošao’ u Zastupničkom domu ali to je samo ‘prva ruka’ do ukidanja. Ostaje da ga potvrdi i Dom naroda kako bi zakon stupio na snagu, no to je još ‘na grani’ jer zbog političke trgovine SDA, HDZa i SNSD stranaka blokada vlasti traje već više od godinu dana i veliko je pitanje da li će taj zakon dobiti zeleno svjetlo u drugom domu Parlamenta. Bez čega je to prazno slovo na papiru, da se budale čude. ‘Poslanici’ su to najnormalnije već sebi ‘usjekli’ kao uspjeh u zaštiti standarda građana pa se danima nataču u medijima ko je glasao za a ko protiv, ko je šutio a ko galamio, iako i ovako i onako – zakon ‘visi u zraku’.
No, drugi još veći cirkus i još veća pravna i politička ujdurma pripremljena je biračima, glasačima i građanima BiH od državnih zastupnika u vezi ukidanja stope PDVa na pojedine proizvode. Navodno, opet nakon ubjeđivanja i iživljavanja nad javnošću ‘poslanici’ su se složili da se usvoji diferencirana stopa PDVa što bi značilo da se neće plaćati porez na kruh, mlijeko, brašno ulje i ostale potrepštine dok se uvećava stopa poreza na skupe predemte i stvari. Kao na skupa vozila, krzno, nakit, jahte, avione i slično.
I ovaj propis je usvojen u Zastupničkom domu i ostaje da se potvrdi u Domu naroda međutim ovdje je politička nemoralna zajebancija dostigla svoj maksimum. Naime, poslanici su donijeli propis koji će ako se usvoji u Domu naroda važiti samo do Nove Godine, znači odprilike tri mjesca, ni oni ne znaju tačno.
Drži vodu dok majstori odu! Tako odprilike znači ovo igranje sa propisima i sa sirotinjom još više jer i ćorava kokoš vidi da se radi o izbornoj bezobaznoj manipulaciji, budući da se donosi propis koji će vrijediti samo dok se ne obave izbori koji se ove godine u BiH održavaju 02. Oktobra. Poslije, haj, haj, baš nas briga, vozate se na taljiga’. Ovakav očigledno drzak i besraman način pljačke narodnog novca nije ovjekovječila nijedna filmska industrija na Svijetu, posebno nije zabilježeno da raja koja bukvalno kmeči od ekonomskih poremećaja sve to mirno toleriše i kao i zastupnici odlazi sretna i vesela na ljetovanje. No, ni to nije sve. Stručnjaci a posebno Uprava za oporezivane koja treba direktno da primjenjuje ovaj propis ako se usvoji u drugom ‘krugu’ tvrde da primjena zakona čak da je sada usvojen ne može zaživjeti prije od najmanje 6 mjeseci. Jer se trebaju i moraju uskladiti i dodatni propisi oko primjene, carinjenja, fiskalnih kasa i sličnog a što iziskuje dodatno vrijeme i trošak. Kažu da nikakve koristi ovakav propis neće donijeti već samo možda štetu. Jer dok se utvrdi metodologija njegove primjene, prestaće važiti krajem decembra 2022. godine. Pa naravno da neće, nisu ga ni donijeli da bi pomogli i olakšali sirotinji već jedino da bi pokazali svoju moć i sa ciljem da se ispišaju na obraz svojih građana.
Ne treba biti stručnjak za poreze pa da ne primjetiš da svaki propis koj se donosi uslovno ili na ‘određeno vrijeme’ krije u sebi neke zamke i mućke. Praksa je zabilježila prije ovog još samo jedan slučaj donošenja propisa uz određeno vrijeme i sa određenim povodom. Prije izbijanja ‘afere Agrokomerc’ 1987. donešena je izmjena Zakona o mjenici i čeku kojim je izdavanje mjenice bez prokrića pretvoreno u teško krivično djelo podrivanja ekonomije i države ravno terorizmu, sve do tada je to bio samo prekršaj. Propis je donešen sa odgodnim uslovom, njegova primjena je određena za 6 mjeseci od dana donošenja. Stupio je na snagu taman kad je ‘izbila afera’. Ovaj zakon sa izmjenom PDVa je nešto slično : donešen je samo da bi se bez pritisaka i bez larme proveli izbori i banda bezbjedno ‘ušla u Banku’, tj. ostala na vlasti. Zastupnici su sasvim svjesni da od njegove primjene nema ništa, da će se raja uz njihove medije gložiti ko je kriv a ko prav, u tom će proći oktobar i izbori i doći kraj godine kada zakon prestaje važiti. Neki su čak predlagali da se njegova važnost propiše i donese za samo jedan mjesec. Mogli su i mogu raditi šta god hoće. Da su pametni, zastupnici su trebali ne ukidati već povećati porezne stope. Ili još bolje ovako : trebali su donijeti propis da se stope na uvoz jahti, kamiona, aviona te skupih auta i dijamanata svede na nulu a da porez na kruh i mlijeko ‘ošinu’ najmanje do stotke. Takav prijedlog bi ‘prošao’ oba doma bez ikakvih problema a ni raja se ne bi maknula ni milimetra, ne bi čak ni jaja počešala. Ona češka međunožje samo kad je pozovu na kakav izborni tutanj ili teferič ili kad treba protestirati protiv Visokog bh predstavnika što im ‘dira’ u njihove vođe i njihovu državu. U njihov uspavani rahatluk.
Takav narod i takav mazohizam istorija naroda i države još nije upamtila.
To treba urezati u poseban kameni spomenik da generacije vide i da se uče. Čudno kako specijalisti za spomenike, posebno Benjamina Karić načelnica Sarajeva to nisu primjetili. To bi bilo bolje i čvršće od svih kamenih ‘stela’ Alije Izetbegovića po ulicama glavnog grada na kojima šetači polomiše prste i noge i izgubiše vid od žestokih i posuđenih, ukradenih mudrosti i praznih poslovica uklesanih u mermer.
photo : bh Parlament, ilustracija, arhiv
