Dokle će Amerika i međunarodna zajednica da se slika sa bh mafijom u vlasti  i za čije albume su te slike?

 

Februara ove godine u Sarajevo je stigao novi američki ambasador Majkl Marfi (Michael Murphy), koji je zamijenio ranijeg (Eric Nelson).
Murphy ima 29-godišnje iskustvo u diplomatiji, radio je i kao pomoćnik držvnog sekretara Amerike za ervopska i evroazijska pitanja. Prema njegovoj biografiji iskusan i vješt diplomata. Tokom saslušanja u američkom Senatu prije izbora obećao je provođenje Daytonskg Sporazuma, osiguranje teritorijalnog integriteta BiH, te da će u fokus svoga rada staviti ustavne reforme, reforme u  vladavini prava, ekonomiju i evroatlanstke integracije.
Međutim kako vrijeme odmiče, sve više obećanja i izjave američkog ambasadora blijede i utapaju  se u poznatu bh kolotečinu. Nema prave reakcije a države sve manje, razvaljuje se, nestaje.

Zato vrijeme uz obavezno naglašavanje kako su bh  političari i ‘lideri’ korumpirani, kako je korupcija najveća opasnost ove države, kako Amerika neće dozvoliti da se ugrožava suverenitet i integritet države, silni ‘izaslanici’, sekretari, ‘specijalni predstavnici’ američkog predsjednka Joe Bidena prodefilovali su Bosnom (Antony Blinken, Gabriel Escobar, Matthew Palmer…) ali su ih bh ‘lideri’ ispratili i otjerali na balkanski način : uvredama i sa ignorancijom te medijskom paljbom o njihovim navodnim ‘navijačkim’ strastima. Na isti način su se ponijeli i prema evropskim diplomatama i ambasadorima kojih je bilo u BiH više nego američkih.
Da stvari uprostimo i pojednostavimo : nema ništa od strogih najavljivanih sankcija prema bh političarima i njihovoj korupciji, sve je stalo u sankcijama izrečenim Miloradu Dodiku i Asimu Sarajliću, Prvom do Bakira. Nekoliko mjeseci Murphy se samo slika sa ‘liderima’ i uz večericu i laganicu ponavlja istu davno izrečeno priču. Korupcija, evrospke integracije, Dayton…

Jučer sa Nerminom Nikšićem (‘o evropskim aspiracijama BiH i multietni;kom karakteru’) , dan ranije sa Elemdinom Dinom Konakovićem (‘o napretku Kantona Sarajevo kao lidera na putu euro-atlanskih integracija’). Prije toga sa Džaferović Šefikom  je ‘potvrdio američku podršku suverenitetu Bosne i Hercegovine’, još koji dan ranije sa Bakirom Izetbegovićem ‘o potrebi za transparentnim i funkcionalnim institucijama BiH koje će čvršće usidriti BiH u euroatlantskoj zajednici’.
Nije izostao susret ni sa Čovićem gdje se razgovaralo ‘o ustavnoj odgovornosti koju snose svi lideri u BiH za pravovremene i transparentne izbore’, ma čak je bilo sjela i sa Dodikom kojem su izrečene sankcije ali one se nisu pominjale na satanku. Vijesti govore da mu je rekao ovo, sve ovo.
‘Istakao je čvrstu podršku SAD-a suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH i da je našoj zemlji mjesto u euroatlanskoj zajednici naroda’. Potom naglasio ‘važnost funkcionalnih, efikasnih institucija na državnom nivou u kojima lideri učestvuju u dobroj vjeri, kao i podršku SAD funkcionalnim, efikasnim i odgovornim subjektima koji se fokusiraju na pružanje građanima demokratske i prosperitetne budućnosti’., a Komšiću je na inauguraciji uz osmijehj poručio da je sretan.
‘Što će voditi poslove svoje vlade fokusirane na podršku suverenitetu, teritorijalnom integritetu i multietničkom karakteru Bosne i Hercegovine. Sjedinjene Države nastavit će raditi sa Vašom zemljom na tome da ona bude čvrsto usidrena u evroatlantsku zajednicu država. Sjedinjene Države podržavaju očekivanja i želje svih građana Bosne i Hercegovine da njihovi izabrani lideri – na svim nivoima – rade na tome da obezbijede efikasniju, transparentniju i odgovorniju vlast, kao i kvalitetnije ekonomske prilike’.

BH ‘lideri’ nisu ništa od ovog prihvatili, samo se sjedilo, žderalo i pilo a na kraju ‘svako na svoju stranu’. Propali su svi zahtjevi i prijedlozi i Amerike i EU, poslednji silni sastanci oko izmjene Izbornog zakona i dijelom Ustava uz gromoglasne žurke i proslave tog neuspjeha pa se postavlja ozbiljno pitanje pred nama.
Kuda i kako dalje, te dokle će strane diplomate pričati jedno a raditi drugo a građani pratiti ove nebuloze od izjava i ove odvratne slike ‘susreta’ sa bh mafijom u vlasti od kojih su mnogi sa slika pod teškim optužnicama za korupciju i kriminal?
Hiljadu puta su naročito Amerikanci ponovili kako treba ovakvu korumpiranu vlast kazniti i smijeniti a mi, kao što vidimo u ovih par sličica doživljavamo da nam se serviraju ovakve bljuvotine. Gdje se američki ambasador slika i ugošćava one koje bi trebalo zatvoriti, oduzeti im imunitet, funkciju i imovinu kao da su oni jedino rješenje za bh muke i sudbinu. Kome i za čije albume se prave ove fotografije kojih se treba stidjeti?

Kad će međunarodna zajednica i Amerika shvatiti da oni, ovi sa slika – nisu rješenje.
Oni su samo bili i ostali problem. Već skoro tri decenije.

photo kolaž : američki ambasador u BiH Michael Murphy i susreti sa Bakirom Izetbegovićem, Dodik Miloradom, Šefikom Džaferovićem, Željkom Komšićem, Draganom Čovićem, Osmanom Mehmedagićem ‘Osmicom’, Dinom Konakovićem i Nerminom Nikšićem, arhiv