Ne može ‘labud” Bakir bez Ćaće, ratnih i izbornih pobjeda i bez ‘labudice’ Sebije

 

Znamo, naučili smo, doktorirali na strategiji Bakira Izetbegovića : samo vjera i rat spašavaju Bosnu, što znači i Bakira. Već skoro tri decenije on tako vlada i narodom i državom. Red islama vjere, red bitaka i osvojenih čuka, red genocida i neprijatelja ‘din-dušmana’.
U zadnjem bh ratu nije bilo nijednog jedinog poraza, SDA, Ja, moj Babo Alija, dakle Mi, mi smo spasili državu i narod, da nije nas ne bi bilo ni vas i  ovakve naše blistave budućnosti. Ama nijedne izgubljene bitke.Tako glasi bošnjački mit o nepobjedivosti nepobjedive Allahove vojske i države koja je takvim zaslugama jedinstena, suverena i priznata, koji se reprizira iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, i tako sve ove teške i bolne godine, ove tri decenije.

Dok surova realnost govori drugačije :  Bosna na žalost nije ni suverena niti jedinstvena već podijeljena država na tri ratom zauzete terotorije kojim valadaju nacionalni i nacionalistički ratni lideri. I da bude tužno i najtužnije, Bošnjaci zahvaljujući tom  mitomanskom mitu i legendi žive na 23% državnog teritorija proglašavajući ostatak BiH suverenošću i nezavisnošću, kako god. Oko 2 miliona je raseljenih, protjeranih i ubijenih stanovnika ove nepobjedive države i partije u bh ratu, trideset godina poslije rata iz zemlje bukvalno bježi svako ko može i stigne, samo u jednoj godini državu napusti 150.000 njenih stanovnika. A stotine brigada i jedinica i sve su, bilo da su ‘teške’ ili ‘lahke’, ili herojske ili gazijske, sve su odnijele pobjede, na svakom brdu ponosne BiH se vijore (Bošnjaci obožavaju reći viHore) ratne zastave, ljiljan spomenici i jarboli, svaki dan se ima ponešto proslavljati. I trabunjati o blagostanju.
Da ne spominjemo nijednu drugu bh bitku i pobjedu, pomenimo ovdje samo Srebrenicu, radi ilsutracije SDA poraza koji u mitu olako postane pobjeda. No, SDA i Bakir ne mogu naprosto zamisliti život bez vlasti. Da bi imao vlast moraš imati rat i pobjedničke bitke, ako nema uslova za ratne, imaš prošle i mirnodopske. Udri i slavi. Tako je i sa ovogodišnjom proslavom 30-godišnjice od osnivanje jedinice ArBih ‘Crni Labudovi’ koja se ‘poklopila’ sa predizbornim terminom pa dobrodošlo Bakiru i SDA za ‘svečanu akademiju’ i podsjećanje na ratne dane i uspjehe.
Gdje kao po običaju Bakir opet poteže Ćaću Aliju kao joker iz rukava.
“Rahmetli Alija i “Labudovi” su posebna priča. U njih je imao ogromno povjerenje i uvijek se sa njima osjećao sigurno, kao kod svoje djece“, poentirao je Izetbegović Mlađi, osjećajući se sigurnim i zaštićenim uz ratne slike i prilike kao i njegov Babo. Sa jedne strane hanuma Sebija ‘Seb’ Izetbegović koja je ostavila sarajevsku Kliniku i pacijente da bi ‘žurkala’ i pozirala za medije, a sa druge bijela ahmedija kao dokaz neraskidive veze Islamske Zajenice BiH i SDA partije. Vjere i države. Kako onda u bh ratu tako i danas pred rat.

Neki su zlobnici ove slike i slavljeničke pjesmuljke ‘labuda’ i ‘labudice’ povezali sa labuđom legendom pa prokomentarisali kako je ovo posljednja pjesma, znak iznemoglosti, i po kojoj priči labud prije smrti zapjeva, bilo je i onih koj su našli vezu između poznatog filma ‘Ptice umiru pjevajući’, iako ima podudarnosti ja sam to doživio malo drugačije. U njihovoj percepciji, labuđi pjev se događa samo kukavicama a ne borcima njihovog kova. Usljed čega su Bakir i njegovi odavno u legendi i zapravo ponašaju se kao da su živi šehidi i kao da nikad neće umrijeti. Međutim, ako se prisjetimo samo na tren nezadovoljstva građana i raje februara 2014. kada su ‘frcali’ na stražnji izlaz i bježali nemilice, dolazimo do zaključka da se SDA braća boje samo za dvije stvari. Za vlast, znači lovu i moć i sopstvene guzice. Ovakve bajke ih zato čine hrabrijima i dio su njihove ratno-huškačke bezobrazne terapije.

Stoga sam Sebiju i Bakira doživio ovdje ne kao crne ili bijele labudove iz mitske bajke već kao kao dvije domaće grlice. Kao usrane gugutke na predizbornoj žurci. Tako i nikako drugačije.

photo :  Labudovi i domaće grlice Bakir i Sebija ‘Seb’ Izetbegović, na proslavi 30-godišnjice jedinice ArBiH ‘Crni Labudovi’, arhiv