Edin Forto i vlada Kantona Sarajevo dobili Plaketu grada Srebrenice za doprinos i razvoj ove Opštine što je za pohvalu, međutim važnije od toga je gdje su otišle ili će otići ove pare, Srebrenica je kad su u pitanju donacije i poznata bh sadaka ‘rupa bez dna’

 

U povodu dana Opštine Srebrenica 11. marta ove godine premijer Kantona Sarajevo Edin Forto (Naša stranka) boravio je sa delegacijom iz Sarajeva u ovom gradu i prisustvovao svečanoj sjednici gdje je primio Plaketu Srebrenice Kantonu Sarajevo za doprinos u razvoju ove Opštine, posjetio je i Potočare.
Sjednici su osim Forte prisustvovali i ministrica za nauku i visoko obrazovanje KS Aleksandra Nikolić, ministrica za odgoj i obrazovanje Naida Hota-Muminović, zatim ministrica Kantona za rad i raseljene i izbjeglice Ivana Prvulović, ministar zdravstva Haris Vranić te ministar za boračka pitanja Omer Osmanović. Iz Srbije gosti su bili ministrica za prostorno uređenje Srebrenka Golić, ministar privrede Vjekoslav Petričević te ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin.

Sudeći prema podacima koje je premijer Forto iznio, Kanton Sarajevo je ovu Plaketu i zaslužio jer prema brojevima donacija vrijedi ukupno jedan milion i 565 hiljada KMa koliko je Kanton Sarajevo u toku prošle godine donirao Srebrenici i jedna je od najplaćenijih plaketa u BiH do sada. Iako su i brojke i slova te slike pomalo i izborne (tako se to radi u BiH) kad se zaviri kuda i kome su pare ‘legle’, dobijemo malo drugačiju sliku i priliku. Naime od ukupne cifre Forto i ekipa iz Sarajeva su Emiru Suljagiću i Memorijalnom Cetru Potočari dali tokom 2021. godine skoro čitav milion KMa, ostalo je tišlo na neke ‘sitnije’ programe, opštinske ili građanske potrebe. Tako vijesti prenose da je 800.000 KMa namijenjeno ‘za radove u Potočarima’, nema detaljnijeg pojašnjenja o kojim i kakvim radovima se radi i planira, dodatnih 100.000 KMa je opet za Potočare ‘za aktivnosti Centra’ ma šta god to značilo, 80.000 KMa je za ukop žrtava genocida dok je svega 350.000 KMa uplaćeno na budžet Opštine, za ‘udruženja žena, za djecu sa posebnim potrebama, kulturno umjetnička društva i za porodilje’… Dakle, potez Kantona Sarajevo je hvale vrijedan međutim dvije trećine doniranih sredstava su ‘legle’ na račun direktora Suljagića i ‘majke’ Munire Subašić, dok je samo jedna trećina predviđena za Opštinu i građane.
Pravo je pitanje kako će ratoborni i huškački direktor Memorijalnog Centra ovu veliku lovu građana BiH potrošiti, tj kako je to potrošio a kako će to uraditi opštinska administracija, budući da je dolaskom na mjesto direktora Suljagić nakupio silnu lovu, isplanirao silne projekte i ‘radove’, nema tog bh političara ili opštine i ustanove koju nije posjetio a koja nije donirala od 40.000 KMa pa naviše, dok se od silnih projekata i radova u Potočarima ne vidi puno toga, osim administracije koju je svojim dolaskom u potočare kao i Reis Kavazović u Rijasetu Suljagić uduplao, a svi su osim manjeg broja volontera uhljebljeni.

Podsjećamo, osim redovnog budžeta za plate direktora, Odbora i pododbora Memorijalnog Centra Suljagić je snažnom medijskom kampanjom zgrnuo ogromne donacije od stranih ambasada i EU, od arapskih šeika ili putem donatorskog telefona, dok se od silnih planova i programa osim opravke krova i uređenja enterijera u nekadašnjoj fabrici akumulatora koju je otkupila Islamska Zajednica BiH drugo ništa ne vidi. Ima nekoliko ‘virtualnih’ postavki, znakova na ulasku u groblje ili vidljivih izdataka za štampanje brošura i knjiga međutim za takve slične projekte je izdvajao i Bakir Izetbegović. Sjetimo se samo onog propalog performansa januara 2017. sa ‘lordom’ i glumcem Emirom Hadžihafizbegovićem i Reisom Kavazovićem koji je ‘koštao’ preko 300.000 KMa uz tvrdnju ‘kako će sva tragedija i genocid Srebrenice biti na jednom mjestu na posebnoj web platfromi’ a od toga ne bi ama baš ništa, čak ni web stranice na internetu. Projekat je bombastično nazvan “Genocid nad Bošnjacima 1992. – 1995. izvršen u svrhu podjele Republike Bosne i Hercegovine i stvaranja velike Srbije” ali je isto tako bombastično i nestao, nema ga kao da se ništa o tome nije govorilo. Nema ni para. Ili pak onog zaboravljenog projekta od 30. jula 2018. kojeg je inicirao i obećao finansirati Šefik Džaferović po kojem će se u Srebrenici oformiti ‘Centar za lov na srpske zločince’ po uzoru na onaj centar Jevreja ‘Simon Wiesenthal’ koji još uvijek lovi Njemce naciste, pa nema ni love ni centra osim spiska od preko 20.000 Srba ratnih zločinaca koji je dostavljen svim stranim državama i ambasadama a kojeg je sačinila ‘majka’ Munira.

Šta hoću da kažem? Po donacijama koje su od rata do sada date Srebrenici mogao se napraviti duplo veći čitav novi grad ali niko ništa ‘ne zna’ gdje su i kako su nestale milijarde date za ovaj tragični grad. Kao što se ‘nezna’ ni gdje su silne milijarde donacija za ArBiH i BiH generalno dijeljene tokom i poslije bh rata. Kao što znamo, Srebrenica skoro da nema povratnika (tamo se samo mrtvi povratnici vraćaju ukopom u Potočare) grad nema nijednu fabriku, bolnicu ni ‘poštenu’ abulantu’, nema ni pekaru niti ijedan potreban ‘mali biznis’ osim jednog kafića i jednog pred zatvaranjem hotela, a vazda se davalo i davaće se za Srebrenicu. To nam je ‘farz’ što bi se na bosanskom kazalo za obavezu. Umjesto za povratnike za koje milione svake godine oko izbora izdvaja i federalni ministar Edin Ramić tu su povratnicima samo ‘uvaljene’ bolesne junice iz donacija koje su povratnici plaćali po ‘sniženim cijenamam’ (1.500 KMa) a junice bile zaražene i morale su se uništiti, plastenici, traktori ili po neka ‘freza’, dok su se zdušno parama iz donacija obnavljale vikendice bošnjačkih SDA ministara i asfaltirali putevi do njihovih imanja. I uvećavano je bogatstvo ‘majke’ Munire u Sarajevu. Imali smo čak i aferu sa pljačkom kineskih traktora Srebrenici za koju je optužen SDA načelnik u Srebrenici Desnica Radivojević. Načelnik Srebrenice u dva mandata Ćamil Duraković, bošnjačka medijska zvijezda i jaran Nasera Orića je stalno obećavao da će ‘reći sve o Srebrenici’, o pljački Mustafe ‘Hižaslava’ Cerića putem srebreničkog cvijetka kojeg krčmi po 5 KMa po komadu, ali to on ‘profejsbuči’ kad izgubi vlast a odmah poslije kad se ‘snađe’ sve zaboravi, još ništa nije ‘otkrio’ a obećavao više puta, eto, nedavno je promovisao i svoju knjigu o Srebrenici ali tamo nema ništa osim onog što nismo znali.

Ukratko, donacije za Srebrenicu su dobrodošle ali uz povratnu informaciju gdje su utrošene pare i kako su raspodijeljene. Ukolika toga ne bude i ukoliko se ispostavi da će i ove pare završiti kao i sva druga sadaka za Srebrenicu, onda je slika Edina Forte najskuplja slika do sada plaćena u BiH, sa njom i plaketa. Napominjemo da je uplatom donacija lako dobiti plaketu ili postati počasnim građaninom, teško je ući u trag parama, međutim kako se političari rasipaju tuđim a ne svojim novcima, to je lakše svariti i prihvatiti. Vidjeli smo i prije mjesec dana da je Benjamina Karić načelnica Sarajeva postala ‘počasnom građankom Bužima’ čim je tamo tutnula 100.000 KMa za izgradnju ko zna kojeg po redu ‘muzeja gazija i heroja’ u ovoj siromašnoj opštini.

Ako se ispostavi da je i ovaj milion otišao za gradnju džamije koju je najavila Munira Subašić ‘majka svih majki’ na ulasku u Potočare ‘u čast poginulih Hrvata Srebrenice’, onda će to biti dobar znak da su pare ‘hairli’ potrošene. Znam da direktor najpoznatijeg bh groblja Suljagić voli reći da je ‘svako onaj ko kritički piše o Srebrenici zapravo četnik’, ali drugačije se ne može. Direktor je to izjavio na početku afere kad su mediji kritikovali Hodžić Fikreta malinara koji je skupa sa Novalićem drpio lovu za kineske respiratore. Međutim, iako je dijete Srebrenice i sam žrtva genocida na čemu je profitirao ne kao Cerić ali profitu se ne gleda u zube, ni Suljagićevo ‘maslo nije za Ramazana’, četnici opstaju i postoje i dobrim dijelom zbog njegovog ‘tveetanja’ u huškanja gdje potroši dvije trećine svog direktorskog vremena, u mržnji i raspaljivanju ratnih tenzija, ostatak mu dođe kao relaksacija za ‘dramčenje’ love i davanje intervjua skupa sa jaranom Reufom Bajrovićem, zbog čega jedan od najgorih izbora za direktora ovog Centra u Potočarima svojim djelovanjem i izjavam nije daleko ‘odmakao’ od četnika.

photo : Edin Forto premijer Kantona Sarajevo u sredini sa plaketom, sa gostima u Srebrenici, arhiv