Nema smisla na spomen-ploču žrtava rata na Kazanima stavljati ime Mušana Topalovića Cace: kako će ‘šehid’ sa Kovača, sahranjen odmah do Alije Izetbegovića biti ratni zločinac?!

 

Još davne 2011 godine podpredsjednik FBiH Svetozar Pudarić, koji nije nažalost više među živima, pokrenuo je inicijativu da se žrtvama rata u jami Kazani na Trebeviću podigne spomenik, ako se ne varam, još onda je uplatio u opštinsku kasu nekoliko hiljada KMa svoga novca.
Od tada je prošlo godina, čitavo desetljeće da bi se obznanilo kako je načelnica Sarajeva Benjamina Karić, iz iste stranke kao i Pudarić, predložila a Vijeće usvojilo odluku o gradnji ovog spomenika žrtvama rata. Prije toga nekakve komisije su odbijale i usaglašavale ‘idejne prijedloge’ više puta.
Međutim, čim je objelodanjeno, vidjelo se da je ‘obećanje’ glagoljive načelnice Benjamine suhoparno i isprazno kao i njen usvojeni prijedlog. Dva kamena bloka sa imenima 18 žrtava i sa rečenicom koju je Benjamina sama složila, voli ona tako da patetično slaže rečenice i da obećava.

“Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana’, a onda slijedi spisak ubijenih žrtava.
Uslijedile su reakcije. Tekst nije potpun, ne vidi se ko je ubio žrtve, nije potpun spisak žrtava, iskopavanje nije provedeno do kraja, idejno rješenje je nikakvo, osim toga ako se postavi na Kazane ko će gore doći i obići spomenik, gore na Trebević se jedva možeš popeti stazom koja je zarasla, zašto nije spomenik u Sarajevu pa da ga vidi više osoba…

Reagovali su uglavnom Srbi i njihova udruženja, no bilo je i onih sa ‘naše’ strane. Benjamina je ovim samo ‘otaljala’ posao, kao što inače otaljava posao načelnice.
No, ona je rezolutna. Obećala sam spomenik žrtvama Kazana i evo ga. Biće odprilike tako, biće slika po internetu, Benjamina to obožava, Srbi će se još malo buniti a bošnjačka strana će razblaživati i negodovati, i sve će to prekriti kupine i šikara Trebevića. A Benjamina i ‘trojka’ kao ‘ući u istoriju’ zbog dva kamena od nekoliko hiljada KMa na vrhu planine.
Od Benjamine se ne može očekivati više. Ne zato što ona možda ne bi, već zato što drugi nedaju i neće više. Sarajevo je takvo, Benjamina je to osjetila. Ona je već samim učešćem u ‘političkim prevarama’ sa izigravanjem funkcije Bogića Bogićevića pokazala svoje SDP lice, dok sa ratnim zločinima i zločincima u Sarajevu, niti hoće niti može učinit šta više od ovoga. Suvišno je podcrtavati ali se mora, čitavo Sarajevo, Benjamina i Vijeće grada Sarajeva znaju da je ubica ovih i mnogih drugih žrtava ratni zločinac Armije BiH Mušan Topalović Caco i 10 brdska brigada ArBiH, međutim to se može izjaviti za novine, na spomenik to ne ide. Novine su za jednokratnu a spomenici za trajnu upotrebu.

Osim toga, na ploči napisati da je ‘šehid’ (ma šta god to značilo), Caco ratni zločinac, osoba koja je sahranjena nasuprot turbeta Alije Izetbegovića na Kovačima, ne ide to, šehidi’ nisu činili zločine. Ratne zločine nije činila ni ArBiH to je ‘časna’ ‘čista’ i štaznam sve kakva armija, njeni komandanti su ratovali sve sa Konvencijama UNa o ljudskim pravima i pravima civila i žrtava rata u rukama, uz Kur’anske preporuke ‘ko ubije jedno lice..bla..blah..bla…’
Podsjećamo, Mušan Topalović Caco je u akciji ‘Trebević II’ ArBiH uhapšen oktobra 1993. da bi ubrzo ‘nakon pokušaja bijega’ bio ubijen. Naravno, to je notorna i opštepoznata laž i izvrtanje činjenica, nikakvog bijega nije bilo, Caco je ubijen da ne govori. Jer ako bi progovorio, čulo bi se do bh Predsjedništva, do Alije, odakle je ­jedino primao i uvažavao naredbe. Ostalo je negdje zapisano da je Alija Cacu oslovljavao sa ‘sine’ u njihovim komunikacijama i zapisima, da su bili bliski i često se viđali i sastajali, međutim ‘bludni’ i ‘razvratni sin’ je prešao sve linije dobrog i poslušnog ponašanja. Kada je od UNHCRa oteo dva blindirana transportera bila je to kap u čaši, morao je intervenisati Alija, inače će intervenisati stranci, tako je oformljena akcija’Trebević II’ u kojoj je osim Cace uhapšen i njegov jaran Ćelo, Ramiz Delalić koji će kasnije biti tajanstveno ubijen ispred njegove zgrade 2007.

Caco je nakon ‘pokušaja bjekstva’ ubijen i sahranjen na tajnoj lokaciji da bi četiri godine kasnije,  26.10.1997 uz neviđenu euforiju i ogroman broj ljudi (neki podaci kažu preko 20.000 koji su Cacin tabut uz tekbire bacali uvis) bio sahranjen na Kovačima, gdje mu se svaki dan uče dove, svako ko prouči Aliji proučio je i njemu, jer je tu odmah uz Aliju. Alija je za njega gvorio da je nekad kriminalac a nekad heroj, tako nekako, jednostavno ‘naša domaća budala’, i ubistvo i tajna pa onda javna sahrana Cace bile su čista predstava za bh javnost. On je za Bošnjake heroj i evo, i ‘šehid’. Staviti na poloču žrtava jame Kazani  ime izvršioca Cace, značilo bi okaljati Kovače i čistoću ovog groblja, što se neće desiti, iako ruku na srcu, samom Cacinom sahranom ovdje pored Alije (nije jedini, tu na Kovačima ima među šehidima i onih koji su stradali u obračunu mafije), Kovači su obezvrijeđeni.

U ovoj predstavi oko Kazana učestvuju osim Benjamine i ostali bh političari. Tako je recimo Bakir Izetbegović posjetio Kazane juna 2016, ali njegova šetnja do vrha Trebevića bila je više izborna i politička nego ljudska. Uostalom, čim se popeo gore rekao je kako se odlično otuda vide Kovači. Ubijeđen sam da je i dovio za Kovače dok je gledao u ponore jame Kazani, znamo se Bakir i ja dosta dugo.

Zbog Kazana procesuirano je nekoliko vojnika 10. brdske brigade ArBiH međutim kazne su minimalne ili nikakve  i nisu u pitanju ratni zločini već ‘obična ubistva’ a sporovi su se vukli godinama, još nisu svi dovršeni. Sarajevo i bh politički bošnjački vrh jednostavno nisu spremni za Kazane. To je opštepoznata njihova mantra. Mi nismo činili zločine, mi smo fino ubijali.
Mušan Topalović Caco pored groba na Kovačima ima i spomen-ploču na osnovnoj školi ‘Edhem Mulabdić’ u Sarajevu gdje je njegovo ime upisano pored imena vojnika poginulih u odbrani svoje opštine.
Iako je u akciji njegovog hapšenja ubio devet mladih vojnih policajaca na svirep način, a iz obdukcijskog nalaza proizilazi da je sjekao jezik, uši, da je u rasporeni stomak sipao kiselinu ovim momcima, on je već ‘gazija’ na spomen ploči, da djeca u školi nauče. Njemu Kazani ne trebaju, on s ponosom počiva u miru uz Oca Nacije, njemu se svaki dan uče dove. Umjesto njega, na spomen ploči Benjamine za Kazane, ‘mi se sjećamo žrtava’ koje je upucao, preklao ili gurnuo niz liticu žive, mi smo u potpisu tog monstruoznog zločina, mi smo i Caco i ArBiH. Benjamina i vijeće opštine Sarajeva hoće da tako bude, pa mi došli slični vlastim Prijedora, ni oni neće da potpišu ratne zločine i zločince, plus, takav čin spomenika i sjećanja potpisujemo kao dokaz multietičnosti, demokratije i jednakosti., iako je to čisti dokaz našeg pokvarenog odnosa prema žrtvam i istoriji.
Već godinama se vodi slična ‘bitka’ u vezi spomen ploče na Vijećnici u Sarajevu na kojoj stoji da su tu biblioteku, čitaonicu i kulturno stanište Sarajeva nekada, sada SDA prostor za sijela, vjenčanja i sastanke, ‘zapalili srpski zločinci’, sa željom da se ovaj dio ‘srpski zločinci’ zamijeni nečim drugačijim, Srbi traže te izmjene, Bošnjaci neće ni da čuju, ima da se zna ko je zapalio i ko granatirao. Čak, napaljeni i uglađeni vehabija Nihad Aličković iz ‘antiDayton’ ublehe od udruženja javno tvrdi da će ‘raditi macola’ ako iko pokuša izvršiti prepravke na ovoj ploči sa Vijećnice. Mora ostati zapisano ko je zločinac i šta je nama Vijećnica. Ali, kada su u pitanju ratni zločini nad nemuslimanima, kada se radi o Kazanima, tu se neće pročitati ko je naredio i ko je ubijao. Zato jer se ‘zna’, ‘mi’ nismo ubijali, ‘mi’ nismo činili ratne zločine, kod ‘nas’ nema ratnih zločinaca. Kod ‘nas’ su nemuslimani sami usred noći odlazili na Trebević pa se sami upucali ili preklali ili bacili u ponor jame Kazani, pošto su prethodno ispotpisivali ‘papire’ kako daju stanove, novac, kola ili kuće Mušanu Topaloviću Caci. Zbog čega je ‘nama žao naših građana’, ne ubijenih zvijerski već koji su ‘nastradali’ u čije ime i podižemo ovaj spomenik, ovu ploču, koja je ovdje bezbjedna. U Sarajevu bi je razlupali istu noć kao onu što su polupali u parku ‘At Mejdan’ pod Bistrikom koju je postavila grupa ‘Jer me se tiče’.

photo : Mušan Topalović Caco na Kovačima uy Aliju Izetbegovića, među ‘šehidima’, arhiv