Kad ni u smrti nismo jednaki

Zašto su ‘šehidi’ u Potočarima prije sahrane pokriveni ‘svetom zastavom’ sa ljiljanima a oni iz Prijedora običnim državnim zastavama BiH?

U Potočarima, 11. jula ove godine ukopano je 19 žrtava genocida, zapravo posmrtni ostaci identifikovanih, danas 20. jula u Prijedoru u Memorijalnom Centru ‘Kamičani’ je, kažu, sahranjeno 12 ‘žrtava ubijenih 1992. godine u Prijedoru’. Za neke opet ‘šehida’, za ostale ‘žrtava genocida’.
Razlike između mrtvih nema, bar tako nas uči i vjera i bh istorija i ne bi je trebalo biti, i ovi sahranjeni u Potočarima i ovi u Prijedoru, za bh vlastelu su svi listom ‘šehidi’, ma šta god značila ova novokovanica bh jezika, međutim jedni su (u Potočarima) ukopani umotani u ‘svete zastave’ sa ljiljanima, dok su žrtve u Prijedoru sahranjene pokrivene sa ‘običnim’ državnim zastavama.
Dakle, i ‘tamo’i ‘ovamo’ su ‘šehidi’ a na onaj svijet sahranjeni različito.

Manje više svi znamo da u bh propise nije uopšte trebalo unositi pojmove tipa ‘šehid’ (ne samo zato jer je to tipična bespotrebna vjerska komponenta već i što je strana riječ i ima ‘stotinu značenja’ od kojih je presudio onaj : ‘borci pali na Allahovom putu’) ali bratski su se tako dogovorili nasljednici Karadžića i Izetbegovića uz pomoć ‘hrvatskog predstavnika’ u vlasti, tako imamo ono ‘što smo posijali’. Imamo ‘šehide’, ‘bojovnike’ i borce za otadžbinu’, tako kaže bh Zakon.
Tragom tog propisa i posebno njegovog tumačenja, imamo na najvećem groblju ‘šehida’ na Kovačima -‘šehida’ poginulih u ratnom zločinu ili u mafijaškom obračunu (Caco, Ćelo, Torlaković…) sahranjenih uz ‘šehide’ koji su pali u borbi za domovinu ili uz one ‘šehide’ koji su umrli prirodnim putem, kao recima Prvi u Šehida Alija Izetbegović, svašta imamo.

No, i pored toga, ostaje nejasno ko je tako mudro odlučio zamotavati ‘šehide’ u zastave, a već ako je to odlučio, zašto se jedni ukopavaju u jedne, drugi u druge zastave?
Podsjećamo, zastava sa ljiljanima je zvanično ukinuta odlukom Visokog bh predstavnika za BiH februara 1998 od kada je zvanična bh državna zastava žuti bh trokut, plava pozadina sa evropskim zvijezdicama, međutim Bošnjaci, bošnjački predstavnici u vlasti te Islamska Zajednica BiH u inat i permanentno ističu, koriste i preferiraju bivšu zastavu ‘svetu zastavu sa ljiljanima’. Kao ‘ona se viHorila na jarbolima UNa nakon priznanja države BiH’, oni kažu Rebublike BiH da pojačaju ugođaj.

Da, ona se vijorila ali od 1998. ne bi trebalo da se upotrebljava, što znači da kopletno bošnjački dio vlasti krši Ustav i bh propise, ‘zvaničnu’ običnu zastavu koriste samo kad moraju. Najčešće vani i u zvaničnim rijetkim susretima, onu bivšu i ratnu ne ispuštaju.
No na to smo odavno ‘navikli’ kao i na činjenicu da nemamo ni zvanični grb ni himnu, te da je ratno zamotavanje u zastave još uvijek naš znak prepoznavanja, sve do jučerašnje kolektivne dženaze u Prijedoru nismo znali da ovo umotavanje u zastave pokazuje da ni u smrti nisu svi isti. Čak ni ‘šehidi’.
Jedni su otišli kao sveti ‘šehidi sa ljiljanima’, drugi ukopani kao ‘obični’ šehidi’ pod običnom bh zastavom, slike su to zorno pokazale kao i bošnjačku podijeljenost pa i bahtaost  i bezobrazluk, koji će se pokušati opravdati ‘greškom u protokolu’ ili sličnom bh doskočicom.
Znamo da je ‘majka’ Munira Subašić odlikovala opskurni ‘AntiDayton’ pokret (kojeg država bazirana na Daytonu još i finansira) i vođu ovog pokreta vehabiju Nihada Aličkovića, slijedom toga 11. jula u Potočarima smo vidjeli da su njegovi ‘kamarati’ (on bi rekao ‘braća’) sve žrtve pokrile zastavama sa ljiljanima a ni Reisu Kavazoviću niti sveznalici Emiru Suljagiću direktoru Potočara ne bješe mrsko, međutim u Prijedoru ne vidjesmo ‘antiDaytonce’ ali ni ljiljane na tabutima.
Zafalilo ljiljana (sponzora), nije se Reis Kavazović dosjetio, u Srebrenici su sahranjnei vojnici u Prijedoru civili, nisu dale vlasti u Prijedoru pa se ‘brat’ Nihad umirio ili je Nihadu dovoljna reklama u Potočarima, ‘proradio’ Reisat i država, ko zna koji je razlog, no oštro para i oči i uši, ‘šehide’ dijeli svakako.
Da ima pameti i mudrosti i ‘straha’ i obraza, u zastave ne bi trebalo umotavati ni žive ni mrtve. Ako se baš mora, onda bi zvanična bh zastava bila dovoljna. Ovako, nema tu ničega osim naše poznate gluposti.

photo : gore-tabuti u Potočarima 11. jula 2021, dolje – tabuti u Prijedoru, Kamičani 20.jula 2021, arhiv