TUŽILAŠTVO BiH : ŽELJKO KOMŠIĆ JE ‘GAZIJA’, ŠTA KAŽE BRAMMERTZ HAAŠKI TUŽILAC : Princip presumpcije nevinosti (da niko nije kriv dok ne bude pravosnažno osuđen) je zajebana pravnička formulacija za Haaški Sud kao i za bh sudovanje i po njoj Slobodan Milošević pa i vojvoda Šešelj nisu ratni zločinci već heroji a najpoznatiji su u toj branši, nisu to ni generali ArBiH poznati stanovnici Haaga ili bh sudskih optužnica, oni su još veći heroji – ‘gazije’ …
a/ Negiranje genocida, govor mržnje i veličanje ratnih zločinaca, sankcionisano je ne samo Krivičnim zakonom BiH, ove inkriminisane radnje odviše poznate na prostoriam Ex Yugoslavije dodatno je sankcionisao i bivši visoki bh predstavnik ahbab i drug Valentin Inzko nametnutim izmjenama KZa 23. jula 2021. godine. U opisu poslova ovog penzionera iz Austrije koji je od 2009. do 2014. uz ogromnu platu mešetario sa nekretninama po BiH i uživao od ‘zabrinutosti’ za sudbinu Bosne, ovaj propis je jedino što je odradio i to, kako je sam rekao, sve mu došlo u glavu nakon što je ‘posjetio grob majke Srebrenice Hatidže Mehmedović’. Da nije svratio u Potočare gdje inače najviše vremena i provode visoki bh predstavnici tog dana, Drug Valentin bi otišao natrag u penziju bez da ga se iko i kada sjeti.
I jednim i drugim propisom, optuženje i kažnjavanje počinilaca vezano je uz pravnički postulat presumpcije nevinosti, dakle, odnosi se samo na osobe ‘pravosnažno osuđene‘ kod Međunarodnih i domaćih sudova. Mogao je on, kad to već nema u zakonu i kad zna ‘sutuaciju’ dodati i one ‘protiv kojih se vodi istraga ili postoji optužnica‘, međutim ova odredba je, obzirom da smo ‘mi’ poznati po snalažljivosti u izbjegavanju odgovornosti i po sporom ili nikakvom suđenju u ovoj oblasti kriminala, po snažnoj državnoj zaštiti ‘svojih’ ratnih zločinaca i negatora genocida, da smo prepuni onih protiv kojih nema pravosnažne odluke – došla kao ‘kec na desetku’.
b/Kartu je zaigralo i bh tužilaštvo pa tako pored silnih reintegracija, planova i agendi suđenje ratnim zločincima ulazi u četvrtu deceniju a nije ni izbliza zaživjelo. Za to vrijeme mnogi koji nisu pravosnažno presuđeni rade u državnim službama ili na visokim funkcijama, oni kojima se tobože sudi država plaća skupe advokate a porodici naknade, a svi skupa se čudimo kako je to moguće i zašto ni domaći ni strani zakon nema efekta i rezultata.
Prije par dana Tužilaštvo je sa pozivom na nevinost obustavilo istragu protiv Željka Komšića drugog bošnjačkog člana bh Predsjedništva (pored Denisa Bećirovića, prvog) ‘zlatnog ljiljana’ i ‘gazije’ (počasna titula vojskovođe u Otomanskom Carstvu) ArBiH, radi izazivanja govorom mržnje i veličanja ratnog zločina i zločinaca a po prijavi zamjenika ministra OS BiH, navodnog krivičnog djela počinjenog na otvoru ‘ljiljan-spomenika’ na Vlašiću na ‘Ljutoj Gredi’ nepravosnažno osuđenom ratnom zločincu generalu ArBiH Mehmedu Alagiću. Tužilašvo je našlo da u govoru Komšića nema ništa sporno te da Alagić nije pravosnažno osuđen za ratni zločin, iz čega proizilazi da govor Komšića nije uopšte sporan, Alagić je heroj. Podsjećamo, Komšić je u ime Predsjedništva debeli sponzor ovog bošnjačkog spomeničarenja širom FBiH (često čašćava parama države i Bužim i turbe Izetu Naniću zbog čega je dobio i ‘ključeve grada’) i možete ga uglavnom vidjeti kako ‘radi’ po sličnim destinacijama ili ‘šehidskim’ grobljima po Sarajevu i šire kad nije na skijanju ili u kafiću. Ovdje je bio ‘plaho’ nadahnut.
“Danas govorimo o generalu Alagiću, koji je nekako kao ova Bosna naša, njegovom djelu koje je bilo veliko i veličanstveno, a budimo ljudi pa priznajmo da mu je sudbina bila tragična. Svi znamo da mu je u suštini srce puklo zbog nepravde, izdaje, s one strane s koje nije očekivao, i to treba reći. I danas ima nekih drugih generala koji su se našli u poziciji u kojoj je bio i general Alagić. Misli li iko o Dudakoviću, misli li iko o tom čovjeku? Misli li iko o ljudima koji su nepravedno optuženi za Dobrovoljačku? Nemojte da čekamo da i njima srce pukne od toga pa da se okupimo i kažemo: ‘Bili su veliki ljudi’.
c/ Nego. ‘Naša Bosna, naš Mehmed, naš Dudaković, Mahmuljin, Hadžihasanović, Patković, Ganić i ostali ne pomenuti, i ‘naš gazija’ Komšić. Koji, tobože predstavlja Hrvate a ‘zaboravio’ hrvatske nevine žrtve nestale u herojskom naletu Alagićevih mudžahedina. Šta u tome ima čudno?
Tužilac nije našao ništa za čuđenje a kamo li za procesuiranje, ‘gazija’ se ne može procesuirati ni ovako ni onako. Formalno-pravno, tužilaštvo nije počinilo propust jer Alagić koji je nanio ogromne štete državi BiH komandovanjem mudžahedinima Trećeg korpusa BiH u suradnji sa 7. Korpusom i uz blagoslov Alije Izetbegovića, također ‘nepravosnažnog ratnog zločinca’ ratovanjem po Srednjoj Bosni i ubijanjem Hrvata suprotno Konvencijama i pravilima ratovanja, zbog čega je uhapšen i proveden u Haag te optužen za ratni zločin, nije pogađate pravosnažno osuđen. Za razliku od generala Hadžihasanovića i Kubure, pušten je da se brani sa slobode, što za Bošnjake znači ‘oslobođen’, i u međuvremenu je umro. Iako su ga bh mediji i prije hapšenja prozivali za ratne zločine i zloupotrebe zbog kojih je optužen bio i u Bihaću te osuđen na četiri godine, opet ne pravosnažno hvala zakonu, nazivajući ga ‘Krajiškim Mobutom’ (asocirajući na vojnu diktaturu i nezakonje nekadašneg šefa Zaira a poslije države Kongo) nakon njegove smrti krenula je suprotna ofanziva zvana ‘pranje ranog zločina’. Oni koji su ga tako onda nazivali, počeli su ga kovati u heroja i ‘gaziju’, koji je ‘umro od bruke i izdaje’ a ne od metka ili presude u Haagu. Alagić je u Sarajevu dobio i svoju ulicu kao što je red za ‘naše’ ratne zločince. Kao recimo general ratni zločinac Rasim Delić. Već poznato, zbog čega je niknuo i ovaj spomenik i govor živog našeg ‘gazije’ Komšića.
d/ Tu je kraj priče o istrazi protiv Komšića, ali otvara se jedna druga priča. Koja Bošnjacima nikako ‘ne sjeda’ (šta više njima ‘ne sjeda’, to znamo) zbog koje između ostalog, ‘škripa’ i ovo sa suđenjima ratnim zločincima i ide ovako naopačke. Po njoj, i Slobodan Milošević, najpoznatiji ratni zločinac, koljač, genocidaš i sve što uz to ide, slijedeći presumpciju nevinosti i pravo – također nije ‘presuđeni ratni zločinac’, umro je prije dovršetka procesa. Je li tako, a? A svi znamo da je najpoznatiji među takvima. Onda, po istom, nije ratni zločinca ni vojvoda Vojislav Šešelj, a znamo naravno da jeste. Neće biti ni Atif Dudaković ‘Duče’ heroj sa preko 350 mrtvih glava u optužnici ili Ganić Yugosloven sa bošnjačkim pedigreom, ili štokakvi drugi ‘nepravosnažno presuđeni’ ratni zločinci, jednostavno princip ‘nevinosti’ se koristi samo u jednom smjeru. Ma čak ako je osuđen pravosnažno, kao ratni zločinac Sakib Mahmuljin, ni tada nećete od Bošnjaka i bošnjačke vlastele čuti ništa osim ‘gazijstva’ i herojstva. Eno ga, sa 8 godina zatvora u ratnom zločinu uživa u Turskoj, ‘nedostižan’ je organima bh pravosuđa. IMa u BiH još jedno pravilo jače od zakona a glasi : nema izjednačavanja’.
Nema, zakon tako kaže, ali ima evo usporedbe.
Zaključak, ‘gazije’ mogu pričati šta hoće, nedostižni su pravdi jer je pravda selektivna, ‘naša’. Poznato. A šta će mo sa žrtvama, pravnici? Da li iko na njih pomisli? Da, ako su ‘naše’, to su ‘svetinje’, one ‘njihove’ ko ih jebe neka trunu, nisu bolje ni zaslužile, to su ‘avetnje’.
e/Moglo je bh tužilaštvo biti malo fleksibilnije da je htjelo ili smjelo i da se nije bojalo otići u nepredvidivu budućnost a to se ne smije desiti. Nije to htio namjerno ni visoki bh predstavnik u svom nametnutom zakonu. Na to se osvrnuo Haaški tužilac Serge Brammertz, čest i rado viđen gost na kafi sa ‘majkom nad majkama’ Munirom Subašić, u svojoj kolumni za ‘Al-Jazeera Balkans’ medij, no tužilaštvo ne ‘čita’ Haaške službenike, osim samo kad zatreba. Iako je izjava data ciljano i neće se o njoj raspravljati na zvaničnim sastancima, vrijedi je citirati.
‘Osuđeni ratni zločinci javno se slave kao heroji. Nedavne komemoracije tragičnih događaja koriste se za raspaljivanje napetosti i cementiranje podjela. Ti trendovi predstavljaju zabrinjavajuću sliku o tome kako ti domaći političari u cijeloj regiji oblikuju javno mnijenje … Iako se Milošević nije suočio s konačnom presudom u sudnici, ostaju činjenice i dokazi. Danas svaka osoba – i svaki predstavnik vlasti – ima pristup dokumentima Međunarodnog suda i može pročitati dokaze… Naši tužioci su predočili ogroman broj dokaza – više od 350 svjedoka i 5700 dokumenata na 150.000 stranica – ukazujući na njegovu navodnu krivičnu odgovornost. Nažalost, on je preminuo 2006. godine prije nego što je suđenje završeno i donijeta presuda a u Beogradu se brani teza kako Milošević nije pravosnažno osuđen i na sceni je Revizionizam koji ne samo da vrijeđa žrtve, već i unazađuje društvo…’
E, vidite, na to je ukazao i američki ambasador u BiH Murphy koji je javno osudio govor Komšića na Vlašiću, međutim tužioci su se držali zakona. A imaju dokazi o ratnom zločinu, tu su, nisu još pravosnažno potvrđeni. Komšić je odmah uzviknuo ‘ko je taj Murphy, šta on zna o nama’ i zaradio ‘lajkova’ i medijskih slika koliko hoće. Nema on pojma, taj ‘Amerikanac’. Po ‘nama’ su iako oslobođeni u Haagu hrvatski generali Gotovina i Markač – ‘ustaše i UZPovci’. Nepresuđeni, ali ‘mi znamo ko su oni’. Živjela revizija, živjela ‘patriotska amnezija’.
Dakle, pravno i Milošević i Šešelj, Alagić pa kasnije i general Rasim Delić, svi su nepravosnažno presuđeni ratni zločinci. Međutim, sama pomisao da ih stavimo u istu rečenicu, ravno je ‘izdaji’.
Zato nam je ovako kako nam predviđa ‘Bošnjački Mobuto’ sa Vlašića.
photo : na krilima slobode Željko Komšić, Vlašić, spomenik ratnom zločincu Mehmedu Alagiću, arhiv
