Semiru Efendiću se neće ‘desiti’ letva, kao Silajdžiću u Cazinu 1996?!

 

U Bosni ‘Veseloj’ kako ju je nazvao humorista Osman Džiho, kruži bauk ukrupnjavanja političkih stranaka. Više se ne može pohvatati ko se s kim udružio, spojio, ko je gdje i s kim koalirao. Nekakvi ‘probosanski’ evropski blokovi, platforme, ‘nezavisni’ i zavisni, sve to gluho bilo liči na ‘udruženi’ poduhvat, na kartelsko okupljanje i dogovaranje.
Udružuju se između sebe proglašavajući se ‘probošnjačkim’ ili ‘probosanskim’, čime apriori sve druge svrstavaju u ‘antibošnjačke’ i ‘antibosanske’ patriotske klanove, hoće još da se udruže i sa onima iz Republike Srpske, koju kolokvijalno najčešće u BiH zovu ‘ErES’ (što zvuči originalno kao kad nekom čestitaš Bajram sa BŠMO umjesto : Bajram Šerif Mubarek Olsun), kako bi navodno srušili Milorada Dodika, u tom opasnom zbližvanju jednih sa drugima čak je i SDP od onog ‘nikad i nigdje sa SDA’, zamolio a Bakir zgrabio ‘ispruženu utrnulu ruku’ te su se zagrlili uz baklave Bajrama i najavili ‘u interesu države i patriotizma’ zajednički blok u Banja Luci. Patriotski, nego kako, po Lagumdžijinom receptu!
Onda, kao da se ništa drugo u BiH ne dešava osim izbora i biranja, mijenjaju se politički dresovi, nacionalnosti, do jučer ‘zavisni’ postaju ‘nezavisni’, ‘Bošnjaci’ postaju Srbi ili Hrvati i obratno, mijenjaju se stranke, utvrđuju bitke za 2022. i naredne izbore, ali niko ne gubi svoje dojučerašnje pozicije i benefite, sve je ‘po zakonu’.

Očigledno, zakone bi trebali mijenjati ali vidi čuda. Zakone mogu promijeniti jedino ovi što se udružuju i razdružuju a oni to neće. Drugi način promjene zakona ulicom i protestima ne dolazi u obzir, narod u BiH nije udružen i zaintereiran, njega više boče problemi Crne Gore, Srbije, Palestine, Amerike, sadake i svega onog drugog što određuje njegove životne puteve i navike.
U tom začaranom krugu nekakve ‘dvojke’, ‘trojke’, četvorke i petice naprosto haraju Bosnom, svaki dan se politička scena mijenja ali samo na političarima znan način, propisi takve promjene ne poznaju. Najnormalnije bi bilo promijeniti Izborni zakon pa utvrditi cenzus da se politička partija osnuje sa solidnim brojem potpisa a ne da je može svaki malo bolji džemat u Mjesnoj Zajednici sa 500 potpisa imati, ali jok, što bi kad ne moraju.

I, zapravo, dok narod u BiH umire jer nema vakcina i vakcinacija, lijekova i hljeba, dok se kobajagi protesti dešavaju svaki dan kroz prizmu šetača umotanih u zastave, dok se ‘lider’ svađaju i prijete prstima i puškama i nekakvim papirima o razgraničenju, dok radnici kukaju skupa sa penzionerima, politička elita prodaje trezorske zapise, diže kredite i priprema nove akcize i namete, usput se priprema za izbore iduće godine.

Izbori su naš usud i život, politika nam je sve.
Skoro dvije godine naša vlast ništa ne rade, niti se donose kakvi potrebni zakoni (osim onih koji bi ukinuli njihove fotelje, plate, bonuse i naknade, te odmah odbiju u startu) niti se šta radi za građane i raju, ali se zato kao mafija u Kolumbiji ‘ukrupnjavaju’ jer zajedno je lakše.

U čitavoj ovoj papazjaniji međunarodni ‘čimbenici’ samo ‘zabrinuto’ tvitaju i sastanče sa vođama ovih kartela, obećavajući svijetliju budućnost koja samo što nije nastupila.
U akciji ‘udruženog poduhvata’ kako ostati po svaku cijenu u politici i privilegijama, nema nikakvih pravila. Svako može sa svakim, niko ne može ni s kim, država i vjera, pardon, vjera pa država su u vrhu prioriteta, pišu se otvorena i zatvorena pisma, naprđuje se po medijima i slavi se na sve strane širom Jedinstve i Suvrene BiH, ‘šehidi’ se i otvaraju spomenici, uz put 20 miliona, 50 miliona KM novih zaduženja pada na grbaču raje, sve pršti.

Jedno od najčudnijih pretumbavanja među strankama je ipak ono sa prelaskom Semira Efendića načeknika Novo Sarajevo iz SDA za predsjednika Stranke za BiH, koji prelazak je izveden kao u fudbalu, samo još neznamo cijenu. Kako je ovaj trasfer prošao uz aminovanje Prvog u SDA Bakira Izetbegovića, onda znači da je sve unaprijed dogovoreno.

Zbog čega mladi, u Turskoj školovani kadar SDA Efendić ne treba da brine da će ga ‘stići’ letva, kao onomad 1996. što je Silajdžića potrefilo u Cazinu. Kad ga je mlatnuo Mujo Beganović koji je dobio doživotni nadimak ‘Mujo Letva’.
Podsjetimo se, te 1996. je kao fol Silajdžić napustio SDA iako su se prethodno dogovorili (mi će mo se kao razdružiti ali uzećemo glasove pa će mo opet zajedno, kako je i bilo) pa otišao Cazin na tribinu a jedan nestašni USK političar nije sve skotao pa osokoljen hodžinim savjetom sa minebre (‘ko glasa sa Harisa neće ući u dženet) prihvatio se letve da uđe u Raj prekoreda i raspalio po Harisu. Poslije je sve ispravljeno’, čak su ovog ‘letvaša’ primili u stranku Harisa Silajdžića, kasnije je prešao u SDA i da se ne bi Semiru ‘desila’ letva, unaprijed su se potrudili i Bakir i Semir da to razjasne.
Eno Semira po Srebrenici, mitinguje biranim riječima da slučajno ne zakači Bakira, a Bakir mu je ‘halalio’ javno što je pustio snimak Asima Sarajlića na internet koji objašnjava kako SDA bira načelnike i kako zapošljava podobne i korisne, u aferi koja to nikad nije ni bila, na način da ga je poistovijetio sa odličnim crnim košarkašem i trenerom.
Grijeh koji nikom ne bi bio oprošten da nije ‘u interesu države i vjere’, tj. za Bakira je tako postao normalna bh pojava, zbog čega Efendić ne treba strahovati od letve ni sada ni u buduće.
photo : Semir Efendić, intervju za bh Muslimansku tv, prije corona pandemije, novi ‘građanski imidž’ bh tv voditelja, arhiv