Otkud Šukrija Džidžović u kabinetu Bisere Turković?

 
U sjeni ‘uspješnih’ mladih bh intelektualaca koji su ‘ostavili Ameriku’ pa došli u Bosnu da pokrenu biznis, živi jedna sasvim druga priča. Naravno, ovi ‘povratnici biznismeni’ o kojima bošnjački mediji ponekad osvijetle medijsku scenu da razgale dušu čistim lažima i mitovima, uglavnom su u strankama, fondacijama, agencijama, u nekakvim ‘nevladinim udruženjima’, daleko od biznisa ali isuviše blizu državnim jaslama.
Nema toga ‘dijasporca’ koji je pokušao unijeti lovu i pamet te se vratiti u BiH i krenuti sa poslom a da nije u startu namagarčen, opljačkan i izvaran završio ili natrag u dijaspori ili u nekoj od zavjetrina zavičaja. U Americi se to javno kaže ovako: buraz, da milion doneseš ne može podmiriti one naše lopove, i opet ostaneš i bez obećane dozvole za rad i bez drugih važnih papira’.

Nerijetki su oni koji su morali svoj poslovni povratak podrediti ili stranci ili vjeri da bi se koliko toliko za njih čulo.
No, matična voljena država ne haje za tim puno.

Kuka kako ‘opadaju prihodi dijaspore’ (ovih dana aktualna je priča da je pola milijarde manje love leglo na bh banke u odnosu na prijašnje cifre od oko 2,5 do 3 milijarde KMa godišnje) a za to vrijeme čini sve da se dijaspora što više poveća, da što više državljana biH napusti BiH. Računa, mi će mo njima subotom dati mogućnost da izvade rodni list, ponedjeljkom da oprave zube i dotjeraju frizure a oni će kao i svaki idiot plakati za državom i davati pare koje bh vlast umjesto na socijalu krčmi po svo ćeifu.

Nema od povratka ništa, od pravog povratka. Ovi moderni ‘povratnici’ ili “kvazipovratnici” što kad se uvale na ‘majčinu sisu’ udare u priču kako nigdje nije ljepše nego kod kuće i imaju razloga za takvu priču.

O kom je riječ, ko se to vraća iz Amerike?  Ma niko, skoro niko. Takvi se mogu na prste izbrojati, žmureći.

Penzioneri, kad ostvare pravo na penziju, jer sa njom mogu pristojno živjeti, djecu i rodbinu u Americi mogu posjetiti kad požele. Bolesni, koji pred smrt požele umrijeti u svojoj zemlji, propali biznismeni Amerike koji su ovdje sve isprobali pa vidjeli da je ljubav prema domovini najisplativija i oni koje država Amerika protjera zbog bilo koje vrste kriminala koji za posledicu vuče ekstradiciju. I mrtvi naravno, često se sakuplja novac za njihov prijevoz u matična groblja.
Drugih povratnika nema ali mi još uvijek slušamo nekakve zašećerene priče o njima. Koje se svode na Reufa Bajrovića i još par sličnih zalutalih dijasporaca. Ostali su nebitni. Ako su se i vratili, ostalo im je da uzgajaju krave na farmi ili da grade plastenike, ili su izmislili kakve fondacije ili slične ‘humane udruge’ tek da se nešto ušićari.

Međutim, ni tu u ‘nevladinom’ a itekako vladinom sektoru nisu svi jednaki. I nisu svi imali sreće kao Reuf Bajrović. Probao je prvo u Bosni (mijenjao stranke i stolice i sve propalo) a onda u Americi dakle je i stigao u Bosnu i vidio da ne ide, za svaki slučaj svoju  ‘nevladinu organizaciju’ pod nazivom ‘Američko- evropska Alijansa’ osim u USA registrovao je i u Sarajevu i na još jedno mjesto u Evropi, čisto da ima pristupa fondovima, džabici koja se na engleskom jeziku zove ‘grant’. Reuf je ostavio maticu udrugu supruzi u Americi pa je malo tamo malo ‘vamo i rasipa mudrost na sve strane, mržnju i rasizam najviše. Često je na tv i u printanim medijima, znači ‘nakačio na sisu’. ‘Biznis’ mu krenuo ‘samo tako’.

Mirsad Hadžikadić je oprobao biti profesor u Americi, oprobao voditi džemate Amerike, rukovodio je krovnom organizacijom Bošnjaka Amerike i Canade a onda vidio kako se lova namakne u politici i eto ga u Bosni kao i Reufa. Sad slušamo njegove umne prijedloge, planove i sve drugo na temu kako spasiti Bosnu. Klasični ‘povratnik’ sa platformom za progres u politici.

Bisera Turković je još bolji primjer. I ona se vratila iz Amerike gdje je službovala kao bh ambasador u periodu od 2005. do postavljenja bh ambasadora u osobi Harisa Hrle, koji je inače njen zet, daleke 2015 godine, ali ne da bi služila Bosni već sebi i familiji. Od Australije do Katra nema gdje nije ambasadorovala, sad je čak ministrica vanjskih poslova BiH.
U svoj kabinet, pored desetak nelegalno i nezakoniti primljenih persona, uhljebila je još jednog ‘povratnika’. Šukrija Džudžević, stari jaran Alije Izetbegovića i Bisere Turković godinama je u New Yorku (a pred kraj novina preselio ih u St. Louis) printao bošnjačke novine (on je to nazvao “american-bosnina newspaper”) ‘Sabah’ da bi kad je došlo do penzije i kad je internet progutao novine, vratio se da uživa u ljubavi prema Bosni. Na mjestu savjetnika za medije babe Bisere iako je zakonski penzioner zbog godina, koja je ovim putem samo vratila ‘milo za drago’. ‘Sabah’ je u Americi jedino pratio džemate i Biseru i printao reklame ‘uspješne bošnjačke djece’, ali kad je dijaspora progledala a Bisera namignula, Šukrija se preselio u BiH. ‘Nove zore sviću’, rekla bi SDA ministrica, i eto fine povratničke priče.
Zato ne pitajte otkud Džidžović u kabinetu Bisere Turković i gdje su ostali ‘povratnici’, sve se zna.

Bolje je da pišemo o dolasku u Ameriku. Iako su programi za useljeničke vize reducirani odavno, dolazi se iz Bosne. Sada je u trendu ‘dolazak imama’ po silnim džematima Amerike i Canade. Prebukiranost kod kuće Reisat je preko Predstavništva Islamske Zajednice BiH u Washington DCu riješio ovako. Zatražio od vlade USA prednost kod ulaznih viza za hodže, vlasti su poprilično izašle u susret.

Jednoga dana kad se posvađaju džemati a što im je inače u Americi u opisu poslova kao političarima (a čim se posvađaju eto novog džemata kao nove stranke) pa ako ostanu bez dozvole za boravak, stići će nas nova priče o novim ‘povratnicima’ koje će negdje uhljebiti isti oni koji su ih i poslali u Ameriku.

Zbilja, a gdje su prave priče o pravim povratnicima? Mislim, koliko ih se to vratilo pa razvilo uspješan biznis, otvorilo fabriku, zaposlilo, ili tako nešto slično? Svašta!

photo : novi-stari savjetnik Bisere Tuković Šukrija Džudžević, nekadašnji vlasnik bošnjačke novine u USA ‘Sabah’, arhiv