Ono kad za rat ne treba dvoje : Ponesi zastavu Bakire, pucaj i nemoj promašiti!

 

Onako čisto muslimanski kad je već Ramazan i kada je najslađe, Bakir Izetbegović je (valjda slijedeći pre-poruke mira i tolerancije glasnogovornika Islamske Zajednice BiH ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića i Reisa Kavazovića) iskoristio trenutak da objavi rat.
Ahbabu Miloradu Dodiku, Draganu Čoviću, svojim bot-Bošnjacima stražarima, ratnicima i čuvarima tastature države BiH, ono malo Srba što je preostalo u Sarajevu, njima posebno tamo gdje ih ima najviše-u Republici Srpskoj, Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj, Evropskoj Uniji, svima koji su se naprosto uspavali u ovom mirnodopskom periodu nevakcinisanog bh ludila.

Dosta je bilo ćutanja, dosta ‘trezora’ i sakrivanja iza najpoznatije bošnjačke suknje sa Poljina, dosta trpljenja napada kako je blag i popustljiv, kako rasprodaje državu, kraj je svemu : idemo u rat, pa da vidimo ‘čija majka crnu vunu prede’, tj. ‘će da prede’.
I fino u čas sve pojasnio i razradio. Gdje će započeti (na Savi, kod Brčkog) i gdje ga najviše boli iako ovaj momenat iznenađenja niko ne otkriva, valjda radi većeg borbenog efekta šta li, prije toga je mjesecima prizivao obračun a mi ga nismo nikada ozbiljno shvatali, čak ni SDA armiju štićenika sa internet kanalizacije koja je rat opisivala godinama i nismo nikad slutili kako će On stati prvi u red za rat, čak ispred nas svih koji smo to samo čekali i danima priželjkivali, preskočivši glavnokomandujuće u bh Predsjedništvu kao i uvijek Šefika Džaferovića i Željka Komšića, pogotovu ‘genocidaša’ Dodika.
Povod je našao u Miloradu Dodiku i ‘migovima’ iz Srbije iz kabineta Aleksandra Vučića, kojima srbijanski predsjednik već godinama ne reaguje na izjave Dodika o otcjepljenju svih mogućih ‘pedljova’ suverene i jedinstvene države BiH, posebno na ove potonje o nekakvom ‘mirnom razlazu’, razlog – u nekakvim mapama i ‘non-papiru’ iz bratske Slovenije za kojeg se još pouzdano ne zna ni autor ni konačna sudbina.
Sad bh nacija može mirno da odahne, konačno smo od Bakira dobili ono što smo očekivali.
U rat, nego bato! I to kako. Čak je u svojoj najavi prevazišao i svoga Oca Aliju, ustvrdiviši da za rat nije potrebno dvoje, kako je Baba Alija izjavljivao 92, rekavši da je dovoljno samo jedno. I dodao : kao i u ljubavi.
Ljubav jedne osobe je nastrana, mora se priznati, Bakiru se omaklo, međutim za rat je u pravu : dovoljan je samo Bakir. Ispred svih nas. Jer on uvijek vrijedi za dvojicu, kao i Fadilovi respiratori. Nije za džabe bio u trezoru, tamo se ne čuvaju Alijini certifikati privatizacije, tamo se čuva ono najvrijednije, kako reče jedan njegov SDA arhitekta budalaština, izvjesni Kapidžić.
Bakir Izetbegović je odavno u bh politici, faktički od rođenja a nama se to oteglo na tridesetak godina od kako je dinastija Izetbegović preuzela državu u svoje ruke, međutim ljepšu i suptilniju glupost još nije ‘izvalio’, sve do sada.
Znali smo da hoće slagati i uvjerili se u to nekoliko puta, od njegovih stotina hiljada zaposlenih pa preko obećanja Krajišnicima ministra vanjskh poslova, apelacije po reviziji u sporu sa Srbijom kod Međunarodnog Suda i sve do konačne statističke smrti nacije zbog corona virusa i nenabavke vakcina, kada i stotinu mrtvih dnevno u bolnici njegove supruge nakačenih na kineske respiratore marke ‘malina’ oglašava ‘normalnim evropskim prosjekom umiranja’ a kriminal ‘napuhanom aferom’., znali smo da bi za ljubav prema hanumi Seki žrtvovao i zadnjeg zaraženog virusom, međutim ni u snu nismo slutili da u njemu ‘čuči’ ratnik i vojskovođa ovakvog formata.

Znam, on nas je polako upozoravao i uvodio u svoje nakane. Sjetimo se hvale namjenskom industrijom koja je, uzgred, sva u rukama Fadila Novalića i familije, ‘haubica za nedaj Bože’, pa Ramazanskih topova koji u čas postanu borbena gotovs sredstva, pa sjetimo se one mudrosti sa rancem i patikama i ponekom puškom optuženog generala Atifa Dudakovića, pa onog njegovog, Bakirovog prijetećeg prsta, sjetimo se svega pa će nam biti lakše, puno lakše jer sada znamo šta nam valja raditi.
Prije toga ‘Bihexo’ – nekadašnja ‘Slobodna Bosna’ je najavljivala iz dana u dan, iz godine u godinu krah Dodika, Čovića i ostale boranije, gdje smo čitali kako se ‘prepao’, ‘ohladio’, ‘usrao’ te kako je Čović ‘podvio rep’ kad mu ‘odgovori’ gazija Željko Komšić, ‘Stav’, tursko-bošnjačko fašizoidno islamističko glasilo je godinama filovalo uspavanu raju svježim podacima rata, žrtvama i neprijateljima okolo nas, dok je ‘Hižaslav’ Cerić ‘akademik iz Novog Pazara’ učio danima ratne dove koje su evo sad, konačno uslišene. Naravno, novinar Avdo Avdić i njegova ‘istraga’ dodavali su iz kabineta najpismenijeg direktora obavještajca ‘Osmice’ podatke o kretanju neprijatelja na granici i u inostranstvu, dok su džematlije iz dijaspore opjevavale uz ‘Hižaslava’ onu poznatu (o policajcu Vikiću) – ‘ponesi zastavu Bakire’ a Komšić rigao vatru prema Zagrebu i Beogradu, sve do Bruxellesa i dalje i šire. U Islamskoj zajednici niko nije nikada ni na jedno oko zaškiljio, nije bilo spavanja’, ‘budnost’ i ‘oprez’ su nadživili svaku pomisao o rahatluku, dok su nekakvi  ‘akademici’ i ‘analitičari’ rušili ‘Republiku Mrsku’ i uzduž i poprijeko.
Tako smo pored ‘genocidaša’ u entitetu Republika Srpska već ušli u ‘predrat’ sa Hrvatima ( hvala Allahu i gaziji Željku Komšiću), onda smo se nakačili na omrznute Ruse, pa pored Srbije i Hrvatske našli smo još jednog din-dušmanina a to je Janez Janša i Republika Slovenija, sve skupa sa Mađarskom. Spadalo Reuf Bajrović je otkrio i Njemačku kao glavnog evropskog mrzitelja muslimana i BiH jer to je za njega sve isto, pored već poznate burka-dušmanina Francuske. O, da, i naš ahbab Visoki predstavnik Valentin Inzcko, i on se svrstao nasuprot nas pa smo pogurali Dodika da ga otjeramo ali kad ono hoće, ni novi koji je bio ‘usječen’, Njemac (neki Christian Schmidt), ni on nije valjao. Čim su ga prihvatili Rusi, naši odskorašnji neprijatelji koje je po vozovima lovio Avdo Avdić i po kozačkim sijelima. Osim toga, njega je Tuđman nekada nagrađivao nekakvim lentama, kao Aliju ali ni nalik na Aliju, onda su džematlije iz Canade uz pomoć Komšića i lobiste Ramića iz džamije Hamilton Canada našle jednog ‘pravog’ (Joseph Ingram)  ahbaba Kanađanina ali opet je zapelo, tako da smo brat-bratu totalno spremni i preblizu ratu.
No, ima jedan mali, sasvim maleni detalj i problemčić.
Sad kad je Bakir odlučio da zapuca, sad odjednom niko neće da ratuje.
Ama baš niko. Istina, Senad Hadžifejzović i njegov toranj tv Face obožava ratove, reče da još onaj od 1992/93 nije odjavio tako da njegova ondašnja najava vrijedi, ali nacijo ovo je sada neviđeni skandal i problem : neće niko da prihvati Bakirov rat, šta sada?

Neće čak ni Dodik crko dabogda, dabogda bankrotirao, neće Vučić od koga smo očekivali da bezuvjetno prihvati objavu rata zbog poznatih razloga, Hrvati neće ni da čuju, onaj njihov predsjednik što je našu državu nazivao ‘velikim sranjem’ onomad, sad ratove tako naziva, Slovenci nisu nikad ni bili za rata, Evropa kaže da je to glupost, Amerika mudro šuti jer ne voli gluposti, Bruxelles bi se uskoro mogao izjasniti u sličnom tonu, pa kako ni Čović nije za puške i čizama ostaje pitanje : sa kim će Bakir ratovati.

Sam sa sobom, mi sami između se?
Bakir je rekao da je za rat dovoljno samo jedan, znači imamo Bakira. Nije sve izgubljeno.

Uostalom, čak i ako ne zapuca, Bakir je opet donekle uspio. Sve drugo osim rata smo zaboravili, ono najvažnije : sa naslovnica i crne hronike nestali su Fadil Novalić i Seka Sandžaklijka sa ‘malina’ respiratorima.
Dok je, umjesto da iskamči koju vakcinu sadake, Bakirova svježe bezobrazna ministrica Bisera Turković dala (prodala) naše dalekosežne topove ‘za nedaj Bože’ za 50 tona hurmi, Arapima. Da se nacija osladi i napuni zdravljem.
Ni to ne bi bilo loše da hurme nisu  pojeli (ne)znani junaci ‘postači’ i Bisera umjesto da se podijele narodu.
Ćamil Duraković je zaključao pušku a sklopio deal sa načelnikom Srebrenice čime se ratni front sužava, i to sa onim koji ‘negira genocid’, Ramiz Salkić bi da umjesto njega kao nekada ratuje OHR ili NATO a on da vazi po džematima Republike Srspke glumeći podpredsjednika, ogromna većina svježe krvi i mesa nestala je bježeći iz BiH u potrazi za rancem punim vojne opreme, ostali su samo na granici Naser Orić na Drini i Abdić Hamdija Tigar na Uni, te negdje u putničkom avionu ‘Hižaslav’ Cerić na uobičajenom plaćenom turističkom putovanju.
Brčko nehaje za Bakirove crte sukoba, nemamo više ni ono malo prijatelja što smo stekli u ratu, umirio se sumnjivo i brat Tayib Erdogan koji bi trebao jer je državu dobio testamentom od Alije da zapuca istovremeno kad i Bakir, šta sada i kako povesti rat, pitanje je Šekspirovsko-Bakirovsko.
‘To be or not to be’. Ovako : Tobe! i yarabi!
Ratuj sam sa sobom, nema ti druge. ‘Rafalaj’, i nemoj promašiti please.

photo ilustracija : preuzeto sa face portala ‘dnevna doza Bakira i ZDA’