Željko Komšić ‘bošnjački član bh Predsjedništva’ iz reda Hrvata i njegov DF predlažu da se Radićeva ulica u Sarajevu preimenuje u Ulicu Jove Divjaka, da se ne bi ko dosjetio Mustafe Busuladžića

 

Umro je jučer general ArBiH Jovo Divjak, međutim ni ta vijest nije sasvim tačna. Umro je zapravo penzioner ArBiH, generalske činove kojima ga je okitio Alija Izetbegović, Jovo Divjak je Pismom od 02.12. 1997. uljudno vratio pošiljaocu.
Ovo istorijsko štivo od Pisma zaista treba pročitati i ono upotpunjuje ličnost Jovana Divjaka, Bosanca koji je volio Bosnu i Hercegovinu i njen narod ali istovremeno pismo daje odveć poznate dokaze kakvu je stvarao i napravio Armiju vrh SDA stranke i Alija Izetbegović, kakav je bio Alija a kakav Divjak.
Parafrizirat će mo samo neke stavke pisma, prilično je opširno.

Divjak je vratio činove jer je vidio šta se dešava i kuda ide ARBiH.
Nije u pitanju samo vjerski pozdrav ‘selam’ kojeg su proturili u ‘multietničku’ i ‘demokratsku’ vojsku, bilo je više značajnijih razloga ovakvom postupku Divjaka.

Zločini pripadnika ArBiH u kojima su zarobljenim vojnicima Srbima sabljom otkidane glave a oni bacani u Kazane Alija jednostavno nije htio kazniti počinioce (a i da jeste pitanje je da li je to mogao procesuirati), zatim se navodi hapšenje Divjaka i namještena istraga protiv njega u vezi ‘trgovine oružjem’ iako je svo oružje bivše teritorijalne odbrane dao TO BiH, nepovjerenje Divjaka (‘samo kad me treba odvesti u New York da bi se dokazala multietičnost ARBiH’), sahrana Cace, u čitavom periodu bivstvovanja u vrhu ArBiH samo u dva navrata Alija se sastao sa Divjakom, nije se tražilo njegovo mišljenje u akcijama, riječju Divjak nije htio da ostane samo ‘fikus’ general u Alijinoj vojsci’.
Posebno je interesantna (jer se zna da je Izetbegović bio vjernik) kratka rasprava oko Kur’anskog ajeta kojeg i danas vazda citiraju kad se hoće odbraniti svaki zločin mislimana i islama (‘ko ubije jednog kao da je ubio čtav svijet..’) iz koje je Divjak zaključio da se radi o manipulisanju sa ovom dovom.

‘Vi se pozivate na Kur’an pa kažete: “Ko ubije jednog čovjeka, kao da je ubio čitav svijet”. Tu ste potpuno u pravu, a to su i moji životni principi. Ali, ne znam šta znači Vaša misao koju ste izrekli da ta poruka znači “da brojanja nema”, a da se ipak Vi odlučujete da nabrojite cifru “do sto ljudi na duši”. Za mene to znači manipulisanje ajetom iz Ku’rana..’
***  Divjak je jučer umro, novine su pune izjava saučešća, vrh SDA iako nikad nije Jovu prihvatio ‘srcem i dušom’ nariče i plače za njim, za sve je smrt Divjaka ‘nenadoknadiv gubitak’, posebno ‘za Bosnu i Hercegovinu’.

Bakir Izetbegović je među prvima izraze saučešća završio već poznatim ‘neka ti je lahka bosanska zemlja’, samo je falilo da doda onu poznatu od ‘Hižaslava Cerića’ – ‘čista’, aludirajući da su druge zemlje svakako prljave. Šefik Džaferović kao i obično sve je ‘prepisao’ od Bakira, dok je ‘bošnjački član bh Predsjedništva iz reda Hrvata Komšić pored saučešća, predložio još i prije sahrane generala da mu se u Sarajevu imenuje ulica.
I odabrao pravu : Radićevu. Ulicu Stjepana Radića.

O mrtvima sve najbolje, međutim nema druge već treba reći : sve je to u redu ali čemu to dramatično pretjerivanje sa ‘ljubavlju’ kad svi znamo da je nije bilo od strane vlasti prema Divjaku. Zar se mora to na takav način, Podsjećamo, iako je živ, Sarajevo je na isti nači postupilo i prema živom Bogiću Bogićeviću iako i ptice na granama znaju da to nije tako, već da se ‘rješavalo’ Bogićevića. Da jeste, ne bi ponizili i popljuvali Bogićevića izborom za načelnika Sarajeva. Da nije tako kako jeste, ne bi Jovan Divjak doživio ono što je preživio iako je ostao dosljedan i sebi i svojoj ideologiji zajedničkog života i države Bosne po mjeri svih ljudi, ne bi bio zaboravljen svo ovo vrijeme, koje je popunjavao svojom nevladinom udrugom ‘Obrazovanje gradi budućnost’, uz pojavljivanje u medijima uz svako aprilsko i majsko sjećanje na bitke za Sarajevo, posebno na Dobrovoljačku.

Da se ne lažemo, Sarajevu je Jovo Divjak važan isto toliko koliko i Bogić Bogićević. I mnogo drugih nebošnjaka koji su naprosto otjerani otuda ili su marginalizirani do te mjere da sami odu, uz hvalu zvanične politike koja hvali a moli Boga da se hvala ne čuje.

Koliko do jučer bošnjačko-turski ‘Stav’ (i ne samo on), nacionalističko i islamističko glasilo SDA je Jovana Divjaka posprdno opisivao kao ‘svetu bošnjačku kravu’, iako je naša sveta životinja kamila, ismijavao se i zgražao njegovom ekavicom, nazivali su ga ‘Čiča Jovo’ uz asocijaciju na četnika Dražu Mihajlovića Čiču, ponidaštavali svaku njegovu zaslugu u ArBiH, i danas možete pronaći te šovinističke članke u arhivama ovog SDA lista, slične stavove i mišljenja o Jovi se mogu naći i u silnim komentarima. Koji su nažalost ogledalo bh stvarnosti.
Na isti način koliko je Divjak bio moralan i pošten zbog čega je u svojoj naciji obilježen ‘izdajnikom’, Bošnjaci su mu suprotno, što tajno a što i javno uzvraćali. Samo kurvenjskije i licemjernije.

*** Još kad je Željko Komšić jučer izišao sa prijedlogom da se poznata ulica Sarajeva Radićeva promijeni i da nosi ime Jovana Divjaka, ovo licemjerje je doživjleo svoj vrhunac.

Zato što kad god kihne Bakir, Željko se prihvata antibiotika, boli ga stomak.
Zna se, vidi se, ko je izabrao Komšića u bh Predsjedništvo i zna se i čuje se svaki dan kako ‘brani Bosnu’, ovim potezom je samo svoju dužnost hrvatskog člana bh predsjedništva ponovo ponudio na tacni i medijima i politici u svrhu rasprava i nove i dodatne mržnje.
Zašto nije umjesto Radićeve zatražio da se ulica Mustafe Busuladžića osvjedočenog suradnika fašista preimenuje u ulicu Jove Divjaka i otkud baš od svih ulica Sarajeva ‘trehnu’ na Radićevu? Ili, zašto se nije odlučio na Dobrovoljačku, recimo?

Nije slučajno. Naš ‘zlatni ljiljan’ Željko o Busuladžiću ima isto mišljenje kao i Bakir, kao SDA i nikad se o tome nije izjašnjavao, ima on pametnija posla. Treba ratovati sa Srbima i Hrvatima. Sa Rusima i Evropskom Unijom. Treba ratovati.

Zbog Radićeve ulice u Sarajevu, biće opet ‘rata’. U BiH ne vrijedi ona stara poskočica ‘nema bitke nema rata bez Yassera Araffata’. Ovdje se kaže : ‘nema bitke nema rata bez našega Željka brata’.
Treba opet ‘ratovati’ malo sa Hrvatima, nismo odavno a Željko ne može bez toga.
A i kihnuo je Bakir.
Još krajem 2018 godine SDA je kidisala na Radićevu Ulicu, njena tadašnja zastupnica Amra Ćosović koju je odlično zamijenio Haris Zahiragić je u ime SDA tražila da se Radićeva ulica preimenuje u ulicu Paddy Ashdowna, Visokog bh predstavnika.

Uz obrazloženje da je ovaj ‘za BiH’ učinio mnogo a Radić Bosni ne znači ništa. ‘Seljak’ iz Zagreba kojeg su Srbi roknuli, šta nama znači ‘Seljačka pučka hrvatska stranka’. Nama Bošnjacima, eto smeta Radić iako na njega nisu kidisali ni komunisti ali jesu evo, ovi iz ‘građanske’ SDA. Da se malo uključe Hrvati pa da gazijski branimo Sarajevo, jer njima vjerovatno Radić nešto predstavlja, a mi brinemo o suživotu.
Tada ova inicijativa nije prošla a stiže druga, opet uz istu ulicu.
Ne može Željko da ne dokaže kako je legitiman predstavnik Hrvata, pa makar to dokazivao i preko mrtvog Divjaka.

Da može kojim slučajem general Divjak ustati, škartirao bi ga kao i Bogićević. Nažalost, to je nemoguće pa tako moramo još jednu bljuvotinu doživljavati kao patriostki i bratski čin gazije Komšića. I svjedočiti o nebeskom odnosu prema drugima i drugačijima.
photo : Željko Komšić, karikatura magazina ‘Byka’, ilustracija