Izetbegović a i mnogi bh političari se hvale da daju mnogo od svoje plate : koga briga koliko ‘daješ’ sirotinji (jebala te sadaka), donesi zakon o smanjenju plata – niko ne traži milostinju već pravdu i pravičnost
Odbili su svaki pokušaj da se umanje akcize, da smanje cijene goriva, da narodu olakšaju budžet i svakodnevne muke, našli su milion razloga kao opravdanje. Odbili su svaku pomisao da umanje svoje plate, svaki prijedlog bi naišao na neki ‘problem’ ; ili nema kvoruma ili je neko bolestan, zalutao u državnoj menzi ili je suzdržan. Čak više, u jeku najvećih poskupljenja su savladali sve ‘teškoće’ glasanja pa su ionako veliku i evropsku svoju platu uvećali sebi za još 700 KMa, uz ‘povećanje’ administraciji od par stotina KMa. Mediji su baratali cifrom povećanja od 500 KMa, Izetbegović Bakir je to ‘zaokružio’ na 700, javno bez zadrške i srama, oni se ne mogu zacrveniti i nemaju ni razloga ni povoda za to.
Onda su se otpočeli utrkivati ko je veći donator od te evropske plate, ko odvaja koliko za sirotinju pa je ‘ispalo’ da je super što im plata prelazi preko 7.000 KMa (bez dodatnih benefita koje su ugradili u Poslovnike i Statute kao otpremnine za jedan dan u penziji u iznosima i do 30.000 KMa pa povratak na posao, odvojen život, rentu za stan, putovanja na posao, dnevnice, internet, mobitel, creditna kartica…) kada smo vidjeli ‘naše dobrotvore’ u pravom svjetlu. Svi se ubiše od davanja ali se ‘ne hvale’, nije red.
Također su najavili skupštinske i poslaničke aktivnosti kojima će promijeniti Zakon o koefiijentima i smanjiti plate ali od toga ispade jedno veliko govno. Sa tvrde poslaničke stolice-fotelje. Naravno, odgoda donošenja tog propisa uz okrivljavanje drugih (‘prvo je moralo taj prijedlog utvrditi Vijeće ministara, pa moralo je preporuke dati bh Predsjedništvo…pa .’) je učinjena sa ciljem da se nikad ne pojavi u proceduri. Po postojećim propisima ako se to ne učini do kraja jula i augusta ne može se više ni pokrenuti. Što znači, neće se ništa mijenjati, sve će ostati na onom ‘ja dajem od svoje plaće trećinu’, iako ovaj narod ne traži milostinju, traži se samo da se pravedni zakoni donesu i poštuju. U BiH parlamentarnim klupama toga nema i neće biti.
Oni su završili sa ‘radom’ i odoše na godišnje odmore a ništa nisu uradili čitavu godinu. Ma ni dvije, čak i onaj rad ‘od kuće’ u vrijeme corone su naplaćivali dodatno, mnogi su falsifikovali svoju radnu ‘šiktaricu’ pa naplatilii dolazak na posao i dodatno radno vrijeme čega nije bilo apsolutno. Da se ne bi brinuli previše prije nego su najavili fajront dodijelili su sebi i malo regresa, te omiljene ‘omrznute komunističke igranake’ od 300 KMa, tako da uz povećanje od 700 KMa mogu fino ‘zakružiti’. Šta će prosječan penzioner ili radnik zaokružiti, njih to nije apsolutno briga.
Oni su iznad zakona jer oni donose i pišu zakone kakve hoće i koji njima odgovaraju te koji discipliniraju raju, sirotinju i ‘ostatak građana’ države koju su stvorili i izborili mrtvi i ranjeni a oni je preoteli za sebe i svoje bogate familije. Ako se i pojavi koji zakon koji dira u njihovu ‘ličnost’ ili bogatstvo, zaobiđu ga jer to mogu. A bogatstva ima- rodilo to nije normalno ; svaki skoro po tri-četiri stana u BiH ili vani, vikendice ili garaže, po nekoliko auta, debela štednja i navodno još deblji kreditni balansi.. Pored posla mnogi imaju i firme sa kojima ‘posluju’. Zato odoše na ‘odmor’ (da mi je samo znati od čega se odmaraju, možda jedino od piskaranja pisama, reagovanja i prijetnji putem ‘fejsa’ te slikanja po medijima) da bi se mogli svježi i odmorni te puni energije vratiti na jesen natrag u poslaničke klupe i bogati poslanički restoran-državnu kafanu, i u bogata i skupocjena vozila. Nastaviti na jesen da nam uzimaju dušu na kašiku.
Prije nego će otići, od 14 uslova koje EU traži već godinama da se ispune da bi se pristupilo prijemu u ovu Zajednicu, nisu ništa usvojili, jebe im se za EU, boli ih ona muška stvar za Evropom. Državni organi su faktički blokirani više od dvije godine ali se ‘konstitutivni’ i njihove stranke u vlasti ponašaju kao da država ‘radi’ optužujući jedni druge.
Oni će, ako već nisu otpočeli, čim se vrate sa ‘odmora’ započeti sa izbornom kampanjom, sa ispiranjem mozga građanima, sa strahovima i prijetnjama ratom, zbrajanjem i prebrojavanjem nacističkih redova, vojske i živog mesa i naoružanja, postavljanjem slika i zauzimanjem tv ekrana sa svojim facama a sve o trošku države, para ima za ove svrhe koliko treba. I ne plaše se CIKa i njihovih kazni, drže se onog zlatnog pravila : sve plaća raja iz budžeta, nema problema. Uostalom, u CIK su instalirali ‘svoje’ ljude pa je tim zadovoljsvo veće i pribranije.
Oni su studiozno popunili izborne liste i unaprijed znaju ko će biti u ‘novoj’ vlasti, oni su ušli u otvoreni medijski rat sa međunarodnom zajednicom i Visokim predstavnikom za BiH samo da se u njih ne dira, to su ‘patriotske hulje’ koje ne biraju ni ciljeve ni sredstva samo da ostanu ili uđu u vlast, u vlasti je snaga. U tu svrhu u stanju su povesti budale i rulju u rat kao što su to učinili njihovi preci, majstori od kojih su učili.
Oni užurbano mijenjaju stranke i dresove kao da je to nešto najnormalnije, ‘preletaju’ iz stranke u stranku (ko daje više, ko nudi manji broj pri vrhu liste) to su neviđeni papci kojima sve može ‘stati pod kapu’ osim zatvora, tu su svoji na svome i nikog se ne boje. U policiji, tužilaštvu i Sudu kod onih kojih bi se trebali bojati sve su ‘njihovi’ i takvi ne smiju i neće ni prdnuti da im šta naude, oni su tu da ih zaštite.
Oni opijeni vlašću vremenom postaju osioni, bahati, barabe, razvratnici i veliki vjernici, imuni na korupciju i kriminal, uzimaju sve što požele, jer skoro trideset godina vladaju državom koju su pretvorili u servis svoje mafije i zarade, u metod zaduživanja i pljačkanja, u oazu bogaćenja pred očim i domaće i svjetske javnosti. Vjerske organizacije im svesrdno pomažu, ‘pušu u jedno’. Istovremeno ne priznajući da su se pretvorili u klepto autokrate koji nemaju namjeru nikad odustati od vladanja drže zemlju zarobljenom tri decenije a tako žarko to ‘nabacuju’ komunizmu i Josipu Brozu kojeg su po vladanju ‘prešišali’.
Ako im zatreba kakva diploma tu su stotine privatnih ‘koledža’ i ‘univerziteta’, papir se dobije ili kupi a onda ‘stiče znanje’. Pod krinkom ‘dok se pravosnažno ne dokaže’ (a neće se nikad dokazati) oni su pravednici, Božji meleki – anđeli zakonodavci i dobronamjerne merahmetlije koji ne misle i ne trebaju da misle da će ikada umrijeti. Ako se to ipak i desi, otići će ‘tamo’ kao sirotinja što je za ovozemaljsku sirotinju opravdanje i dokaz poštenja i pravičnost) dok će njihovi drogirani i prebogati nasljednici nastaviti tamo gdje su oni stali. Oni su poznati po tome da što si veći kriminalac to bolji položaj u vlasti i po njima je normalno do podne biti u sudu a popodne donositi zakone i pljačkati narod. Ako se baš nikako sud i suđenje ne mogu izbjeći, i tu su se ‘snašli’. Za kriminal velikih razmjera im se ili utvrdi uslovna osuda (nemojte više da se igrate, djeco) ili im se ‘strogo odreže zatvor’ ali do godinu dana, tako da to odplate sve po propisu – jedan dan 100 KM. Ako i neki bezdušni sudija odreže više od toga, ne sikirajte se, ima odlaganje izvršenja sve dok te predsjednik ili dopredsjednik ne pomiluju, a hoće. Zadnja instanca je ‘na liječenje’ : za konstitutivne Srbe u Srbiju, za Hrvate u Hrvatsku a za Bošnjake u Tursku.
Oni, osim sveg pobrojanog još uvijek i kad hoće ubijaju našu djecu (kod liječenja i odbijanja liječenja, slanja na liječenje u inostranstvo ili kod prikrivanja ubica naše djece), one otporne i preživjele, uglavnom mlade, svjesno šalju u dijasporu odakle će od njih crpiti lovu i glasove, naciju nazivaju ‘razmaženom’ i savjetuju joj da manje troši i jede.
Oni su naši poslanici, naša vlast, ‘naši papci’, vlasnici države i naših sudbina. Parlament je naša državna kafana a oni su nafiksani gosti, gosti u kafani su ‘uvijek u pravu’. Oni su – pizda im materina-sve ono što mi nećemo nikad postati. Jer smo mi ne papci već papkari koji ih mazohistički hranimo i gajimo i produžavamo našu smrt a njihov život. I nikad nećemo dočekati fajront budući da uvijek izađemo ranije. Pizda i nama materina.
photo : ilustracija korupcije u vlasti, arhiv
