Sarajevski mediji lažno objavili da je neko na Baščaršiji bacio veliku količini hrane, saznali smo o čemu se radi : sarajevska ”golubica-načelnica’ Benjamina Karić je organizirala iftar za ove naše ‘svete ptice’
– Nisu novinari sarajevskih medija skontali o čemu se radi pa su pogrešno požurili i obavijestli javnost kako je neko danas, 5. aprila namjerno bacio veliku količinu hrane na sred Baščaršije kod ‘Sebilja’ hair spomenika. Uz vijest su izružili Grad zbog otpadaka hrane, govorili su o silnim tiristima posebno uz ovaj turistički Ramazan, o prenošenju zaraze i virusa na djecu, svašta su nabacali.
Ko im je kriv kad ne obavljaju profesionalno svoju zadaću, mi smo za razliku od njih odmah shvatili koga nazvati i provjeriti : sarajevsku načelnicu koja se odaziva i na ime ‘baščaršijska golubica’ Benjaminu Karić, osobu poznatu po mašnicama, korpicama sa poklonima, tepsijama baklava, spomenicima i praznicima, koja je najodgovornija za ovaj dio najljepšeg cvijetnog putića njene vladavine od Vijećnice do ‘Sebilja’, ne računajući obrušene fasade i zvonike katedrala što padaju sa strane. Jer ona je za razlku od ostalih prava uličarka. Hoću reći stalno je sa građanima na ulici gdje osjeća i diše njihove probleme i patnje.
– Pojasnila nam je onako sva isprepadana viješću sa umilnim cvrkutavima pogledom i još umilnijim glasom koji načisto opija, ali ushićena ovim ‘mubarek’ danima Sarajeva, kako informacija nije tačna i kako je to sa hranom i golubovima dio njenog projekta uz Ramazan zvanog ‘Dođi da vidiš šta ja mogu’, osmišljenog da se što više proslavi ovaj ‘najdraži mjesec’, samo što ‘neki mediji’ nisu to prvo provjerili čime su ‘nanijeli bespotrebnu štetu našem predivnom Gradu, Ramazanu i mojim još divnijim građanima glasačima’. ‘Radi se o iftaru za golubove kojeg sam osmislila u ovom našem prelijepom multietničkom gradu u kojem ima mjesta i hrane skoro za sve, posebno u ovom ‘svetom mjesecu Ramazanu’, a golubovi su kao što znate dio naše istorije i Grada, na što sam posebno ponosna’. Posebno jer slijedim savjet i ‘sunnet’ moga brata Kavazovića koji je mudro rekao da ‘nijedan onaj koji ne posti nesmije ostati gladan uz Ramazan’.
– Iznenađeni ovom informacijom, iftarom za golubove koji inače nikad ne poste osim kad su gladni i koji osim atrakcije za djecu i turiste poprilično seru po kaldrmi i krovovima, dočekali smo dodatna pojašnjenja načelnice.
‘Znate, mi uz sveti mjesec pravimo iftare za razne populacije, za političare, rudare, djecu, diplomate, načelnike, vjerske poglavare, za svakog kome je Ramazan prilika da se naždere, hoću reći podsjeti na skromnost i suživot vjere, ali svi osim mene su zaboravili na ova divna stvorenja-simbol našeg prelijepog grada, ja na njih mislim svaki dan. Mogli ste vidjeti na mom privatnom albumu da svaki dan sa njima šetam, pričam i slikam se, jednostavo su preslatki, pa zašto da ih zapostavimo sada kad se mora misliti na svakoga. Ja sam načelnica svih živih bića moga Grada, skoro svih, znate ima nešto malo Srba i Hrvata koji kvare ovu našu građansku idilu, znam šta radim, zato sam im priredila iznenađenje. Polutke, mirišljavi nepojedeni somuni, mrvice i ostaci mesa sa prethodnog iftara kojeg je naš dragi član Denis Bećirović priredio u čast našeg i posebno moga omiljenog brata Reisa Kavazovića u Predsjedništvu, sve sam to sakupila i dopunila sa ostacima (‘tobe yarrabi’) iftara sa američkim ambasadorom u BiH i VP Schmidtom u organizaciji brata Irfana Čengića, i dala zadatak mojoj službi da se to istrese kod ‘Sebilja’. Nećete vjerovati kako su ta bića zahvalna kad su osjetila draži klope Ramazana…’
– Ali draga naša kraljice načelnice, priupitali smo – kako će se to odraziti na turiste i djecu, pa postoji i mogućnost prenosa zaraze…?
‘Ma kakvi’ – prekinila nas je – ‘nemojte tako, nisu to tačne informacije. Uostalom, mi često našu istoriju istresamo na ulice, radimo razne performanse i izložbe, pa šta onda,to tako treba, zašto bi nekom zasmetala hrana. Molim vas, prvo, ne može nikako halal hrana biti zarazna, osim toga držala sam je u frižideru u Vijećnici. Pa ne bi mi davali hranu koja je virusoidna američkom mabasadoru ili Reisu, ili Bećiroviću i Komšiću koji se baš onako ramazanski napapao i čak malkice podrignuo jer naravno nije mogao zaliti pivom ili nečim drugim, dajte molim vas. To su prvoklasni ostaci prvoklasne sofre uz naš najdraži mjsec a moji golubovi su poslije klope lepršali sretno i zadovoljno nemate pojma, kružili su k’o Helezovi dronovi milinaih je bilo gledati… To me je tako učinilo sretnom da sam od sreće plakala. Šta bolan ima veze ako koje dijete kihne ili kahne, proljeće je tu, ionako će se mnogi prehladiti, dok turisti nisu blesavi da se samozaraze, uživali su gledajući tu večeru i slikali do nemilosti’…
Još je dodala, da ona kad god nema šta raditi a ima takvih dana podosta, ode do fiskije na ‘Sebilju’ pa se malo rashladi i umije, pa popriča sa golubovima, pa se uslika sa njima a raja pratioci na fejsu daju srca i hvale oduševljenja, ma to se – kaže – ne može opisati nit platiti, posebno koliko takvi prizori dokazuju koliko je mjesta u našem gradu za svakoga i u mojoj duši velikoj kao Baščaršija.
– Iako smo utvrdili da su slatka dječica trčkarala preko upola pojedenih polutki i somuna šo je odavalo slatkast turistički prizor najljepšem gradu na svijetu, nismo mogli još slađoj načelnici pokvariti njen praznični ugođaj. Bila je pričljivija nego nače.
Na kraju nam je dodala i ovo, što prenosimo kao ekskluzivu.
‘Ovo je smao uvertira za moje golubove, znate ja i moj drug i brat Irfan Čengić koji je već jednom nahranio postače (one koji ne poste, op. Cross) u svom uredu, planiramo za par dana a prije najvećeg praznika Bajrama napraviti još jedan javni iftar, upravo na Baščaršiji. Za sve građane, ko hoće neka što se kaže na bosanskom ‘bujrum smo’ dođe, i neka požuri sa rezervacijom, imamo hrane i stolica za odrpilike 300 ljudi. E, poslije te večere, moji golubovi će imati i extra iftar samo za njih. A turisti od kojih će mnogi poslije toga poželjeti da iftare u svoj zemlji kad se vrate negdje u parku ili na ulici, tek će kad dođu kući shvatiti o čemu pričam.
– Benjamina zaista odaje utisak modernog bošnjačkog političara i zasluženo nosi ime ‘sarajevske golubice’, a Irfan Čengić ime goluba ‘gugutana’, svaka im ramazanska čast. Do sada se mislilo da su golubovi štetočine kao i političari, budući da samo žderu i seru a ništa ne rade, Benjka naša lavica i goubica nas je uvjerila u suprotno.
P.S. svaka sličnost sa događajima, imenima, pa i sa golubovima i iftarima, slučajno je – namjerna.
photo : golubovi na Baščaršiji i bačena hrana 05. aprila 2024, arhiv
