Crveni karton i Plenkoviću : novine u vlasništvu Bakirovog savjetnika i nekadašnjeg optuženika za teroristički kamp ‘Pogorelica’ Bakira Alispahića-Agencija ‘Patria’ minira najavljeni posjet hrvatskog premijera Sarajevu
Pitanje iz naslova nije kompletno i sveobuhvatno jer osim državnika u Regionu, crveni karton iz Sarajeva je udijeljen i mnogim državnicima i službenicima Svijeta, BiH postaje bastion izoliranosti i bolesne samozaljubljenosti na tragu Reisa Kavazovića i bh državnika i bh retuširane prošlosti po kojoj ‘nama ne treba niko, dovoljni smo sami sebi’. Uz braću sa Bliskog Istoka i planove države po zamisli Alije Izetbegovića, uz koje smo čak i pore njegovih zamisli vjerske države za njegovog života imali više podrške, suradnje i prijatelja u državama van BiH više nego sada.
Međutim, ovaj ‘crveni karton’ premijeru Hrvatske Plenkoviću uz najavljenu posjetu Sarajevu uskoro, ujedno je i na tragu bošnjačkog okretanja prema Istoku, Turskoj, Iranu pa čak i Rusiji ma kako to izgledalo blesavo i štetno, i istovremeno je time potvrđena teza udaljavanja države od Zapada i Amerike.
Tezu ‘okretanja’ je bubnuo Haris Zahiragić u svojim džihad doskočicama na internetu poodavno kada ga je Izetbegović ‘samo ukorio’ nazvavši to ‘mladošću i neopreznošću’, međutim nakon očiglednog razlaza USA sa strankom SDA i zadnjih izjava Bakira na tv, vidljivo je da ovakav salto mortale nije nespretnost Zahiragića već da je ta opcija ‘na stolu’ od prošlogodišnjih izbora. Ujedno je to dokaz da vanjska i unurrašnja bh ‘ad hoc’ politika boluje od neizlječivog sindroma površnosti i da je država zapravo talac stranke SDA i Bakira Izetbegovića kojeg uporno iako mu nema spasa, spašavaju i Islamska Zajednica BiH i njeni zvaničnici iz drugih stranaka, o čemu smo već pisali.
Ovakvo skretanje prema Istoku a udaljavanje od Zapada posebno od Amerike samo zbog jedne mafijaške familije i njenih derivata i vjerskog klera, štetno je po državu ali nije od jučer. Podsjećamo, zbog Ukrajine i samo iz razloga jer je Dodik podržao Rusiju i Putina, BiH je prevrnula ćurak pa počela javne distance i pljuckanje Rusije i Putina i njegovih državnika, sada zbog Palestine i Izraela širimo mrežu samoizolacije i okretanja od ojučerašnjih ‘partnera’ i suradnika na Zapadu, posebno od komšija u Regionu. Naravno, nakon posjete predsjednika Ukrajine Izraelu i njegovog stava prma Hamasu, zaboravili smo Ukrajinu o kojoj smo spjevali romane i priče do neba, nema više ‘slava Ukrajini’, sad je ‘neka crkne Zelensky’.
Zna se da mafija kad gubi ne bira sredstva pa je tako Željko Komšić bošnjački član bh Predsjedništva iz ‘reda Hrvata’ osjetivši ugroženost za stolicu koju žulja već decenijama u suradnji sa Reisom i Bakirom prvi optočeo ‘patriotsko’ lupanje po stolu države kao u kafani. Otkačio je ministra Ruske Federacije i odbio se sastati sa njim iako je Bisera Turković istog nazvala ‘lavom’ i hvalila ga. Srbijanskog predsjednika nismo vidjeli u Sarajevu već godinama jer su to javno vlasti rekle i objavile, ne računamo posjet Vučića aerodromu kada je u vrijeme corone donio vakcine na poklon, hrvatskog predsjednika smo također ‘otfikarili’ zbog njegovih izjava, Mađarskog premijera Orbana ‘ne volimo ‘ jer je ‘uz Dodika’, Njemce jer podržavaju Izrael, izraelsku ambasadoricu smo nazvali budalom (Komšić, opet), sve službene savjetnike i pregovarače američke administracije koji su dolazili dvije godine da nam pomognu glat smo opanjkali i ismijali, Kinu mrzimo jer ‘ugrožava muslimane Ujgure’, predstavnike EU nemožemo smisliti jer ‘rade za Čovića’ i HDZ i ‘ugrožavaju BiH’, ne valja nam Visoki bh predstavnik Schmidt, sada otvoreno kao i Dodik tražimo i da američki ambasador u BiH ide kući. Uzgred (Bisera Turković je to obavila) uz sve počasti primili smo iranskog ministra vanjskih poslova prošle godine kurčeći se prema Americi čijeg ambasadora Bakir naziva ‘kaubojem sa šeširom i čizmicama koji sakuplja tračeve po kafanama’, dok istovremeno ‘novi’ ministar vanjskih poslova Konaković obilazi arapske destinacije kao i Bisera Turković a hvali se skorim ulaskom u EU. A crna lista sa sankcijama sve šira i sve deblja.
Niko, ama baš niko u vrhu te vlasti ne postavlja pitanje kuda idemo i sa kim će mo to surađivati i uvoditi državu u EU ili NATO kad nam ne valja niko ni iz vrha EU, samo zato jer ne ispunjavaju naše želje. Pa mi smo, još prije dolaska proširene kvote EUFORa u BiH koju smo tražili, u startu sasjekli Mađare, Munira Subašić se tome usprotivila. Ona se pita za komandante nATOa? Posebno, zašto nemamo kao susjed nijednog sugovornika u državama Regiona osim možda nešto (za sada) respekta prema Sloveniji? Držimo se Kosova, jer time prkosimo Dodiku, a Kosovo ne može pomoći samom sebi.
Nema nikog prečeg od komšije ali to pravilo ne vrijedi za bošnjačku elitu u vlasti. Svi su naši neprijatelji u okruženju, sve ‘genocidaši’ ili saučesnici u genocidu, a istovremeno od svih očekujem pomoć i spas za državu. Nigdje logike ni političkog pragmatizma. Eto, nije još ni došao a već smo otjerali i Plenkovića. Po nama ‘on podržava Čovića i ustaški uzp zločinački poduhvat. A prijatelj je i lobista države BiH sigurno i više može pomoći od penzionera Mesića, koji samo kad kaže da je bio prijatelj Alije Izetbegovića, opravda sve naše dileme i dobije tonu ključeva od gradova i plaćenu hranu i hotel za ‘stolove’ o budućnosti Bosne.
Ko smo mi da tako bez trunke srama i straha za budućnost svima dijelimo lekcije i prijatelje države siječemo kao muhe i komarce. Samo zbog nekih vjerskih ubjeđenja i ličnih planova da će nas pomoći i spasiti braća sa Istoka, čak i pored saznanja da nam je više od pola Bosne na Zapadu a zove se dijaspora?
Mi smo nula, niko i ništa, samo što nećemo da pogledamo u ogledalo.
Ali, to je samo i zbog razloga jer mi, više od Dodika želimo ‘svoj sultanat’ po cijenu da se država raspadane kukajući kako nam svi rade o glavi.
Što kaže američka poslovica, iako pomalo ideologizirana ‘ako nešto stvarno želiš i ako si uporan, onda će ti se to i ostvariti’. I po njoj, na pravom smo putu. Nestanka.
photo screen : ‘Patria’, naslovna strana, arhiv
