Brat do brata autokrata : u BiH je sve prolazno samo su lideri partija vječni : ovog mjeseca će se održati Kongres SDA partije i osim ponovnog ‘izbora’ Bakira Izetbegovića na čelo ništa se drugo ne može očekivati, ali ne proklinjite i ne osuđujte Bakira, on nije izuzetak već pravilo
Kad čujem silne kritike i pljuvačinu na pripremu Kongresa SDA porodične stranačke mafije, dođe mi da, kao u onoj narodnoj ‘da vrisnem’. Ili da zapjevam bolan Vesnu Zmijanac : ne kunite ‘plave oči’. Alijine ‘pitome’, ostavite Bakira na miru, uživajte u našoj realnosti. Bakir Izetbegović nije nikakav izuzetak autokratije, vladara sa željom da vječno ostane na tronu, on je samo naše bh pravilo. Naravno, Bakir poseban kao i Ćaća mu ima i posebne svoje metode, ali puna je BiH političkih partija koji koriste i praktikuju sa manje više razlika ono što radi Bakir. Razlika je samo u nijansama.
Broj političkih partija raste iz dana u dan aritmetičkom progresijom (do sada ih ima preko 130, uz najave osnivanja novih) što upućuje na siguran dokaz da je to najprofitabilnije zanimanje u državi (kad za jedan mandat postaneš milioner a sa nekoliko milijarder, dok nas zamajavaju kvizovima ‘kako postati milioner’), te kako se decenijama ovaj proces ne zaustavlja iako je to jednostavno i očekivano rješenje koje da hoće, može nametnuti Visoki bh predstavnik a mogu Boga mi, Tite mi i građani da to žele, onda je to nesumnjiv znak da nam je u glavu udarila demokratija. Kad već može da ‘nameće’, bilo bi dovoljno da u Izbornom zakonu ‘Švabo Šmit’ samo poveća stopu i procenat potpisa osnivača partije i eto rješenja, to sadašnji vladari partija i države neće nikad sami učiniti. Ali on kao i ‘lideri’ ima svoju taktiku pa neće. Kad je već tako a jeste, onda raja kaže da joj ništa ne preostaje nego da sa navijanjem i željom isčekuje ‘skupštine’,’kongrese’ ili ‘sabore’ i nekakve promjene. I uživa u tome, zato raji ne treba kvariti raspoloženje jer je raja kao i Visoki predstavnik. I ona, ta silna raja što kmeči po liderima na internetu da hoće i želi, lako to može riješiti. Narod je veća sila od Schmidt-a ili zemljotresa, kad tako odluči ali ona obožava svoje lidere i neće ništa da im nametne što bi ih dekomodiralo. Te promjene naravno nikada neće doći same po sebi niti će se desiti u stranačkim izborima, u BiH je sve prolazno jedino su kao smrt znani i postojani lideri partija. Zato smo u ‘kolu sreće’ vječno.
Ovih dana sve kritike po medijima idu na račun Bakira Izetbegovića i dolazeći Kongres SDA partije, budući da je ova stranka potezima u stranci unaprijed onemogućila kandidovanje drugih i unaprijed odlučila da zadrži ‘starog’ predsjednika. Pa se pljucka i vrišti kako je to nedemokratski, autokratski, kako je Bakir promijenio Statut stranke pa uveo pravila u izborima na Kongresu a posebno namjerno uništio jedinog protukandidata Šemsudina Mehmedovića intervencijom po kantonalnim i mjesnim odborima te u svojoj Centrali, posebno proglašavajući SDA ‘naslijeđenom strankom od oca Alije’, zbog čega se kao fol ljuti čak i američki ambadsador u BiH. I medijskom šegom kako je Bakir za razliku od Oca totalni antidemokrata.
Budalaština i čisto medijsko i svako drugo proseravanje.
Jeste, Bakir je sve to što mediji govore i više i grđe od toga, ali nacijo, gdje mi živimo? On je naše ogledalo i zrcalo naše političke mafijaške bulumente već tri decenije koju svojim djelovanjem održava narod i međunarodna zajednica, ne treba griješiti dušu samo na njemu.
Činjenice govore same za sebe, evo ih nekoliko.
Koliko je godina Dragan Čović predsjednik HDZa, da li iko zna? Oduvijek, zadnji put kao jedini kandidat je potvrdio ‘liderstvo’ 6. maja ove godine. Nema ‘protivnika’ nema protukandidata.
Na kongresu ‘Naše stranke’, 07. juna ove godine, jedini kandidat za predsjedničku stolicu ove partije je bio Edin Forto, sadašnji ministar u vladi FBiH, prije toga je bio ‘v.d.’ partije nakon što je zbog bolesti navodno odstupio Peđa Kojović.
Odprilike u isto vrijeme održan je i smiješni Kongres SDP stranke, kada je opet ostao na čelu Nermin Nikšić. Prije toga smo danima čitali i slušali Nikšića kako će stići promjene, kako se ‘neće kandidovati’, ali kad su ‘delegati zatražili’ produženje njegovog mandata, prigrlio je ponovo predsjedničku fotelju. Denis Bećirović sa bratom Irfanom Čengićem je javno u suradnji sa Reisom radio na ‘subverziji’ vidjevši tu sebe umjesto šefa Nikšića, čak nisu ni došli na Kongres, ali ‘demokratska volja’ je proradila i pobijedila. Nije Nikšić kao Bakir mijenjao Statut i druga stranačka domumenta, nije ni muljao sa glasovima, opet, nasmiješila mu se ‘demokratski’ sreća, vlast i stolica. Postao je opet predsjednikom i premijerom FBiH i najavio ‘uskoro’ ponovno biranje. Sad je ‘preča država’.
Prije neki dan, tačnije 30. septembra na Saboru stranke Milorada Dodika SNSD u Doboju, odlučeno je da osim Dodika niko drugi nije ni kandidat ni predsjednik. Da ne ulazimo u neke minornije i sitnije uhljebe i parazite iz jaranskih nametničkih stranaka u vlasti, po Sarajevu ili Kantonima, ili po strankama u Republici Srpskoj, nema potrebe, sve je isto. U bobu. A sve su ‘demokratske’ i taj pridjev krasi skoro svaku političku stranku.
Dakle, nisu nama potrebni nikakvi stranački organi ni zbori. Bakir je u pravu, ali i Dodik i Čović i Nikšić…Međutim, opet, neka izbora, stvaraju nekakav privid slobode i demokratije. A ‘lidere’ to ništa ne košta, država daje lovu njihovim kasama i seharama. I državni izbori su također farsa ali se održavaju svake dvije godine budući da smo mi ‘demokratska’ i ‘moderna’ nacija. Ni kod izbora za Reisa budući da je i on političar per excellence nisu potrebni izbori ali se održavaju. Onda znači da smo mi i izborna nacija. Šta ima veze što se troše pare kad je za demokratiju i državu i kad je narod, nacija načisto poludila za izborima. I za demokratijom.
Zato, kad nam objave da je Bakir Izetebegović ponovo naslijedio stranku, hoću reći izabran za predsjednika SDA partije, ne očajavajte, slavite. U čast naše demokratije i države popijte koju i zapjevajte. Onu našu. ‘Ne kunite plave oči, ne kunite ruke bjele, ponovo bi moja njedra u zagrljaj njegov htjele’.
I ne zaboravite, lažu vas kad kažu da je lider sa još plavljijim očima Alija Izetbegović za razliku od njegovog sina bio ‘drugačiji’. Pa stranku ‘prepustio’ Tihiću. Pa volio raju, pa ličio na narod, pa bio demokrata … Ni blizu. Da se nije razbolio, da ga nije zdrmala teroristička Pogorelica i radikalni njegovi suradnici te Haaška istraga za ratne zločine, od čega je dobio infarkt pa poslije umro, još bio on bio na čelu SDA. Do prirodne smrti bi njegove ‘pitome plave oči’ sijale demokratijom.
Plavo je naš usud. Sebija Izetbegović sa onako tamnim i tmurnim očima, nema šanse.
photo : Bakir Izetbegović sa hanumom Sebijom na jednoj od ranijih izbornih performansi i Kongresa, arhiv
