Kako i zašto je Kulin Ban vladar srednjevjekovne Bosne i dokaz naše državne opstojnosti i kontinuiteta u opštini Stari Grad Sarajevo manje važan od tajnika šerijatskog suda Mejlije Guranije?
Kulin Ban je prema dostupnim podacima i dokazima iz istorije bio prvi bosanski ban koji je vladao Bosnom od 1180. do 1204. godine i njegova ‘Povelja’ napisana 29.08.1189 godine po njegovom pisaru Radoju bosančicom a upućena knezu Krvašu i Dubrovniku (kojom Ban garantuje punu slobodu kretanja i trgovine širom zemlje) najstariji je sačuvani primjerak dokumenta srednjovjekovne Bosne. Mnogi istoričari i bh akademici se pozivaju i na Bana i povelju kada govore o kontinuitetu državnosti i postojanju države Bosne, čak je bilo prijedloga da se datum sa ovog ‘rodnog lista Bosne’ kako su mnogi imenovali Povelju, proglasi posebnim državnim praznikom. ‘Akademik’ iz bošnjačke akademije Muamera Zukorlića profesor u Sarajevu Suad Kurtćehajić sandžaklija je osnovao svoju sopstvenu privatnu akademiju i nazvao je upravo po ovom vladaru, i često u svojim nastupima koristi i Povelju i Kulin Bana kao dokaz postojanja i kontnuiteta države Bosne.
Međutim, iako je bio dobar i prosperitetan vladar Bosne, tako značajan dokument ne postoji uopšte u našim istorijskim muzejima, original povelje drže u posjedu Rusi, dok par prijepisa ima i Dubrovnik, kao što kopiju čuva u svom muzeju i BiH.
Kulin Ban je bio značajan vladar i u svakodnevnom bh nadmudrivanju o istoriji i državi nema toga ko se nije pozvao na Bana i na Povelju, svakom su puna usta tog istorijskog dijela prošlosti, međutim kada je u pitanju postratni period i mahnite ciljane izmjene naziva ulica po Sarajevu u kojima su listom zbrisani svi prvaci i poslanici zasjedanja AVNOJA, ZVANOBIHa i narodni heroji (jer i to je državnost BiH) a umjesto njih na pločama ulica osvanuli iranski i drugi mladomuslimanski trgovi, begovi, reisi, šejhovi i hodže od kojih je većina u grupi fašista i suradnika NDH (posebno su upadljive ulice i imena Mustafe Busuladžića, hodže Huseina Đoze, Pačariza, Alije Nametka i drugih, o čemu smo ranije pisali…), u Opštini stari Grad su ipak odlučili zbrisati Bana.
Umjesto njega po kojem se ulica zvala, ulica je dobila drugo ime, nekadašnji vaiz (islamski propovjednik), derviš. pjesnik i kaligraf te glavni tajnik nekadašnjeg šerijatskog suda u BiH Mehmed Mejlija Guranija, koji je rođen 1713. a umro 1781. godine, nestalo i Kulina i Bana.
Tačno je da jedna od glavnih ulica u Sarajevu nosi ime ‘Obala Kulina Bana’, to je nekadašnja ulica Vojvode Stepe pa kasnije Adolfa Hitlera, međutim vlastima opštine Stari Grad je ipak miliji i važniji ovaj otomanski derviš i šerijatsko-sudski sekretar od Kulina Bana, njegova ulica se sada zove Mejlijina.
Čak je nekakav ‘Muzej za islamsku tradiciju’ osnovao i nagradu po njemu se povelje dodjeljuju zaslužnim Bošnjacima.
Istorija ipak ni je učiteljica života (historia est magistra vitae), zna ona nekad biti i prava prostitutka.
Zbog čega i ona popularna narodna krilatica ‘Od Kulina Bana do današnjijeh dana’ zvuči malo drugačije.
photo : Kulin Ban i Povelja, arhiv
