Došla čudna vremena sa Novom 2023. godinom : umjesto seljaka i poljoprivrednika za njivama plače gospoda u vlasti i u vjeri …
* Da imamo original umjesto notarskog prijevoda iz Francuske Daytonskog Sporazuma iz 1995. kao što nemamo (nestao je na volšeban način iz trezora države BiH i nikada nije verifikovan u predstavničkim domovima bh vlasti a na njemu zasnovan čitav koncept države i njen Ustav), sada, jer nikad nije kasno, znali bi šta je, koliki je i čiji je da prostite bh grunt. Isto bi tako znali, da možemo virnuti u originale Sporazuma od juna 2020. šta su Bakir Izetbegović i Dragan Čović dogovorili u Mostaru pa se održaše izbori nakon 12 godina ili šta je ‘mahnuto’ u izvikanoj EU agendi i dogovoru Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika u kafani ‘Barka’ 2016. Ma znali bi šta se sve dogovaralo i u vezi famoznog NATO plana, reformi i programa, APNa ili Mape države i ulaska u ovaj vojni Savez ili bilo šta drugo je ‘izbalansirano’ i potpisano u istorijskoj kafani u Sarajevu ‘Kod Kibeta’ a tu se pisala bh istorija i piše se godinama. Međutim, nacijo, nemamo originala ‘papira’ i onda samo blebećemo, pizdimo i jurišamo u bitke unaprijed izgubljene, trošimo živce na medijske analize svih spomenutih akata iz arhive Avde Avdića, kabineta Željka Komšića ili kancelarija Dodika i Čovića, poznatih pod imenom ‘ima ih ali kao da ih nikad nije bilo’, trošimo narod, naciju i državu, tumačimo kao ‘vidovita Džemila’ po zakonima hiromantije svoje želje i prohtjeve.
Kad ih već nemamo, onda nam nema druge nego da pišemo pisma, da prizivamo u pomoć Tužilaštvo, Ustavni Sud čije odluke godinama ignorišemo i ‘ne jebemo ni za suhu šljivu’ osim ako nam idu u korist, pišemo krivične prijave, zahtijevamo da Visoki bh predstavnik Schmidt presuđuje (a prethodno ga častimo sa svim mogućim atributima profesionalnosti od onog da je Hitler i da stvara aparthejd, do najbizarijeg kako navija za Hrvate uz pomoć Amerike, kako je obično govno, turista, predstavnik Zapada i Amerike koji hoće da nam sruše našu državu samo zato jer smo muslimani) i da ‘patriotski’ prijetimo, prebrojavamo izdajnike države, da izgledamo ‘zabrinuti’ i da obećavamo da nam se sprema rat i stoti genocid po redu …
* Ovo najnovije sa po drugi put (ima i treća sreća, onaj prvi isti ovakav zakon je već davno Ustavni Sud BiH proglasio neustavnim) donošenjem Zakona u Republici Srpskoj o nepokretnoj imovini stiže na javnu naplatu i razvija istu, staru poznatu matricu i nepovjerenje među novim saveznicima ‘osmorke’, HDZa i SNSDa Milorada Dodika, sa kojim dogovorom je SDA ostišla faktički u opoziciju, u čemu je i najglasnija.
Nakon izglasavanja ovog zakona po drugi put u Republici Srpskoj, digla se kuka i motika, posebno motika iz ‘manjeg bh entiteta’ Federacije BiH, SDA i ‘probosanski’ blokovi sve skupa sa Reisom Kavazovićem starim bh političarem u SDA mašini vlasti : ote nam Dodik zemlju, ‘toprak’ i ognjišta kao da smo to imali u posjedu oduvijek, a država bez zemlje je, je li, kao riba bez bicikla.
Dodik se raspisao po internetu pa ‘uzvraća’ Reisu, Bakiru, dva Denisa (Bećirević i Zvizdić) pišu tužbalice Schmidtu, piše i razjareni Komšić i najavljuje se uzdrmanost tek oformljene koalicije poslije oktobarskih izbora, Dodik tvrdi da zemlja u Republici Srpskoj pripada Srbima u tom entitetu, ovi iz Federacije vape za zemljom i najavljuju ‘borbu svim dozvoljenim sredstvima’ peglajući apelacije Ustavnom Sudu i pisma Visokom predstvniku.
‘Strani faktori’ već uhodanim službenim saopštenjima pišu kako je zemja državna i kako se moraju poštivati odluke Ustavnog Suda, Dodik piše Reisu neka se on ‘brine o vakufskoj imovini’ i neka se prestane baviti politikom SDA, tvrdi da neda zemlju, tzv. ‘Osmorka’ je već uciljana kao izdajnik države, a sve je ‘zakucao’ Nermin Nikšić predsjednik SDP partije kako je nevažno čija je zemlja, tačnije ovako. “Kakva korist od toga na koga će se knjižiti neka njiva, ako nema ljudi u Bosni i Hercegovini, nema ko da ih ore”. Poslje žestoke paljbe po Nikšiću dirigovane iz centrale SDa i iz Reisata na Kovačima i po novom dogovoru ‘Osmorke’ sa Čovićem Dodikom (kao da je SDA oduvijek orala njive po Republici Srpskoj još dok je decenijama bila uz Dodika u vlasti), Nikšić se ‘korigovao’ pa najavio ‘da nikom neće dati zemlju od Une do Drine’ ili tako nekako, navodno dogovor formiranja vlasti sa Dodikom ostaje na snazi.
* Šta smo iz ovoga naučili, da mi je znati, dali smo išta pametniji?
Jok, sve je isto samo ‘njega nema’, nema Bakira u vlasti., zbog čega ide sva ova frtutma. I ono najvažnije, po prvi put se za njive otima gospoda u vlasti i u Rijasetu, umjesto seljaka i poljoprivrednika, sve drugo je već viđena bh talašika.
Skoro punih 30 godina niko u ranijoj vlasti se nije zapitao ko ore ‘naše’ njive niti da li uopšte ima ko da ih ore (tu je ošamućeni Nikšić bio vrlo blizu istine), ne postavlja se pitanje ko ore njive u Hercegovini i da li su one naše, čije su šume i čija brda iznad Sarajeva koja imovina se krčmi i rasprodaje jaranima i Arapima u bescijenje, čime zapravo ovim raspravama sva briga za zemlju i zemljoradnike, za seljake i privrednike te posebno povratnike u Republici Srpskoj padaju u vodu.
Zna se već unaprijed da će ustavni Sud ponoviti svoju raniju odluku pa utvrditi da zemlja pripada državi, zna se da će osim Reisa ostati zabrinut i Visoki bh bh predstavnik nad ovom drugom po redu ‘mudrošću’ Milorada Dodika (on će ako treba kao i referendum donijeti i treći isti zakon kad dođe vrijeme), jedino mi, obična raja nećemo nikada saznati ko je i kada orao te njive, ko je uzorao a ko posijao. Te kako će bh brazde po entitetu zaoravati plugovi Federacije.
Zato jer nema originalnog Daytonskog Sporazuma pa Dodik ležerno tvrdi da u Ustavu BiH iz tog Sporazuma imovina, njive šume, ribe i cvijeće u ovom entitetu pripadaju njemu, iz FBiH će reći obratno i obrnuto.
Ako bi ikreno htjeli reći, onu poznatu Pejakovićevu monodramu ‘Oj živote’ iz 1975. sa onim još poznatijim pljuckanjem u dlanove nakon čega slijedi pluženje i zaoravanje brazde (‘Oro ja njivu’), ispisao je u Daytonu lično mudrac Alija Izetbegović, kada su, sve su prilike, sve njive, šumarci i oranice a sa tim i raja zvana povratnici, date lagalnim potpisom u Daytonu za čuke, izvore i brda ponad Sarajeva, kada je Republici Srpskoj dato pola državne zemlje a ostatak podijeljen između Federacije i Herceg Bosne. Pa sad Dodik može da ore koliko hoće i kako hoće a mi se bavimo katastrom i zemljišnim knjigama. To potvrđuju u svojim knjigama ne samo tvorac ovog nakaradnog Sporazuma Richard Holbrook-e u svojoj knjizi ‘Zaustaviti rat/To End a War, 1998) nego i mnogi drugi učesnici tog događaja (Ivo Komšić, Muhamed Šaćirbay, Krešimir Zubak koji je jedini odbio staviti svoj potpis, Silajdžić Haris koji je dok je padala Srebrenica spavao a u Daytonu crtao karte sa Miloševićem i Tuđmanom tražeći da Federaciji pripadnu izvori vode po brdima Sarajeva..), zato sve dok nam se ne podastre original da vidimo, najbolje je da ušutimo.
Što bi naš narod rekao da se ‘pokrijemo ponjavom’.
Sve će biti jasno i čisto tek kada se, i ako se jednoga dana provede ostavinska rasprava iza Alije, legitimnog vlasnika države BiH, tek onda će se vidjeti ko je izdajnik a ko patriota. Ko ore a ko zasijava. Do tada, novogodišnja zabava.
photo : potpisivanje Daytonskog Mirovnog Sporazuma, Paris 1995, arhiv
