Šta će Dodik ‘bilateralno’ kod Erdogana osim ako ne predstavlja državu : Bošnjacima žabe u ustima, Bakir je svoju odavno progutao, jedini koji se oglasio je nesuđeni protukandidat Izetbegovića Šemsudin Mehmedović …
** Turska je ‘naša majka‘, grmio je i drvi opet ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić, prateći vokal mu šef i sadašnji Reis političar Kavazović. Na predizbornom skupu SDA zelene buržoazije maja 2018. u Zetri u Sarajevu, Bakir Izetbegović će gromoglasno proglasiti turskog predsjednika Poslanikom a Erdogan po stoti put potvrditi da mu je Alija ostavio u naslijeđe državu BiH koju on budno čuva, dok hiljade zaljubljenika urla ‘tekbir-Allahu ekber i kliče : ‘sultan – sultan – Erdgan.
‘Svakih 100 godina Bog pošalje na Zemlju svog čovjeka, božjeg poslanika, koji će jednom narodu vratiti vjeru’ – pozdravio je tada Bakir ‘brata’ Erdogana uz nečuvene ovacije koje su odjekivale Miljackom. Ujedno će Sin Velikog Oca na jednom od putešestvija u vrijeme svoje vladavine u Njemačkoj kritikovati Merkel što nije dozvolila da Erdogan po njenoj državi kao po BiH održava izborne skupove svoje stranke i završiti sijelo sa premijerkom ove prijateljske države u par minuta.
Tačno prije godinu dana 06. septembra na otvoru ‘Dvora na Kovačima’ megalomanskom projektu zgrade vlade Rijaseta i TIKAe, turske vjerske organizacije za raspolaganje lovom, hodža Kavazović će uskliknuti i izbiflati ‘historijske’ rečenice u čast dolaska Erdogana na otvor zgrade kojoj je jedan od glavnih donatora Turska, u čast genocida, Alije, Turske i Erdogana. I potvrditi tapiju Bosne koja glasi na Tursku, proglasivši Erdogana po stoti put vlasnikom države, a da još nikad nije otvorena ostavinska rasprava iza najvećeg krivca za raspič države BiH, žrtve i bh rat.
‘Turska je uvijek uz vas. Nažalost, Bosna i Hercegovina je bila svjedok genocida u prošlosti, čule su se prijetnje o istrebljenju muslimana, izgubljeno je na hiljade ljudi, šehida. Ali nikada nismo dopustili da se ezani ušute na ovim prostorima. Ova zemlja natopljena krvlju šehida je vaša domovina, a muslimani su istinski dio ovih prostora, te će islam uvijek postojati na ovim prostorima zahvaljući vama’.
** Niz se može nastaviti beskrajnom tiradom proslava turskih praznika u BiH, hvalospjevima ‘majke nad majkama’ Munire Subašić u ime Potočara i žrtava, pljuckanjem Bošnjaka po ‘cionistima’, Rusima, Mađarima, Evropi generalno, kurvi koja ne voli muslimane, još prljavijem Zapadu i Amerikancima, silovanjem i teroriziranjem medija džihadistom Reufom Bajrovićem, crvenim, zelenim i svim drugim pređenim linijama, vehabijama pod vodstvom Nihada Aličkovića, žderačinom baklava uvaljanih u halal kuhinji Benjamine Karić i projekcijama polumjeseca na Vijećnici, vođenjem države od strane džemata i fantomskih instituta i analitičara, gutanje žaba i žabokrečine u Bošnjaka je kao i broj žrtava na kamenu u Potočarima. Ne zaključen…
Čak i kad se sto puta ponovi da Turska nije u bh ratu pomagala BiH, da nikada nije htjela niti usvojila deklaraciju ili rezoluciju o genocidu u Srebrenici za razliku od Srbije koja je to učinila makar ‘preko one stvari’, da je permanentno uz Srbiju, uz Putina a niko mu to ne zamjera, guta se i licemjerno šuti. Pljuvačka se štedi za Dodika, za Srbiju i Hrvatsku, za sve dokle doseže bolesno bošnjačko oko i uho ili pero pisača pisama u vlasti, za Putina i ruski plin, za ‘izdajnike’ u sadašnjoj vlasti bez Bakira …
** Danas je 07. Oktobar 2023. godine, danas je ‘brat’ Erdogan’ uz sve počasti primio Milorada Dodika i Željku Cvijanović i vodili su se ‘bilateralni razgovori’. Merhaba askeri, šta ima? Ni žabe ni pljuvačke, samo sramna i namjerna šutnja.
Svako onaj ko se ‘sastane’ ili uslika sa ‘jebačem genocida’ Dodikom, u tren postane meta i cilj, svaki sastanak sa njim se proglašava izdajom i odlazak ‘na noge’, svaki zakon donešen bez Bakira je izdaja države, broje se greške u hodanju i spavanju novoj vlasti, ne štedi se papir, kompjuter ni tv kamere…
Danas je medijski mrak u kojem se psovač genocida strasno zagrlio sa bratom koji ga ne psuje ali ga ponižava, Bošnjaci listom pogasili svjetla, čak i mudroseri po trač fejsbuk sraonama, ništa ne svijetli osim Erdogana i Dodika. Nema čak ni SDP supermana sa najvećim međunožjem – Zukana, nestao i ‘gazija’ Komšić, umirio se kao i brat mu Bakir Izetbegović. A baš se očekivalo da prve čestitke Erdoganu budu ispaljene ili sa Žute Tabije ili iz Centrale iz Spahine ulice, jok! Ali zato ima Dodika i brata diktatora Erdogana, Poslanika koji se svako stotinjak godina ukaže u liku Poslanika, kako je to metaforički ispaljivao Izetbegović Mlađi nekada.
** Dodika smo osim u ešalonu dočeka i rukovanja vidjeli i na Kongresu AKP bratske diktatorske partije gdje je pozvan i gdje je ponovo potvrđena Erdoganova stolica predsjednika, gdje smo naivčine očekivali biološkog Alijinog nasljednika.
Ko je ovlastio Dodika i Željku Cvijanović (nju i nekako razumijemo jer je član Predsjedništva a članovi putuju po svom nahođenju) da u ime države BiH putuju o trošku građana i da je tu predstavljaju, niko se ne pita. Da su bili u Americi ili pri UNu ili u kojoj evropskoj državi, radile bi vijesti bez prestanka. Kad se radi o Erdoganu, nastupa zlokobna medijska zavjerenička šutnja sa razlogom.
Ne možeš pljuvati u tepsiju iz koje kusaš pitu, i zna se šta dolikuje Bogu (Erdoganu) a šta volu (Bakiru). Erdogan može sve, bez opasnosti da ga iko makar i u šali proglasi bh neprijateljem što on i čini, može da trguje i da se slika sa Putinom do mile volje, sa Orbanom ihahha, nesmije mu se zamjeriti.
U čemu je ‘kvaka’ ove poniznosti i ove bljuvotine?
Zna se u čemu. Vlasnik i posjednik i države, njene imovine i Ustava za što se ‘gine’, i nažalost i njenih građana Bošnjaka je Erdogan, a nesuđeni beg ili sultan je trebao biti Bakir. Ovaj vazalski odnos traje ne od Alije, sa njim je samo potvrđen Osmanski kontinuitet, kolonijalizam države kupuje se sa sićom para za gradnju džamija i mesdžida i manipulisanjem islamom, a sve sa ciljem da se ne dira u Sveca Aliju. I u njegov nepisani testament mudraca. Čak ni po cijenu žrtava genocida koje su skupa sa državom promijenile vlasnika. A genocid pojeftinio skroz-naskroz.
Izostavljeni poziv Bakiru Izetbegoviću na kongres Erdoganove partije nije neočekivan, sa liste zvanica je skinut još prije par godina kada se oglušio o zahtjev Turske da im se izruče ‘gullenisti’ navodni teroristi po Erdoganu i preimenovanjem Gullenove imovine – škola, koledža i univerziteta po BiH, samo što je Bakir ‘pukao’ i od zaljubljenosti u sebe i korupciju svojih ahbaba u stranci te u rođenu ženu, pa to nije primjetio.
** Pojavljivanje Dodika kod Erdogana i ovakvim dočekom, Erdogan je stavio sve Bošnjake na kušnju, kako će to okarakterisati ahmedije. No i pored toga, čini se da je Erdogan već promijenio i Alijin testament. Dodik kao predsjednik entiteta države je živi dokaz za to. Susreo se predsjednik jedne sa predsjednikom druge Republike. Jedini ‘svijetla obraza’ u ovom moru bošnjačke prljave i licemjerne vjerske politike sticajem okolnosti ‘ispao’ je Šemsudin Mehmedović. Da ga nisu onako lopovski i elegantno otkačili i izbacili iz utrke za vrh SDA u susret Kongresu toj partiji, i on bi drugu pjesmicu pjevao. Ovako, pogodio je ‘u sridu’ i ispalio nekoliko istorijskih pitanja-rečenica.
‘Može li naš najveći neprijatelj biti prijatelj našeg najvećeg saveznika i prijatelja? Gubimo li pravo kritikovati američki pristup Balkanu? Gubimo li pravo kritikovati Zapad i EU što ne uvedu sankcije Dodiku i RS? Jesmo li licemjerni? Gubimo li pravo biti ljuti na Orbana i Putina zbog podrške Dodiku i RS-u? Jesmo li licemjerni kad Orbanu spočitavamo izjavu o “problemu sa zemljom od 2 miliona muslimana”? Gubimo li pravo kritikovati Dodikov odlazak Putinu? Gubimo li pravo kritikovati “prorusko”? Može li saveznik i negator genocida i neprijatelj moje zemlje biti prijatelj mog najvećeg saveznika i mog najvećeg prijatelja? Može li moj prijatelj biti prijatelj neprijatelja mog i moje zemlje?
Kako nije dao odgovor, evo ga, da prostite, najkraće i najpreciznije i odgovor je na sve njegove dileme. – DA.
Uz malo podpitanje : Ja, I?
photo : Milorad Dodik i Željka Cvijanović na Kongresu Erdoganove AKP Partije, oktobar 2023, arhiv
