Adio Emire, ne brukaj se, ostavi žrtve na miru – Emir Suljagić i njegove ‘prdimahovine’ za podgrijavanje nacionalnih tenzija : Srbi će napasti Potočare specijalcima pod maskama, tenkovima i transporterima a njega uhapsiti, pripomoći će im ‘elita iz Sarajeva’ ali ne može otkriti detalje. Drugi ‘državni udar’ na državu BiH, ovaj put dupli, mart 2025. se ponavlja …
– Ovo je ko zna koji po redu ‘državni udar’ iz pera Emira Suljagića koji se planira napadom srpske Policije na Potočare kojeg je tajanstveno ovih dana najavio kao namjeru da se ‘institucija’ MC Potočari ‘baci vukovima’, da bi to kasnije malo detaljnije obrazložio medijima. Kaže, ‘postoji plan, znam za njega, planira se upad u Potočare sa specijalcima pod maskama, transporterima i uz kamere RTRS, cilj je da se ja uhapsim i odnese dokumentacija a MC Potočari svedu na mjeru i mezarje u provinciji‘.
– Podsjećamo, ‘zbog prijetnji i zastrašivanja zaposlenima’ marta prošle godine, Suljagić je zatvorio MC Potočare, po njegovoj naredbi su ‘radili online’ čitavu sedmicu i samo ‘u hitnim slučajevima’ ma šta god to značilo. Tada su on, džihad-islamista i njegov brat Reuf Bajrović te sandžaklija novinar i propali advokat (odnedavno i političar Senad Pećanin, uvalio se kod Semira Efendića u Stranku za BiH) to proglasili ‘državnim udarom’ i tražili ‘hitne reakcije vlasti, NATOa i OHRa. Nikada se o tom martovskom ‘udaru’ nisu oglasili organi gonjenja ni Sarajeva ni Banja Luke, međunarodne organizacije su klasično i diplomatski zatražile smirivanje tendencija. Suljagić se nakon izvjesnog vremena ‘vratio’ na ‘radno mjesto’.
– Ponovo je u zemlji udarenih na snazi najnoviji ‘državi udar’ na Potočare, ovaj put Suljagić, jer voli bit takav, tajanstveno navodi kako su uz plan Republike Srpske povezane i neke ‘elite iz Sarajeva’ koje u tome pomažu, i normalno, opet ne navodi nikakve detalje, ni ko su ni šta su te ‘elite’. Ponovo su kao i prije skočile majke Srebrenice, ‘braniće životom svog Emira’, skočio i ‘bolesni državnik’ Denis Zvizdić koji je ozdravio nakon što mu je njegova žena iz poduzeća ‘Pokop’ donirala 7,000 KMa za ‘liječenje’ pa to, kad se raja uzbudila – vratio uz obrazloženje da je sve ‘urađeno bez njegovog znanja’, i jer mu njegovo ‘poštivanje legalnosti i zakonitosti to ne dozvoljava. Bljutavi i mizerni Zvizdić nekadašnja pudlica familije Izetbegović traži uz Potočare ‘reakciju organa vlasti i međunarodne zajednice’, traže to i famozni islamista i nacionalista Reuf Bajrović pa brat mu Željko Komšić ‘pretplaćeni zlatni ljiljan i funkcioner’, traži i još mnoga politička boranija u vlasti i vjeri, kao da niko ne zna zakonsku definiciju državnog udara i Emira. Ne bi vjerovali a morate, traži se ‘hitna reakcija OHRa i uspostavljanje zaštitnog koridora oko Potočara’, ‘svetinje’ se moraju zaštititi.
– Niko od sigurnosnih bh agencija nije potvrdio navode Suljagića, Policija entiteta reakcijom oštro demantuje navode nedodirljivog i raspojasanog direktora Potočara, Bošnjaci bi, ako već nisu, i NATO doveli da se ‘spasi Emir’. Ratovali bi, nemaju više strpljenja čekati, neko im je naložio pamet i naredio – ‘vakat je’. Jašta, svi samo čekaju nalog Bajrovića i njemu sličnih pa da upale avione i dronove jer se ‘mora spašavati država’ u Potočarima. Ovaj put, pošto je i Sarajevo po Emiru umiješano u ‘državni udar’, država će se morati boriti i sama protiv sebe. Previše je čak i od Emira, koji na posao dolazi iz Sarajeva ili Bratunca gdje živi kao i majka nad svim majkama Munira i mnoga druga uposlena lica, ali Emir ne bi bio to što jeste da ne talasa i ne stvara haos i mržnju. Povod su svakako odpočeta saslušanja 26 uposlenika i ‘suradnika’ Suljagića vanjskih i unutrašnjih po nalogu tužilaštva iz Bijeljine a u vezi islaćenih naknada i navodno neplaćenog poreza i vjeruje se još koječega, kad se zna da su milioni KMa sliveni u Potočare a o njima zna samo Emir. Tu je čak i bajni bh ambasador sa cvijetićem Srebrenice stalno na reveru Zlatko Lagumdžija naplatio skoro 2,000 KMa za kraće predavanje o žrtvama genocida. Da se i ne spominju ostali brojni ‘istraživači genocida’ u BiH i po dijaspori, pored megalomanskih Suljagićevih projekata, knjiga o genocidu u Africi, radionica i platformi. Toga se Suljagić uplašio iako tvrdi da nije, iako je tužioce u Bijeljini nazvao ‘hijenama’ a policajce ‘kerovima’, po svoj prilici da mu nije svejedno šta bi se moglo naći u ‘papirima’ pa diže hajku uz i preko leđa nacionalnosti i žrtava genocida. Kao što vidimo, za svoju guzicu spreman je na sve a posebno na ovakve ‘državne udare’ u osjetljivom mjestu i sa osjetljivim stvarima.
– Nema nikave logike, potrebe ni realnosti da Policija entiteta transporterima ulazi u Potočare radi izuzimanja dokumentacije pa čak i hapšenja, to mogu obaviti dva policajca ili inspektora, ali Suljagić se ne može pomiriti sa činjenicom da o tome šuti Sarajevo jer ne može djelovati na prostoru Potočara niti to zabraniti Policiji entiteta. Ili zato jer ga ne smatra ozbiljnim. Stoga ubacuje u ‘igru’ ‘elitu iz Sarajeva’ da što više zakuha a javnost da ‘duma’ o kome se to radi. Takav upad ne samo da bi bio poguban i nepotreban za Policiju entiteta već bi bio s pravom osujećen i osuđen i od strane međunarodne zajednice. Stoga se vjeruje da je taktika Suljagića da sve digne na ‘viši nivo’ sve do umalo NATO saveza, a što u konačnici ‘ispada’ patetično, žalosno, smiješno i štetno. Biće da mu se stolica zaljuljala ali ne samo zbog Srba i Policije već zbog određenih neslaganja sa njim u zvaničnom Sarajevu i u samom Upravnom odboru Potočari. On direktno optužuje i neke ‘načelnike’ Srebrenice’, ali nikog poimenično ne navodi, što njegovoj tvrdnji daje dodatnu dozu neozbiljnosti, izaziva strah i moguću eskalaciju nasilja među povratnicima. Naime, povod za saslušanja ‘suradnika’ je dio dokumentacije iz Potočara koju je neko od uposlenika dostavio Policiji entiteta. Neko ko je očigledno vidio kako i šta radi Suljagić pa mu dozlogrdilo jer je u Sarajevu imao zaštitu Reisa i vlasti i nije se vrijedilo nikom obraćati. Još 2024. godine pred komemoraciju 11. juli, ‘pukla je tikva’ između njega i predsjednika Upravnog odbora Hamdije Fejzića, usljed čega su jedan drugog častili psovkama i prijetnjama (Suljagić je čak Fejzića označio kao većeg četnika od Karadžića, op. Cross), Suljagić je ‘zbog ugroženosti’ prijavio Fejzića u SIPAu gdje su obojica saslušani. Fejzić je tvrdio da su računi Potočara prazni, da je upitna komemoracija jer nema para a Suljagić sve spiskao na nekakve projekte, programe, izučavanje genocida, na silne ‘suradnike’ i uposlene na određeno vrijeme, no sve je izglađeno, Sarajevo dalo dodatnu lovu i 11. juli je prošao. Tu treba tražiti i navode Suljagića kad pominje ‘elitu iz Sarajeva’, jer je očigledno da ga mnogi ni u Upravnom odboru ne mogu više tolerisati o čemu sada zna i Sarajevo. Otuda i šutnja zvaničnih državnih bh organa na ovaj najnoviji ‘državni udar’ koji će po prilici to ostati samo u medijima. Ovakvim opasnim medijskim budalaštinama Suljagić neće spriječiti pokrenutu istragu u MC Potočari veće će je ubrzati ali ne transporterima i tenkovima već dodatnim saslušavanjima i prikupljanjem dokaza. Toga je svjestan, kao i činjenice da je dijelom izgubio povjerenje i u Sarajevu pa se odlučio na ovakav samoubilčki medijski juriš prije redovnog isteka mndata.
– Ima tu i stare ideje da se MC Potočari proglase ‘districtom’ i da niko tamo ne smije ni priviriti ni šta pitati bez odobrenja direktora, ali to je samo u nadobudnim glavama i u domenu vica. To je po uzoru na džamiju ‘Kralj Fahd’ u Sarajevu koja je posebnim sporazumom Sarajeva i Rijaseta sa Saudi Arabia-om proglašena posebnim prostorom kao ambasadom i tu su mnoge vehabije kad ih slučajno potjeraju inspektori ili policajci našli spas i utočište. Nešto slično hoće Rijaset da proturi i u Ugovoru IZBiH sa državom zbog čega je nepotpisan više od deceniju, međutim, takav Sporazum koji se sanja uz Potočare neće nikad potpisati entitet niti će se bez saglasnosti sprskih predstavnika to moći odraditi u Parlamentu. Stoga, Emiru je vrijeme da ide. Previše je afera, njegovog poganog jezika, svađa, otrovnog fejsbčenja, trošenja para bez kontrole, njegovih medijskih ujdurmi i bolesnih ‘reakcija’ te posebno političarenja, Neka ostavi žrtve na miru ako mu je kao što kaže do njih stalo.
Neka žrtva bude svetinja, a on, Emir – neka prestane biti direktor ‘avetinja’.
P i S. Zadnje vijesti ‘državnog udara’ u Potočarima kažu da je Emir Suljagić smanjio broj zaposlenih na najmanji broj u MC Potočarima, poslao većinu radnika na ‘prinudni odmor’ iz ‘sigurnosnih razloga’. Dakle, ponavlja nam se mart 2’25. godine. U međuvremenu ‘oštre reakcije’ stižu i iz mnogih političkih partija, popravljaju i zbijaju se predizborni ‘saffovi’, bezbjednosne agencije BiH se ne oglašavaju. Prozvane ‘elite’ Sarajeva se ne javljaju. Suljagić opet pogrešan : kad već Policija entiteta ‘hoće njega uhapsiti’, on je trebao na odmor, ne radnici.
Sad su na redu Ramo Isak i Zukan Helez, a onda OHRa i NATO.
photo : Emir Suljagić, direktor MC Potočari, arhiv
