JA, MI I ONI : UN je odavno besmislena i bezvrijedna organizacija ali još je besmislenija bh diplomatska aktivnost u njoj i aktivnost bh ambasadora Zlatka Lagumdžije…
Ovogodišnja Generalna skupština UNa održana na temu bezbjednosti i budućnosti međunarodnog poretka prije pet dana, završena je kao i mnoge prethodne. Sa bezličnim i nekonkretnim zaključcima podijeljenim u nekoliko sekcija (obnavljanje povjerenja, kontakti sa Iranom, tehnologija i vještačka inteligencija, moguće reforme UNa…) kao jasnim dokazom da ova međunarodna institucija odavno nema niti može opravdati svoju svrhu. Čak i kad se donesu štokakve ‘rezolucije’, ‘deklaracije’ ili ‘preporuke’, njih se niko ne pridržava, o svim važnijim pitanjima se odlučuje u Vijeću sigurnosti sastavljenom od 15 zemalja, među kojima opet samo njih pet ima glavnu riječ i pravo veta.
Raspravljalo se, govorilo, napuštala se sala kad se kome ‘ćefne’ ili se u nju vraćalo, a onda su se ‘na marginama’ i uz klopu i piće učesnici slikali i pozdravljali. Najviše pažnje je kao što se i očekivalo izazvao govor američkog predjednika Trump-a i premijera Izraela. Nijedan ne zaslužuje da se na njih osvrne, ima zato ‘milion’ razloga ali o tom neki drugi put.
Skupština UNa je odavno postala ispovijedaonica malih i nemoćnih, kao kad oboliš a nema lijeka ili imaš kakav problem koji ti ne može i neće niko riješiti, pa onda odeš u crkvu i iza zavjese nadugačko pričaš svoje muke i želje, ili odeš kod hodže po ‘zapis’, očekujući da se sa molitvom sve riješi uz kakvu donaciju pride. Sa razlikom što su govornici pričali za govornicom, ali isti je efekat.
‘Naši’ predstavnici Denis Bećirović, Elmedin Konaković i Željka Cvijanović su ove godine otišli kao i uvijek odvojeno a završili na ručku Trump-a zajedno, bez slike ali sa naglaskom da su se ‘susreli sa Trump-om’, nema nam druge nego da povjerujemo i da se pohvalimo. Iz Sarajeva kao i uvijek protesti ‘što će Željka tamo’ kad je ‘naš predsjednik’ jedini zvanični predstavnik, iz Republike Srpske hvale jer je Željka pored ovoga bila i u Bijeloj Kući, za razliku od Denisa. Bez obzira gdje su oboje bili, ništa novoga. Bećirović koji se javno obratio za govornicom nahvalio se o suverneitetu, o podršci, o ugroženosti od Dodika, Srba i Hrvata, ‘ovi drugi’ su imali sasvim drugu priču. Bošnjaci se žale na Srbe i Hrvate, ovi na Bošnjake, na kraju svi zadovoljni i Skupštinom i ‘uspjesima’. Slično je bilo i sa drugim govornicima. Predstavnici Hrvata udarali po Srbima, Vučić po Hrvatima. Iran priča svoje, Izrael i Amerika svoje, jadnog predsjednika Palestine su samo neki saslušali preko video ekrana, nisu mu dali vizu da uđe u Ameriku.
Po povraku Bećirović se pohvalio, a šta drugo on zna, slikom cvijeta Srebrenice, ambasador BiH pri UNu notorni kriminalac Denisa Bećirovića Zlatko Lagumdžija se hvalio po sarajevskim medijima i veličao Bećirovića, i to je sve rezultat ove Skupštine. Da nije cvijeta Srebrenice i žrtava genocida, ne bi ni znali da je Bećirović bio u New York-u. Toliko je sa njim ‘pretjerao’ da su u BiH počele i svađe oko toga ko je više zaslužan za ovaj ‘cvijetak’. Tipična muslimanska bošnjačka posla, u šta se umiješala i baba SDA Bisera Turković tražeći svoje zasluge u ‘cvijetu Srebrenice’, čime je ovaj cvijet dobrano ‘pojeftinio’. Kao u vezi onog autorstva ‘cvijeta’ i tužbi ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića koji je taj patent zgrabio samo za sebe. U Bošnjaka se sve svodi na to : ja, mi i oni.
Žali bože para i izgubljenog vremena, međutim jedna činjenica posebno upada u oči a to je javljanje Lagumdžije po sarajevskim medijima o susretu Bećirovića sa Tramp-om, iako nema nigdje ni slike ni tona sa tog ‘susreta’. On je u ovoj prilici najpozvanji da nam najbliže pojasni šta se i o čemu raspravljalo te kakvi su zaključci, međutim o tome ni slova, samo bajka o Bećiroviću. I o zaslugama’ oko ‘cvijeta Srerbenice’. I o tome kako smo ‘cvijetom’ ‘zadali udarac’ Vučiću i Srbima, radeći ‘tajno’ na tom projektu. To je njegov metod rada i sav ‘uspjeh’ njegovog ambasadorovanja. Cvijet Srebrenice na reveru ili slika pored njega u parku UNa, i šuplja priča, kao da ne znamo da je takve ‘šuplje’ naplaćivao u Potočarima kao ‘suradnik’ Emira Suljagića. Ili kako je glasao u ovoj istoj Skupštini UNa. Posebno, na zvaničnom fejsuku ovog penzionera ambasadora i mafijaša o tome nema ništa a najnormalnije bi bilo da tu ima sve. Zadnja njegova objava je čestitka za Bajram od maja mjeseca ove godine. Ispod nje su ostale čestitke uz Ramazan i neke druge nevažne praznike. Očekivana sramota.
photo : screen, zvanična stranica Zlatka Lagundžije ambasadora BiH pri UN, arhiv
