ŽRTVE GENOCIDA (NI)SU TO ZASLUŽILE : 11. Juli je nažalost od dostojanstvene komemoracije prerastao u mješavinu partijskog ‘sleta’, sportske manifestacije, ‘Ajvatovice’ i političkog štimunga radi aplauza
Ne zna se, nije javljeno, da li su konji i konjanici ulazili u krug Memorijalnog Centra u Potočarima, ali definitivno je dokazano da ovu ‘plemenitu životinju’ može svako jahati bez obzira na posljedice. Ako nisu, kako su se onda ‘konjanici’ poklonili žrtvama genocida kako je javljeno, da li izdaleka i na ulazu, ako jesu onda je vodstvo Potočara svjesno u velikom problemu. Mogu se konji ‘olakšati’ na mjestu koje to ne zaslužuje, jer životinja zna da nosi teret i da se rješeva tereta. Ako nisu, onda je to opet budalaština i ‘parada’ ili želja organizatora da od Potočara osmisle ‘svetinju’, nešto slično ‘Ajvatovici’, u neko novo islamsko dovljenje i muslimansko obilježavanje teritorija. Pored motora, bicikala i ‘quadova’ uz ovaj tužni dan u BiH dobili smo i paradu konja okićenih nelegalnim zastavama, palestinskim šalovima i turskim obilježjima, a sve to je proglašeno ‘našom bosanskom tradicijom’. Falio je još samo Naser Orić pa da nam se i u Srebrenici ‘ukaže’ Ajvaz Dedo.
‘Dedo’ je ipak bio tu, dalo se vidjeti po turskim zastavama koje su dominirale ‘Maršom mira’ a i pri ulasku u Memorijalni Centar. Tite mi, ova slika sa velikim zastavama uveliko podsjeća na ona ‘mračna vremena’, na poznate ‘slet’ manifestacije u čast Druga Broza ili na parade po opštinama u čast ‘dostignuća i uspjeha’, kada se u kolonu stavi sve što se ima. Od kamiona, autobusa pa do komunalne 0štrcaljek za pranje ulice. Uz zvučne sirene po Sarajevu za ‘prestanak opšte opasnosti’ (kao da smo bili napadnuti iz zraka avionima pa prestala prijetnja) a posebno uz pljuckanje svakog ko nije na zvuk ‘prestanka opasnosti’ izišao iz auta pa dovio na cesti, što je bio glavni cilj ove vladine odluke, ovo paradiranje na ulasku u MC gdje stoje zvanične bh zastave sa dvije velike i nelegalne : turskom i ukinutom bh zastavom je kao ‘slet’ ili početak kakvog turnira. Kao da smo se vratili u dobra stara vremena. U kojima Turska ima posebno mjesto u našim srcima a nije nikada usvojila ni deklaraciju ni rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici zbog čega hebemo i grebemo svakom ko to nije učinio osim Turskoj. Koja je, da sve bude slađe, dobila od Alije ‘u amanet’ čitavu državu a umjesto zahvalnosti, isprintala poštanske markice sa likom Milorada Dodika. Pored turskih zastava koje su uz ukinute ljiljan zastave dominirale, i obilježja Palestine su tu da nas podsjete da je sve politika iako Palestinci i Palestina nemaju nikakve veze sa genocidom u Srebrenici, ali ne može BiH bez političarenja. ‘Mi’ smo se u silnim izginulima u Palestini odavno izjednačili iako se ne voli to ‘izjednačavanje’ sa bilo kim osim sa muslimanskom braćom.
‘Mi’ smo također ovdje pokazali da i na ‘Maršu mira’ i u Potočarima ne odustajemo ne samo od ratne zastave već i od ratovanja. Kako zaboga objasniti drugačije ove uniformisane mladiće kojima samo još fale automati pa da Svijet sazna kako smo nastradali jer smo bili nenaoružani i neuniformisani? I koga će uopšte prepasti i šta znače za žrtve genocida ove i ovakve slike? Kao i one s početka ‘Marša mira’ s onim uniformisanim ‘amazonkama’? Znače sve suprotno od onog što tvrdimo tri decenije, a to baš i nije nešto čime bi se trebali hvaliti.
Ništa manje groteskno nije izgledala ni parada političara, stranih a posebno domaćih, nakon što su se nadovili i odaslale ‘selfie’ sličice za fejsbuk nakon čega se udarilo u političke govore. Koji na sve liče ali ni mrve na pomirenje i zajedništvo, naprotiv, sve su to prijetnje i ono ‘moraju’, ‘nikada’, ‘niko’ a tek aplauzi onih koji su tu valjda da iskažu pijetet prema žrtvama, to je posebna idila političkog štimunga. Pričaju o ‘dolini nišana’ i o ‘dolini tišine i tuge’ a onda zaneseni kao Denis Bećirović i njemu slični, ‘zarade’ aplauz kao da su na predizbornom štimungu u Zavidovićima ili u Svrakinom Selu kod Sarajeva. Izgleda da žrtve genocida najviše čuju ove aplauze i govore i da im najviše odgovaraju. Sramota!
U ovim govorancijama se najviše spominjala Srebrenica i narod koji tamo živi, međutim niko od njih nije ni vidio Srebrenicu. Niko, osim mrtvih posmrtnih ostataka koje su ‘provozali’ prije smještaja u MC tek da se ‘vide’. Stoga bi bilo korisnije da su i UN u Rezoluciji o genocidu sa kojom mlatara Bećirović kao sa najvćim dostignućem svoje diplomatije nazvali Rezolucijomo genocida u Potočarima. Isto je tako i sa povratničkom mantrom. Kad se kaže ‘pomažemo Srebrenicu’ to po automatizmu znači sve pare idu u Potočare.
Čudno je da nisu sirenom i znakom ‘prestanak opšte opasnosti’ (sve čstitke pametnoj vladi Kantona Sarajevo na ovakvoj formulaciji sjećanja na genocid kao na opasnost) označili i kraj ovogodišnjeg 11. jula. Podsjećati na žrtve i genocid na ovakav način je zaista opšta opasnost. Kad već nije bilo megafona Benjamine Karić ulične tv reporterke Novog Sarajeva, za ‘prestanak opsnosti’ se potrudio Onaj Gore. Udarila kiša i označila kraj. Mediji su ovaj očekivani ljetnji pljusak lirski označili sa metaforom ‘i nebo je zaplakalo’. Isto tako je ‘plakalo nebo’ i kad se sahranjivao Alija Izetbegović. Samo tada su suze bile jesenje.
Čestitka ide posebno Emiru Suljagiću jer je svog daidžu iz Zagrebačke džamije ovlastio da obavlja i donosi ‘fetve’ o molitvama u Potočarima dan prije ukopa. Ima on još razloga za familijarnost i privatiziranje Potočara, ovaj je baš onako, kao ‘lokum po vrhu kolača’.
ANRFILE
VIP momci kao mafija na sahrani člana familije
Svojevremeno smo urlali i vikali na Bakira Izetbegovića zbog njegovog VIP mjesta u džamiji petkom, nesvjesni da je VIP bh vlast na to navikla i da bez toga ne može. Oni su VIP, dakle specijalne face i u Sarajevu i u Zenici ili Bihaću, na aerodromu svakako, po skupim svjetskim hotelima ohhoohho, pa zašto ne bi bili i u džamiji i Potočarima, gdje smo kao muslimani svi jednaki. Zapravo i jesmo, samo nemamo taj VIP bedž oko vrata, sve ostalo je u znaku jednakosti. Oni su više, posebno ovi VIP momci Nermina Nikšića ličili na mafijaše koji su sa tamnim naočarima i u tamnim odijelima došli na sahranu nekog člana Familije. Da nisu imali oznaku VIP, i da nisu posjedali u VIP auta uz pratnju poslije ceremonije, ogriješio bih dušu.
photo : Potočari 11. juli 2026, arhiv
