Smrt ratnog komandanta sa Dobrinje Ismeta Hadžića ‘Mutevelije’ i sjećanja na njega : ‘zlatni ljiljan’ sahranjen umalo u kući uz izraženo bratstvo i jedinstvo, Sebija Izetbegović ga volila zbog ‘mangupskog izgleda’, citati iz knjige Abdulaha Sidran otkrili ulogu ‘ratnog tunela’ u ratnoj žderačini
Nakon smrti komandanta ‘Dobrinjske brigade’ ArBiH Ismeta Hadžića zvanog ‘Mutevelija’ (na arapskom i turskom : onaj koji upravlja Božjim nekretninama, ‘vakufom’), kojem događaju su sarajevski mediji, vjerski lideri i političari posvetili posebnu pažnju svojim sjećanjima, dvije neobičnosti iz medija privlače posebnu pažnju.
Prva je mjesto ukopa ovog komandanta ArBiH. Sa slike koju je objavio portal ‘Radio Sarajevo’ i koju prenosimo vidi se da je čovjek sahranjen umalo u kući ili pod krovom kuće, što i nije neka posebna čast, obzirom na ovolike hvale iz Rijaseta i bh vlasti umrlom. Čak iako je to dio ‘harema’ džamije na Vratniku u Ulici Ramića sokak 32, obzirom na njegovu ulogu u ratu i poslije, mogli su mu naći prikladniji prostor. Kao što znamo, po mjestu ukopa u ‘haremu’ se može prepoznati i značaj umrloga. Da li je toliko ‘harem’ prebukiran ili je ‘greška u protokolu’ ne znamo, ali se vidi i sad znamo da je komandant umalo sahranjen u potkrovlju susjedne kuće. Sahrani je prisustvovao i fra. Mirko Majdandžić, na slici sa lopatom, što je ovoj sahrani koja je ujedno i dženaza dalo bratstvojedinstvujući ton, koja slika je rijetka u BiH u ovakvim i sličnim prilikama. I za pozdraviti je.
Druga neobičnost su sjećanja političara i poznatih drugih ličnosti na lik i djelo umrlog. Bakir Izetbegović se tim povodom oglasio na svom fejsbuku kratko, Sebija također. Ona ga je, kaže volila ‘zbog mangupskog izgleda i držanja’ i uz kratki tekst je postirala ratnu fotografiju sa jednog ‘iftara’ kod ‘Mutevelije’ u društvu Alije Izetbegovića. Kako je ovu priču prije par godina na islamskoj tv ‘Hayat’ uz Ramazan skupa sa Bakirom iznijela opširno, red je da se te priče podsjetimo, kasnije će te saznati i zašto. Elem, na ‘Hayatu’ je bilo kako je sa Bakirom putovala ‘Golfom’ na ‘iftar’ na večeru skupa sa Abdulahom Sidranom pa kako su je četnici gađali i probili gumu na autu, pa su jedva preživjeli ali Bog ih je sačuvao, te kako je večera bila skromna kakav je i sam ‘predsjednik’ i jelo se o no što se ima’ a ‘predsjednik i pored toga pun nade i snage, svašta je tamburala sat vremena.
No, uz smrt ‘Mutevelije’, neki sarajevski mediji su se prisjetili akademika Abdulaha Sidrana koji je bio dobar sa umrlim, naveli su i odlomke iz njegove knjige ‘Otkup sirove kože’, koji govori upravo o tom ‘iftaru’ na Dobrinji kod Hadžića. Na drugačiji način od najpoznatij ebošnjačke snahe. Sidran je bio u autu sa Alijom i pozadi a Bakir je vozio. Ne spominje nikakve snajpere ni pucanje i debelo opisuje ‘skromnost večere’ i još koječega.
“Za sinijom (sofra, niski drveni stol za jelo kod muslimana, op. Cross), nemam kud s nogama. Nisam naučio sjediti na podu, pa da me ubiješ. Premećem i proturam jednu pa drugu, pod siniju i poda se, ali to traje koji minut, dok ne počne trnuti ona ‘spoljašnja’ noga. Mutevelija iz Hrasnice, kroz tunel, dovukao čuda, pod jemecima (jemek, turcizam, bogata gozba, op. Cross) hoće sinija da pukne. Predsjednik uzeo nekoliko zalogaja predjela, pite sirnice, otpio pola čaše jogurta, veli: Normalnom čovjeku ovoliko je dosta…”. Poslije je slijedila molitva a Sidranu se nije nikako ustajalo zbog žderanja.
“Hoću, bolan, eto me, samo da ovo smirim! Skočim od sinije i sa zalogajem u ustima žurno prekoračim posljednjem redu klanjača. Vidim: nema govora da mogu ostati sam za sinijom. Bruka, prava bruka. I još mi noge utrnule. Jedva dogegam do posljednjeg reda, prikučim se lijevom ćošetu, usafam se. Biće to moj ketman (arapski, laganje u vjeri, op. Cross): viriću ispod oka i činiti što drugi čine. Niko neće znati da ne znam.”
Neko je (s)lagao, Ili Sidran ili ‘Prva snaha U Bošnjaka’. Znajući Sebiju, ona mi je više sumnjiva, mada ni akademiku to nije bilo strano. ‘Sofra’ je bila prepuna i mesa i pita i svega ostalog. Kako reče akademik : ‘Mutevelija je kroz tunel dovukao čuda’. Podsjećamo da je Sarajevo bilo u opsadi i narod umirao od gladi a vojska se hranila ‘ikar’ konzervama. Ovdje se pomalo i na drugačiji način akademik podsjeća na ‘tunel spasa’ kao i na njegovu funkciju. Po ratnim bajkama služio je za prolazak boraca, za nabavku municije i prevoz ranjenika, međutim priču akademika je davno proširio i novinar Senad Avdić, dobri poznavalac sarajevskih ratnih prilika. Koji je usvrdio da se kroz tunel dovlačila hrana, nafta i ljekovi što se prodavalo po pijaci, a samo odabrani su dobivali dozvole od komandanata. Najmanje je služio za odbranu. Oni sa specijalnim dozvolama su se tako počeli bogatiti u ratu. Jedan od njih koji je koristio tunel uz specijane dozvole je Alija Budnjo sadašnji valsnik ‘Hoteli Terme Ilidža’ koje je ‘kupio’ uz certifikate a dozvole mu davao Fikret Prevljak, bivši kadar SDA. Za za svoje trgovine švercovanom robom koristio ga je i Fahrudin Radončić. Još dok nije bio ‘utemljitelj’ i tajkun. Podsjećamo opet. Iako je po sopstvenom kazivanju bio ateista i volio popiti, Sidran je nakon smrti ukopan u haremu ‘Ferhadija’ džamije na prestižnom mjestu. Bukvalno ga je ‘otela’ i prisvojila IZBiH kao i mnoge druge pjesnike i akademike i istaknute društvene radnike.
ANTRFILE : Priča o ‘našim predsjednicima’ koji su skromni i pažljivi ‘insani’ i koji žive kao i mi obična raja je davno ispričana. Čuli smo kako je Alija ‘u bunkeru’ dijelio kafu i hranu sa gostima i bukvalno jedva preživljavao. Dok je dijelio ceduljice guverneru Banke : selam, daj jedan milion za Džemu Latića … Jedna skoro ista bajka je ostala zapisana i uz život i rad Fikreta Abdića. U ono zlatno doba poduzeća ‘Finab’ u Rijeci, Abdić je često zakazivao sastanake sa ondašnjim vodstvom DNZ stranke i Dolić Rifetom te sa delegacijama dijaspore, u svom ogromnom uredu hotela u Ulici Rade Šupića 1 u Rijeci. Tada bi na stolu obavezno bila tegla sa kukuruznim zrnima i slične prirodne grickalice, da gosti vide kako se ‘predsjednik’ hrani i kako pazi na dijetu. Kad odu gosti, onda se po njegovoj narudžbi iz Maljevca dovezu dva pečena jagnjeta, zet Himzo odradi a ‘Driver’ (Dragan Keserović ugostitelj) ili ‘Mornar’ (Fikret Kudić, ugostitelj) njegovi specijalci za bezbjednost dovezu, pa se priredi prava žderačina u njegovoj kući u Opatiji, u Voloskom. Ili tele, ili specijalni bureci uz jogurt kao kod Alije na ‘iftaru’.
photo : sahrana komandanta ArBiH Ismeta Hadžića ‘Mutevelije, arhiv
