Oštrenje dlanova : Pred Potočare i opšte izbore češanje o ‘šehide’ i ‘one druge’ poginule u zadnjem bh ratu prešlo u nakaradno takmičenje u vjerskom patriotizmu koji uzima prevagu nad državnim, ‘kultura sjećanja’ u sferi kulture bezobrazluka i bahatog arčenja državnih para
Nenapisano pismo ‘fetva-i-eminu’- obojici
Biloo mi došlo mi da uputim bogato pismo u stilu Denisa Bećirovića ‘fetva-i eminu’, funkcioneru Reisa zaduženom za tumačenja šerijatskih propisa BiH, da mi objasni dilemu koja me muči. Uz ono ‘esselamualejkum’, pitao bih ga ‘da li se mogu dobiti žuljevi na dlanovima i upala mišića ruku zbog stalnog učenja dove iz dana u dan’, ali se bojim da će me proglasiti ‘murtedom’, nekakvim otpadnikom od vjere, pa odustajem. Bolje mi je ovako bez njegovog oštrog zakona, na bosanskom – ‘fetve’ da razmišljam na glas.
Nemam ja ništa protiv islama i vjere neka se vjeruje i dovi koliko treba a treba uvijek i na svakom mjestu, međutim zabrinut sam utrkom za tolikom agresivnom vidljivošću lažne vjere a posebno za zdravlje ‘naših’ političara vlastodržaca. Svaki dan kad pročitam jutarnje vijesti vidim ih da uče dove, polažu vijence, putuju helikopterom ili mercedesom na stotine kilometara samo da bi posjetili ‘šehidska’ i ‘ona druga’ groblja, i da bi ‘kulturom sjećanja’ odradili svoju ‘šiktu’ i susreli se sa ‘svojim narodom’. Uz njih su obavezno ahmedije pa lokalni moćnici, kantonalna ili lokalna vlast a onda slijedi na desetine slika po fejsbuku gdje se vidi koliko ih narod voli i prati. Znam da mogu dobiti ‘šuljeve’ sjedeći u autu na duge staze, ali mene su više zanimali detalji oko ruku i mišića. Svaki dan su ruke u istom položaju i peru se i stružu i okrenute ka nebu, pa sam pomislio da to možda može izazvati kakvu kožnu reakciju ili možda bolest ‘tenis-lakat’, kao kod sportaša, zbog čega bi država bila ugrožena jer bez njih nema države.
‘Partizani’ Nermina Nikšića – ‘crveni đavoli’ u akciji
Ove godine za razliku od ranijih, pulene SDA državnika su zamijenili oni ‘nezavisni’ a posebno su u ovoj ‘kulturi sjećanja’ u prvi plan izbili SDP ‘državnici’. Oni su načisto okupirali Kvače, džamije i Rijaset, i Tite mi i ‘šehidska’ groblja i spomenike, kažu nezvanično da je čak reagovao i Bakir Izetbegović. Nema više njegovog VIP mjesta u ‘saffovima’ ograđenog kao u Banci ili pošti za stranke, od ‘partizana BiH’ se ne može naći mjesto ne samo petkom već i drugim danima. Tu u toj oazi bratstva i jedinstva te neviđene multietničnosti, čak i ministar Vojin Mijatović mi ‘sumnjiv’. I njegovi dlanovi su užareni kao i dlanovi šefa mu Nermina Nikšića ili njegovog komandanta mudžahedina Muderrisa Nezima Halilovića. Vojin me najviše nasikirao kad sam ga vidio da ‘iftari’ sa Naserom Orićem i u krilu Edina Ramića pa još onako ‘ogladnio’ od posta kao Naser, ‘haman’ ga nestalo, čisto me (bio) uhvatio strah za njega. I dok Željko Komšić naš ‘građanin’ i ‘titoista’ još nije naučio ništa na arapskom a stalno je po ‘mezarjima’ i na Kovačima, nema ga nikad na grobljima, ovi ‘partizani’ Nikšića su se poprilično ‘uhavizali’ i sve naučili. Kada bi Amerikanci prevodili ovaj tekst na engleski, ‘partizani’ bi kod njih u prijevodu postali ‘crveni đavoli’, kao onaj naslov filma ‘Bitka na Neretvi’ u američkim kinima kad je preveden slobodno sa naslovom ‘Crveni đavoli u akciji’.
Meni, kad su oni u pitanju, više odgovara ‘naš’ radni naziv za njih. ‘Šejtani’,
Karl–Heinz Rumenige i Denisove državničke ‘šehidske’ brige
Denis Bećirović, iako ‘rumeni’ odavno je pozelenio i nema gdje ga nema. Čitam, nakon što je otišao ‘na službeni put’ da bodri bh reprezentaciju skupa sa ‘svojom prvom pratiljom’ Alijom Kožljakom u Canadu, o svom trošku svakako jer ‘naš predsjednik’ zna šta radi i baš ga briga što se zlonamjernici pitaju ko plaća njegove VIP državničke račune ili hanume Mirele uz njega, Denis je nastavio svoj državnički put po ‘svakom pedlju nezavisne i suverene’ pa čak po njemu i nepokorene BiH. Eno ga, uči dove u Bužimu, Cazinu, Tržačkim Raštelama, u Bihaću, svuda gdje god je ugledao kakvu spomen ploču ili ‘hair-fiskiju’ fontanu svratio je i proučio. Veliku Kladušu je namjerno zaboravio, za njega još važi ona ‘fetva’ Reisa ‘Hižaslava’ izdata ‘autonomašima’ u Zapadnoj Bosni i narodu Velike Kladuše iz bh rata. Tek se vratio sa ‘službenog puta’ a već tako aktivan. Koliko će još dova proučiti i donijeti cvijeća to samo Onaj Gore zna, tek je počeo mjesec žarenja dlanova, kao priprema za Potočare a mjesta za dovljenje ima računajući Kovače i ‘hareme’ džamija za najmanje dva mjeseca.
Zukan Helez bankomat Rijaseta i ‘vakif-ministar’
Zuka Helez uči još žešće, i ako će mo baš o ‘kulturi sjećanja’, nema većeg profesora od njega. Iako je učio djeci geografiji nekada, prestrojio se na istoriju i posato vjeroučitelj. Gradi džamije, održava Bajramske prijeme u ministarstvu kao Reis, ovih dana je njegovo a naše ministarstvo oružanih pa još i ‘zajedničkih snaga’ izgradilo turbe-spomenik jednom ‘šehidu’ u jednom selu opštine Gornji Vakuf a kao glavni finansijer Zukan se ucrtao i proučio i blagoslovio spomenik pogunulom borcu ArBiH i zaboravljenom ‘šehidu’ Mufidu Tihaku. Prije mjesec dana Zukan je ‘osvještao’ i temelje za ‘mesdžid’-malu džamiju u krugu kasarne u Ustikolini skupa sa ahmedijama i načelnikomovog sela Opštine Mujom Sofradžijom (nije šega, to mu je prezime, op. Cross), i prema dosadašnjim anketama fejsbuka i navijačke doktrine kao glavnim mjerilom popularnosti on je apsolutni pobjednik bh ‘kulture sjećanja’. Ne treba ni naglasiti da je platio skoro svim svojim oficirima Muslimanima hadž i tako je postao glavni bankomat Reisa, hoću reći ‘vakif’. Mislim, nije on dao pare već ministarstvo ali tako se kod nas kaže, jer vrijedi pravilo ‘država to sam ja’. Sve ono drugo što voli raditi kad ne uči dove, sa ovim je Zukan odplatio kod Onog Gore i kod raje. A voli i popiti i potući se kao svaki vjernik musliman, voli zapjevati uz Thomsona na stolu u kafani, voli i opsovati, javno je to rekao na tv, ali sve je u službi države, da kažem jasnije – vjere i kad proči dovu on se jednosstavno ‘očisti’ od grijeha. Iako je Zukanu ovo sa turbetom ‘šehidu’ u selu kod Vakufa malkice sumnjivo jer je pvi put da tu nema ahmedija uz Reisa i jer je ‘spomenik’ Zukan platio i dao sagraditi u selu SDA kadrovika Sedžada Milanovića ‘ljutog političkog protivnika’ a ne u selu poginulog na ‘Allahovom putu’, ‘briga za naše šehide’ kako je Zukan odrecitovao, sve ‘halali’. Obično i najnormalnije bi se očekivalo da ‘naši državnici’ obilaze mjesne zajednice i firme, škole, zemljoradnike, bolnice ili penzionere, međutim BiH nije normalna zemlja u tom smislu, sve je kod nas drugačije i ‘posebno’. A Zukan dovi iz minuta u minut i zato se bojim za njego zdravlje, čak i kad je u Egiptu ili uTurskoj nema odmora od molive, a nema Tite mi ni takve energije često za vidjeti. Kod njega su na njegovom zvaničnom fejsbuku samo dove, ahmedije i šehidi, ja tu još nisam vidio da sjedi sa zamjenicima i planira odbranu i zaštitu. Sve dove, strah od rata, spomenici i crveni tepisi te slike sa ‘partnerima’ BiH strancima kad prima donacije. Kao da je ministarstvo kakva ‘partnerska firma’. Gluho bilo, da neće Zukan za Reisa, nacijo i tu su izbori ove godine, treba se pripremiti za suze i rastanak sa Kavazovićem i njegovim mirotvornim horor očima.
Ja u školu idem i dobar sam đak, mediji mi kažu ‘deran’ sam opak
Ako ovako nastave i dlanove, koljena i laktove će načisto rastrgati skoro svi ministri BiH. Čak i nepoderivi Ramo Isak, ministri svih SDA Kantona i NiP hadžije-ministri i načelnici, podpredsjednik Federacije Lendo i mnogi parlamentarci ‘građanske BiH’, premijeri. Sve to pored silnih obaveza nađe svaki dan neki spomenik, džamiju ili turbe ili ‘harem’, što i nije teško naći, poprilično je sa tim mapama i dovljenjem izverziran još jedan ‘rumeni’ načelnik Semir Efendić, na svakih pet-šest metara mogu obaviti svoju svetu demokratsku dužnost. Za načelnicu Benjaminu Karić sam se prestao sikirati, ona dove uči kao i Komšić u sebi a ne naglas i ruke su joj uvijek uz njene atraktivne šlafrak haljine, ne diže ih da prostite u vis. I ne kleči. Drži se one osmišljene pronađene na stećku : ‘Bošnjak nikada nikome ne kleči’. Međutim, zabrinut sam za načelnika opštine ‘Staru Grad’, za ‘partizana SDPa malodmuslimana Irfan Čengića. I on je kao i Bećirović išao sa dovama na SP ‘službeno’ u Ameriku u L.A. gdje je na trbinama dovio skupa sa Zlatkom Lagumdžijom, o svom ćeifu i svom trošku dabome, jer sve je naše čak i trošak, ali nacijo, kod kuće je super aktivan. Svaki dan proči po neku dovu na pravom mjestu, petkom se uslika sa Bećirovićem u zajedničkoj džamiji, i još pord tolikih obaveza sastaje se sa svojom hanumom i djecom na fejsbuku pa nam to ponudi, pa onda studira u Bihaću online ili tamo putuje, terba to izdržati. Kao što znamo, njemu je oduzeta falsifikat diploma iz mrske Banja Luke i Republike Srpske pa odlučio da se educira nanovo na ‘prestižnom univerzitetu u Bihaću’. Ne samo petkom, njegovi dlanovi bride od pranja i dovljenja, svaki čas je molitva dobrodošla. Vidio sam da je u opisu važnih ispunjenih obećanja na Skupštini naveo i ‘prijem kod Resisa za Bajram’ i ‘podjelu bajramskih paketića’ i ‘posjete medžlisima’, taj momak je prepun energije koja zrači. Jeste da mijenja kravate i odijela i ‘nosi se’ samo tako ali šta ćeš kad je opština ‘merhametli’ a raja odobrava. Kod njega je sve specijalno, čak i penkalo plaćeno blizu 800 KMa, zato i izgleda kao bošnjački Tom Cruise iz ‘Top Gun’ filma. Tako se i ponaša kad vježba pucanje na strelištu Zukan Heleza sa pištoljem i ‘mračnim naočarima’ na nosu i jaknom ‘top-gun’, ‘za ono najgore’.
Dove iz Republike Srpske vrijedne kao namaz na Kabi
Bosna i to samo onaj dio, kako ono vele, aha – ‘pod kontrolom ArBiH’ tj.Bošnjaka je nažalost prepuna i ‘šehidskih’ grobova i spomenika, sve je to sagrađeno da se ‘kulturom sjećanja’ ne zaborave žrtve. I ‘naši’ političari. Ima se gdje doviti i slikati ako se hoće, a hoće se i mora se. Jer važnijih problema u BiH skoro da i nema. Tu i tamo stave nas na kakve liste sive ili crne kao da je to neka kazna, tu i tamo nam nešto obećaju ili padne koja ‘hedija’, država ‘ne radi’ i u blokadi je ali šta ima veze kad ‘rade’ političari. Redovno primaju plate i još redovnije ih povećavaju, oni kažu ‘usklađuju’, redovno se dodatno zadužuje jer se moraju plaćati prethodni dugovi i krediti, nema lijekova ali niko nije savršen, eno im sms telefona ili dijaspore, raja živi i umire ali se ne žali jer sve je od Boga, dolazi opet izbori pa ćemo sve to potvrditi nanovo.
Moju pažnju uz zdravlje naših predstavnika privukao je i podpredsjednik dragog nam entiteta koji nam je kao Sandžak ‘isčupan iz srca i duše’ – Ćamil Duraković. Koji je nekad davno ostavio Ameriku i došao na bolje, u politiku. Zato jer njegove dove u Republici Srpskoj vrijede daleko više od dova u FBiH. Kao što vjerski namaz na Kabi vrijedi stostruko više nego namaz u BiH, tako nam kažu iz Ministarstva za hadž. To je Ćamil skontao davno pa se predano posvetio poslu. Iako je on podpredsjednik svih građana i svog naroda ove omrznute genocidne tvorevine za čiju fotelju gine do poslednjeg povratnika i Bošnjaka, on je svaki dan, kad ne ide u lov sa Naserom Orićem ili kad ne roštiljaju na vikendici, na patriotskom zadatku. Ili u džamiji, ili na spomenicima ‘sjećanja’. Čitam i divim se. U pet dana – na pet mjesta. ‘Danas sam u…’ započinje svoj status Ćamil, novi kandidat za još jednu funkciju ovdje gdje je zanat iskovao njegov prethodnik Ramiz Salkić, pa dodaje. ‘Evo me u Kalinoviku, evo ‘danas sam došao da se podsjetim na žrtve u Foči’. Pa onda, ‘danas sam u opštini Jezero, pa ‘danas sam u Boanskom Novom’, iako je u Novigradu, ‘danas sam u Koraju’… I tako iz dana u dan. Slike sa dovišta i dovljenja preplavile su vijesti podpredsjednika. Treba to sve sustići i uslikati se.’Kutura sjećanja’ nije ‘mačji kašalj’. To je filozofija umjetnosti.
Odličan trening za dolazeći 11. juli, još bolji podsjetnik na dolazeće opšte izbore.
photo : podpredsjednik Republike Srpske na svakodnevnom radnom zadatku, Karakaj, sjećanje na žrtve, arhiv
