Bure za vječnu zimnicu : Šta povezuje ‘heroje’ Milorada Ulemek ‘Legiju’ i Hamdiju Abdića ‘Tigra’ a nadahnjuje buduće likove naših omiljenih crnih hronika?

 

Nekad se u buradima kiselio kupus, držalo žito ili se pripremao ‘kom’ za rakiju, danas ova čarobna izmišljotina od drveta ili metala služi u sasvim druge svrhe, posebno ako je od metala. Mafijaški obračuni se često završavaju ‘vožnjom u gepeku’ auta ali to je samo prva faza ljudske sudbine koja se rijetko završi samo na vožnji. U drugoj, mračnijoj epizodi metalno bure je rješenje, i kao u političkom sloganu sve češće se kaže ‘u buretu je spas’. Banda i bogata mafija uvezana sa vlašću se sve češće, umjesto forenzičarskih zahvata nad žrtvom bušilicom, pilom ili skalpelom, zadovolji batinama ili metkom, kanisterom kiseline i buretom. A onda, kao po receptu, bure završi negdje u dubokoj šumi, na planini ili u rijeci i poslije toga sve što se zna je ono famozno ‘istraga je u toku’.

Prije neki dan prvo je nestao na Senjaku u Beogradu Aleksandar Nešović nakon brutalne tuče u restoranu a onda je nakon par dana u Vojvodini u šumi kod Inđije pronađeno metalno bure sa spaljenim i kiselinom zasutim njegovim tijelom. Uz ubistvo je pored sakrivača tuče uhapšen i policajac, dok se za počiniocima još traga.

U buretu je pronađeno i to nakon dugo vremena i tijelo beogradskog političara Ivana Stambolića, čije ubistvo su izvršili članovi specijalne  jedinica Policije uz glavnog ubicu Milorada Uemeka ‘Legije’, koji je osuđen na veliku kaznu zatvora koju izdržava pišući knjige i memoare. U Sudu se čulo da je ubistvo naredio Slobodan Milošević sa kojim se ubijeni nije slagao. Stambolić je izišao da prošeta u park na Košutnjaku 28. augusta 2000. godine a nađen u buretu upucan i poliven krečom tek aprila 2014, kada je naredbodavac već dugo bio pod zemljom, umro je u Haagu 2006. godine.
I ratni general HVOa Vlado Šantić je po svoj prilici završio u nekom buretu, na nekoj planini li na dnu rijeke Une iako već decenijama nema zvaničnih pravosudnih dokaza. Za to su se potrudili svojski komandant V Korpusa Atif Dudaković a danas optuženik za ratni zločin i njegov zapovjednik jedne brigade istog Korpusa sada pukovnik i bh parlamentarac Hamdija Abdić ‘Tigar’, poznati krajiški kabadahija, razbojnik, utjerivač dugova pištoljem i onaj ‘odranije poznat’. Šantić je kao komandant HVOa za Bihaćki Okrug pozvan na proslavu 08. Marta 1995. godine gdje je ‘Dudak’ slavio ‘dan žena’ u hotelu ‘Sedra’ na Uni a odatle su ga Abdić i jarani odveli u nepoznatom pravcu i sve do danas istraga ‘nije dala rezultata’. ‘Tigar’ je i hapšen zbog ovog ratnog zločina ali ga je na kraju Sud oslobodio jer ‘nema dokaza’, iako su su svi dokazi upućivali na njega. Posebno je interesantno da je u istrazi i uz pomoć ‘zaštićenog svjedoka’ nađeno bure sa ostacima za koje se sumnjalo da potiču od nestalog generala Šantića aprila 2014. ali vještak je na Sudu ustvrdio da se ‘ostaci ne mogu izvještačiti’, kiselina je odradila svoje, i da ‘ostaci najvjerovatnije ne potiču od ljudskog tijela. Neko valjda na lokalitetu Grabeža u planini ukopao prazno bure, radi šege.

Osim što su ratovali i švercali (Ulemek u srskoj vojsci i u vojsci NO Fikreta Abdića a ‘Tigar’ u ArBiH) obojicu ‘komandanata je, evo, povezalo i obično limeno bure. Asocijacija naslova i slogana SDA političke mafije Abdića (‘snaga je u narodu’) se sama po sebi nametnula. Oni, SDA branioci i ‘čuvari’ države i danas svoje političke i druge protivnike često ‘vozaju u gepeku’, tuku i straše, zbg čega se vode sudski postupci. ‘Tigar’ se u tome ‘ispraksao’ i čak robijao u Zenici, a to je, kao što rekosmo ‘prva faza bureta. Ona sretnija.

photo : pronađeno tjelo ubijenog Aleksandra Nešovića iz Beograda, zapaljeno i zakopano u buretu, arhiv