Emir Suljagić džaba posti(o), omrsio se sopstvenom krmetinom, efendija iz Zavidovića Izet ef. Čamdžić’ neplaćanje muslimanskog PDVa-zekjata Islamskoj zajednici nazvao ‘objavom rata Allahu’. Plus, hodža je Sarajevo nazvao Medinom, očekuje se reakcija Milorada Dodika koji zastupa tezu da je u pitanju Teheran
O samom Prvom Maju ni riječi. Čestitke posebno treba izostaviti i izostavljamo ih, to su licemjerne instagram floskule u koje ne vjeruju oni koji ih pišu a ni oni kojima su upućene, tako da je izlišno na čestitanja ‘tupiti zube’, ne samo za Prvi Maj, već uopšteno svakim praznikom, državnim ili vjerskim.
Bh narod koji nema fabrika niti radnika ne treba niti zaslužuje da ima i ‘praznik rada’. Čak ni onaj nekadašnji ‘pasulj dan’, besplatan i dobro poznat. Ako ti se slavi, pali roštilj i ćuti.
Nekakvim ‘svatovskim šetnjama’ po Sarajevu u povodu 1. Maja, bh mediji su dali značaj ‘protesta’, iako se sve svelo na epp slikanje. Parole, megafoni i par sindikalaca koji su održali vatrene govore, zaprijetili do neba a onda otišli da prebroje svoje skupe plaće u skupim autima. Tačka. Umjesto čestitanja, prokomentarisat će mo dva ‘slučaja’.
Emir Suljagić, ‘slučaj’ broj. 1
Dijete Srebrenice, novinar, publicista, profesor i političar, od februara 2019. direktor Memorijalnog Centra Potočari Emir Suljagić je dobro pozat bh javnosti. Nakon silnih političkih lutanja, od SDPa, Građanskog Saveza pa preko DF Željka Komšića, ‘završio’ u Potočarima. Odakle svakodnevno na društvenim mrežama ubacuje po ‘neku vruću’.
Nakon što je napustio (ostavkom) ministarsko SDP mjesto u vladi, činilo se da je Emir ‘došao tobe’. Izišao na pravi put. Ostavku je dao jer se prepao, jer je dobio metak u pismu i prijeteću poruku.
„Ostavi se Allaha dželešanuhu i njegove vjere. Stići ćete vjernička ruka.“ Tako je glasio (ne)čitak rukopis bivšeg Reisa Cerića ‘Hižaslava’ okarakterisan kao ‘anonimno pismo’. Prije toga, lično potpisano ‘Hižaslav’ je bio precizniji.
„Ako budete dirali u vjeronauku, imaćete sarajevsko ljeto na ulicama Sarajeva – da znate.“
Emir je kao ministar (bio) naumio da se ocjena iz vjeronauke vrednuje kao svi ostali predmeti a ne da bude privilegija vjernika đaka i da bude ‘samo opisna’, ‘Hižaslav’ je bio rezolutan. ‘Nedamo vjeronauku’.
Prije toga, Islamska Zajednica je izdala čak i ‘uslovnu fetvu’, hatiferman lično Emiru. Da se ‘ostavi ćorava posla’, jer „kada preseli na bolji svijet, zbog zla prema muslimanima, neće mu se klanjati dženaza.“ Biće mu kao i ‘autonomašima’, postaće ‘murted’, otpadnik od vjere. Može poginuti, poželjno je, a poslije, neće biti ni sahranjen kako treba.
I bi Emir, okani(o)se. Vrednovanje u školama ostade nepromijenjeno, uz blagoslov ‘novog’ Reisa Kavazovića, postade on direktorom u Potočarima, svakodnevno ga možete susresti u novinama kako ‘sklapa važne sporazume’ sa vlastima Sarajeva, Federacije, ministrima, kako traži donacije za Potočare. Lova kaplje, a Emir se osilio.
Pa kritikuje, napada, inače on je poznati ‘napadač’ interneta, ‘gazija kompjutera’, ‘kao brat blizanac političkog i vjerskog mangupa i uhljeba Reufa Bajrovića.
Promijenio se, samo priča o žrtvama, o mega projektima, o Srebrenici.
Jučer je objavio veoma interesantan post, zbog kojeg smo mu dali ‘slučaj br. 1’ u ovoj priči, prije toga je ‘odbio gostovanje na tv N1 jer nije bio ranije pozivan u vezi filma ‘Quo vadis, Aida’, sa kojim inače nije previše kao ni Naser Orić zadovoljan iako ga načelno podržava, jučerašnji post je upućen ”Face TV’ i Senadu Hadžifejzoviću.
Povod? Gosti Hadžifejzovića ili prilog na kraju, ne znamo? Ali da je Emir Suljagić koji se potvara dobrim i finim muslimanom, još boljim Bošnjakom džaba postio, u to sam siguran iako ne postim. Jer znam ponešto o islamu i Ramazanu.
Hadžifejzović je u gostima imao britanskog nekadašnjeg diplomatu (Timothy Less), Matu Granića bivšeg ministra Hravtske, na kraju je bio prilog o crkvama u BiH, uz ovaj Uskrs, Vaskrs, šta li je već. Ramazan je planetarno poznat, ovo, onako.
Suljagić je direktno tvitnuo poruku Senadu , uz sliku britanskog bivšeg diplomate, ovako :
‘Zašto nam Senad Hadžifejzović servira krmetinu u Ramazanu’, a onda tog istog gosta slijedećim postom nazvao ‘jeftinom lobističkom prostitutkom’.
Kažemo, ne znamo zbog čega se Emir ‘omrsio’ na ovaj način, pretpostavljamo zbog izjava Less-a o ‘non-paper’ dokumentima i mogućem razdruživanju te pripajanju Republike Srpske Srbiji, o mogućim sukobima koji bi mogli nastupiti gdje bi Bošnjaci ‘izgubili’, o čemu je hipotetički ne skrivajući ništa ovaj bivši političar pričao kao o ‘normalnoj stvari’ koju će čak i Amerika podržati ako se ‘krene’ u ‘mirni razlaz’, Međutim kako je o istoj temi pričao i Granić, te kako je na kraju emisije uslijedila reportaža o crkvama u BiH, nije isključeno da se ‘krmetina’ odnosila na sve ukupno. Zna Emir sada odlično ko nam kvari ovu ‘našu čistoću’ Bosne, svinje-eto ko.
Naime, Suljagić je poznat po ‘dobroj kapljici’ i po svom agresivnom ponašanju naročito prema ženama, svoju je redovno mlatio na primjer, međutim, nakon prijetećeg pisma, metka i dove ‘Hižaslava’ Cerića, postao je ‘uzoritim muslimanom’, mjeračem svačijeg odnosa prema Bogu, jednostavno kao nezvanični glasnogovornik islama i Rijaseta.
To i nije sporno, to je njegov odabir, ali častiti ‘krmetinom’ pod kojom Emir podrazumijeva sve ono što nije po islamu, šerijatu i politici Islamske zajednice i vlasti u BiH, nije samo skrnavljenje vjere i islama, već je čista rasistička i šovinistička mržnja, inače često poznat postulat u islamskoj čistoći koju u zadnje vrijeme zagovara i Suljagić i brat mu blizanac Bajrović. Kojom permanentno optužuje druge, okolo sebe. Kojom se uglavnom ‘časte’ nemuslimani svi vrsta. Da je bar rekao ‘svinjetina’ umjesto ‘krmetina’, možda bi se nekako i ‘progutalo’, ovako ne ide, ovaj halal izraz se često i prečesto spominje i upotrebljava kada su u pitanju ‘nehalal’ građani BiH ili ostali stanovnici Planete Zemlje, sa kojima Emir planira graditi državi i živjeti u njoj. Krmetina je u BiH svuda, ima je čak i u vakcinama zbog čega još nema masovne imunizacije, evo ima je i u Emirovim venama.
Zbog toga se, ne htijući i sam omrsio ‘krmetinom’, na isti način kako je to namijenio drugima.
Ne ulazeći u realnosti i tačnosti odgovora britanskog diplomate, nazvati ga ‘jeftinom lobističkom prostitutkom’, ima svako drugi pravo samo ne Suljagić. On se po cijeni tih usluga nije nikad proslavio, zaradio jeste. Pa pod čijim skutima svira i lobira sada? Ima od njega većih političkih kurvi na bh političkom nebu, ali ovako ‘žestokih’ je zaista malo.
Dok je bio među ‘komunistima’, ‘jačeg’ kritičara vjere i Islamske Zajednice nije bilo od njega, sad se opredjelio za političku ‘krmetinu’, kao da su svi u amneziji.
O njegovoj ‘postojnosti’ i principijelnosti ne vrijedi trošiti riječi. Dovoljno je na ‘google’ ukucati njegovo ime i prezime i sve će vam biti jasno.
Da zaključimo. Od ‘krmetine’ je nastradao’ kao političar, i ova će mu ‘dohakati’, pred nama je, kao direktoru.
Ne zato što ne vidi da Sandžaklija Hadžifejzović svaku noć Ramazana ispraća kamerama vatromet Ramazanskih ‘Skaka’ topova ‘uz krmetinu’, već zato što ga čeka ona narodna, Njegoševa.
‘Ko se krmetine laća, od nje i nastrada’. Tako nekako.
Slučaj br. 2 : Izet ef. Čamdžić i kako zaratovati sa Bogom?!
U ovoj bh sveopštoj ratnoj atmosferi, najlakše je nekom objaviti rat. I objavljujemo ga, svaki dan i svakome, Bosna je u ratu sa svim i svačim, i sa svakim. Ali objaviti rat Allahu i Muhamedu Poslaniku, e, to ne može svako, to može samo doći ispod ahmedije.
I došlo je.
Ef. Čamdžić je inače poznat po svojim govorancijama (hutbama) u Gradskoj džamiji Zavidovići, gdje obrađuje aktualne i razne teme na svojstven način. Ovoga puta za Prvi Maj hutbu je posvetio islamskom PDV porezu-zekjatu (kojeg počnju u BiH zvati i ‘zećat’), porezu za ‘siromašne’ kojeg Islamska Zajednica BiH krčmi po svom ćeifu a traži da se isključivo njoj uplaćuje, na njihov žiro-račun, inače ti nije ‘sahi’, hoće reći nije ti priznato kod Boga. Ovo sa zekjatom je poodavno ‘načeo’ upravo Hadžifejzović, od kada je i počela hajka SDA i Islamske Zajednice BiH na ovu tv i njenog vlasnika, nakon čega je dobio simpatičan nadimak ‘Nenad’, a razradio do detalja novinar Fatmir Alispahić na svojoj ‘youtube’ popularnoj tv ‘Defter hefte’, tvrdnjom da se zekjat ne mora uplaćivati u IZ u fond ‘bejtu-l-mal’ već da se može dati kome je namijenjeno. Zato, jer, najveći dio toga (u pitanju su milionski iznosi) ide na velike plate ahmedija u Rijasetu i njihove benefite a ne sirotinji, zbog kojeg je i zekjat ustanovljen.
Zbog čega je Alispahiću ‘replicirao’ ef. Čamdžić ovom prvomajskom hutbom i tvrdnjom da ovaj porez mora ići isključivo na račun IZ-e, pozivajući se čak i na prisilu kao kod svakog poreza, kao da je Islamska Zajednica BiH šerijatska drža (a kao da nije), da bi fino zaključio da je ‘svaki onaj ko ne uplati porez Islamskoj Zajednici objavio rat Alllahu’. Naučna teza, i da li je samo to?
Kako objaviti rat Svevišnjem, kako pojasniti da je temelj islama ‘nema prisile’, kako pojasniti mnogo toga, pitanja frcaju na sve strane.
Nikako. U politici je sve dozvoljeno i nizašta se i nikome ne odgovara. Islamska Zajednica je bezbeli oštepoznata politička i vjerska profitna organizacija, i jedina koja ubire porez a ne plaća državi porez. I paralelni organ je države, vidi sastav njenog najvišeg organa, njen organe, predstavništva i učešće u vlasti. Onda, pretpostavlja se da, kao i svaka država, ima pravo da, ako treba (a treba) i silu upotrijebi da naplati porez..
Efendija je pojasnio i Božji aparat prisile. Reče da Bog ima ‘sredstva prisile’ koja su u funkciji Islamske Zajednice, valjda. Kaže, ako ne platiš može te zadesiti vatra, voda, bilo koja druga kazna.
Zaljučak, efendija je duboko zabrazdio u vjerske zakone, ‘prešišao’ je i Božje. Jer, Bog je valjda iznad, sve vidi i sve čuje.
Možda će onda, kad je tako, bez rata i prisile i ovo razriješiti. Poslati ‘ezraile’, one loše momke što čupaju dušu, svakom onom ko ne uplati porez Islamskoj zajednici. Da bi ga ona, kao i svaka država u državi mogla troškariti berićetno i smirno, uz ispriku da pomaže siromašnima.
Sarajevo je ovaj ‘učeni’ efendija nazvao Medinom, do sada ga je Milorad Dodik tretirao kao Teheran.
Očekuje se reakcija predsjedavajućeg bh Predsjedništva.
photo : instagram screen Emir Suljagić, arhiv Cross Atlantic
