OTKRIVAMO : Ramu Isaka niko ne hapsi, Ramo je taj koji uvijek hapsi – ‘undercover Ramo’ zamaskiran u turistu, traži prebivalište ratnog zločinca Sakiba Mahmuljina u Turskoj!

 

Mediji u BiH neskloni vlasti ‘trojke’ se naslađuju pa objavljuju bombastično kako SIPA pretresa Ramu Isaka i njegovu kancelariju, kako mu je oduzet telefon, kako će biti uhapšen i slične trice i ku*čine, a od toga nema ni pojma. ‘Fulao’ je čak i sveznajući Avdo Avdić koji je prvi objavio ovu vijest. Kao da ne znaju novinari Ramu, kao da ne znaju da je Ramo ‘original’ i da ‘ne može biti smijenjen’ niti se može ‘klonirati’. Uhapsiti nikako. Jer, to ti je kao da bi uhapsio državu. Ponajprije, kao da nikad nisu čuli da je Ramo taj koji hapsi i da je on ‘čovjek zvani sutra’. Već sutra on je prekosutra a od jučer ‘postaje danas’. Država.

Ko će povjerovati u takvu vijest kad se zna da je to čista izmišljotina, kakav kriminal, korupcija ili hapšenje, kakvo oduzimanje telefona : pa čim i ako bi se ko usudio da mu oduzme ovu pametnu spravu, on bi iste sekunde naručio najskuplju i najmoderniju, kao što je naručio i ovaj neoduzeti mobilni od 3,5 hiljadice KMa kojeg stručnjaci ne mogu otključati bez njega. Isti je to tip telefona kao onaj od Fadila Novalića i Asima Sarajlića. Možeš ga razbiti u ‘tiptike’ ali nema hakera koji će mu dohakati. Dok vlasnik ne dadne odobrenje.

Stvar je da izvinete u slijedećem, otkrivamo hadžifejzovićevski ‘šokantno’ i ‘ekskluzivno : Ramo Isak je na specijalnom zadatku u Turskoj. ‘Undercover agent’ Isak je odlučio pronaći prebivalište odbjeglog ratnog zločinca generala ArBiH Sakiba Mahmuljina, zadatak kojeg osim Rame ne želi nijedna druga osoba ili institucija u BiH. Ministarstvo pravde je jednom i to greškom zatražilo izručenje Mahmuljina nakon što je po objavi presude kojom je osuđen na osam godina zatvora zbog ratnog zločina ArBiH sa mudžahedinima odšetao augusta 2022.u Tursku što je objavljeno kao ‘bjekstvo na liječenje’, dalje se nije oglašavalo niti je izdata ‘interpol’ potjernica. Javnost su obavijestili kako je navodno ‘na liječenju’ ali se nije uspjelo ‘locirati njegovo mjesto boravka ili ležanja’, i svi su zaboravili Sakiba. Ramo nije, samo je prikupljao tajno informacije i čekao priliku. Mislio je da će Sakiba zatražiti Bakir Izetbegović kad se onomad čuo sa ‘bratom’ telefonom u vezi Dodika, jok! Onda je Ramo kipteći od bijesa jer ne podnosi nepravdu i jer se ‘samo Boga boji’ kontao da će se o Sakibu raspitati ministar hadžija Dino Konaković kad je često u Turskoj ili ‘predsjednik’ svih predsjednika Bećirović, pa čak i ‘gazija’ Željko Komšić, oni se motaju po Turskoj stalno. Opet jok!

E, nećeš majci, odlučio je Ramo pa ‘savio tabak’. Našao je odreske od generalske penzije unazad nekoliko godina po kojima Sakib uredno prima penziju i donacije i adresu zločinca na koju to ide, pa se dogovorio sa svojima u svom ministarstvu. Vi kao mene pretresajte i kao hapsite a ja ću za to vrijeme na tajni zadatak i Bogom se kunem biće izvršen. Samo ne pitajte o čemu se radi, da ne bi sve propalo. Tako i bi. Ramo se prerušio u običnog turistu, sa bradom i naočarima, ima čak i finu i zgodnu ženu uza se koja mu je kao supruga i polako i na tenane steže obruč oko Sakiba. Sunča se na plaži, šeta ulicama i škljoca aparatom ili se voza u ‘ferariju’ a zapravo prikuplja podatke u razgovoru sa domaćinima. Raspituje se za ‘prijatelja sa kojim treba da se nađe, nisu se vidjeli godinama’. Turci k’o Turci, nakon slike koju im pokaže, odmah pričaju više nego što ih pita. ‘Ma, fin gospodin Allaha mi, svaki dan se sunča eno tamo ispod palme, popije kafu ovdje ili čaj i ostavi bakšiš, on ti je u onoj vili gore na brežuljku odmah desno do kućice brata Bakira Izetbegovića, hoćete da vas povedemo tamo?’. Jok, jok, hoću da ga iznenadim, kaže im Ramo i plaća turu čaja i još časti sve zatečene kebabom i pitom pride.

Ramu ne treba osuđivati i ne smije se nasjedati na ove propagandne protivničke novine, napose, nikako posumnjati u njegove sposobnosti. Sakibe, što si se sakrio, sakrio si se. Isto tako, iako on to može, ne može se očekivati da Ramo zaveže Sakiba i da ga prislino ugura u avion ili auto, Ramo je ipak ‘ilegalista’ i mora poštovati propise kao i uvijek što čini. I na poslu i u firmi koja je tuđa a kao njegova. Prvo, mora utvrditi ono što se javno šapuće da Sakib ima tursku putovnicu i da je čak i pod zaštitom Erdogana, jer niko neda svoj državljane. Drugo i važnije, ne traga on za Sakibom da bi dokazao da je sposoban jer to je davno već dokazano, već da bi sa njim patriotski popio koje pićence, ponudio kakvu pomoć ako mu treba, ‘naši ratni zločinci’ nisu isti kao ‘njihovi’, ima razlike u nijansama zločina i ubijanja što Sakibu valja posebno cijeniti. On je, Sakib, naime, za razliku od drugih ratnih zločinaca, ratovao i puckao sa Konvencijom UNa i Svetom Knjigom u džepu uz ‘tespih’, uz malo umilnih ‘tekbira’. I ubijao je i naređivao zločine za državu, samim tim to i nisu neki zločini, nisu to uopšte ali tako se sudski kaže i to treba respektovati.  Ramo hoće nešto drugo. Da ima sa čime da zapuši usta, kad ga i ako ga budu prozivali i tražili njegovu stolicu do koje mu nije stalo. Da pokaže da je on zaista ‘danas već sutra’ i da mu niko nije ravan.

O ishodu njegove tajne misije neće znati ni njegovo ministarstvo, jer ne zn a ni kud ga je poslalo, tako se to radi u tim službama. Tajni zadatak ove vrste se povjerava samo sebi. A ‘oni’ nek hapse i pretresaju.
Šipak će naći, Ramo nikad ne ostavlja tragove. Ni u BiH ni u Tuskoj, nigdje.
Nije on kao Sakib koji je, iako u ‘dobroj namjeri’ – ostavio i dokaza i tragova.

P.S. Svaka sličnost sa Ramom Isakom, Sakibom Mahmuljinom, sa plažama Turske i ostalim likovima u priči, sasvim slučajno je – namjerna.

photo : Ramo Isak sa navodno ‘suprugom’ na tajnom zadatku u Turskoj, arhiv