RUKA NA *RCU : Zohran Mamadani, ajvar, ćevapi, krkljanje u stomaku zbog posta, ‘iftar’ sa ‘braćom’ Sandžaklijama džamije u NY i bajramska čestitka na arapskom
Američka Metropola New York sve više liči na London. Kako i ne bi kad je novoizbranom načelniku Mamadani-u jedan od uzora načelnik Londona i ‘brat’ Sadiq Khan. Od kojeg je u predizbornim aktivnostima po njegovoj sopstvenoj izjavi ‘uzimao savjete’. Pojednostavljeno : što više džamija i religije u vlasti, to ljepši ugođaj demokratije, što više ‘šerijata’ to ljepši i bolji ‘uslovi za život’.
Preko 300 je džamija i islamskih vjerskih objekata u ovoj američkoj Metropoli gdje po zadnjim statistikama Muslimana ima oko 9 %, u naravi negdje do milion stanovnika ove vjeroispovijesti. Pa i pored toga, džamija još fali, slike javnih molitvi ‘klanjanja’ po cestama, parkovima i trgovima, po restoranima i aerodromima NYC su česte i paraju oči. S razlogom : ne fali džamija, islam je odavno iz bogomolja izišaou javne prostore, da se bolje i više vidi. Političari Amerike ovu ‘šerijatizaciju’ koriste uz svake izbore u lovu na glasove, ne videći od ‘drveća šumu’ a muslimanima potaman, samo neka nas ima u što većem broju i neka se religija širi i polako ali na tenane ulazi u klupe vlasti.
Zohran Mamadani je izbore dobio lažnim i neostvarivim obećanjima i dobrim dijelom zahvaljujući muslimanima Grada smucanjem po džematima te apstinenciji Amerikanaca glasača, u mnogom su pomogli i blesavi narativi Republikanaca o njemu kao ‘socijalisti’ i ‘komunisti’, te još mnoge druge na mahove čak i islamofobične parole, koje su proizvele suprotan efekat.
Bošnjaci u dijaspori Amerike su kao i ‘braća’ u BiH, u Mamadani-u su vidjeli sebe, ‘nas’, već decenijama je opšta utrka za kupovinom crkava i njihovim pretvaranjem u džamije i ‘islamske centre’, Mamdani koji vjeru islam javno propagira im je ‘došao’ kao Poslanik. On se tu odlično snalazi, evo ga uz Ramazan ‘iftari’ sa ‘braćom’ iz Sandžaka u džamiji i onako nasmijan kao Benjamina Karić uz Bajram, i sa rukm na srcu kao Bakir, Reis ili Nermin Nikšić, javlja nam se sa porukama ‘braći’, odužuje im se za glasove.
Gladan je, kaže, krčka mu u stomaku ali Ramazan je njegov najljepši mjesec i sve će to ‘zaliječiti’ ćevapi i ajvar kad se sa ‘braćom omrsi’, kad se naždere. Vrhunac, da izvinete na izrazu, ove estrade u islamu prenešene iz Bosne, je nastupio kad je patetično kako Bošnjaci javljaju ‘na čistom bosanskom’ čestitao dolazeći još draži od ‘najdražeg’ (svi su dragi i najdraži ne možeš se odlučiti od dragosti) praznika – Bajram : “Bajram Šerif Mubarek Olsun”.
Čuj, na čistom bosanskom!? Zar se ono po uputama ‘najdražeg’ kriminalca ispod ahmedije i sa rukom na srcu kao kod Mamadani-a, onog ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića ne kaže na bosanskom drugačije, ili je ovaj arapski odavno postao bosanski?
‘Hižaslav se rodi, vaistinu se rodi’ – tako se pravilno kaže na bosanskom ‘brate Zorane’.
photo : načelnik NYC Zohran Mamdani na ‘iftaru’ u sandžačkoj džamiji u NY, arhiv
