SAMO VLAST JE ODRŽIVA : Održivi povratak izbjeglica, održivi izvori energije, održivi razvoj ekološke zaštite, održivi povratak roditelja i djece, ima i išta da je neodrživo?
Odmah odgovor na pitanje podnaslova : ima, neodrživa je neviđena glupost i uspješna upornost u osmišljavanju krčmljenja i pljačkanja budžeta i džepova naroda, sa čim jedino bahata i koruptivna vlast o(p)staje održivom. Ona je, ta bh vlast i obnovljiva, što je još jedan od ‘originalnih’ pojmova za energiju pored ‘održivih izvora energije’ koju je osmislila.
Treba imati ideja jer toga fali u BiH, para ne fali. Samo se dosjetiš, pronađeš ‘adekvatan’ izraz koji puno ništa ne znači, a onda kreneš u rasip budžeta i raspodjelu miliona KMa. U zadnje vrijeme mnogo toga nam je postalo ‘održivo’, iako i tvorci tog izraza znaju da je to ‘neodrživo’. Tek kad malo razmišliš i istražiš, vidiš kuda to ide. Pa kad vidiš da je vlast u svrhu ‘održivih izvora energije’ preusmjerila, ona kaže uvijek dala, nekoliko miliona nekom svom jaranu ili stranačkom tajkunu, znaj da će poskupiti struja i energija. Ili da će jedan od šefova u IZBiH biznisman Bičakčić stručnjak za struju profitirati. Isto je i kad se vlast rastrgne dijeljem para za ‘održivi ekološki razvoj i zaštitu’, ili još bolje ‘za održivi povratak izbjeglica’. E, ovdje je održivost vlasti neizdržljiva ali originalana. Izbjeglice u BiH nakon tri decenije se nikud ne vraćaju, i dalje su po izbjegličkim centrima u sopstvenoj državi a vlada stalno iz godine u godinu raspoređuje i daje silnu lovu za ‘održivi povratak izbjeglica’. Šta je to i kakav je to održiv povratak, ima li neko da mi pojasni? Da li je to zadržavanje broja izbjeglica na istom nivou ili povećanje boja povratnika na svoja ognjišta ili pomoć vlasti da se postojeće izbjeglice ‘održe’ u životu?
Pa i grane na pticama i obratno znaju da se izbjeglice ne vraćaju u Srebrenicu, samo mrtvi dolaze u Potočare, a vlast ova kao i sve prethodne, Srebrenicu (čitaj : Potočare, Munira Subašić i Emir Suljagić) vide kao ‘održivu’ oazu za mlaćenje para. Samo prošle godine vlast Kantona Sarajevo je za ‘održiv povratak izbjeglica’ dala u Srebrenicu 750.000 KMa. Šta se promijenilo do danas u toj ‘održivosti’, zna li iko? Ne zna, ali ta ‘održivost’ je potamanila milijarde doacija poslije rata, najmanje 7 koliko je zadnja Komisija bh Parlamenta uspjela dokazati i prestala sa radom više od decenije, jer IZBiH i mnoge ambasade koje su donirale novac preko Rijaseta, nisu htjele dati podatke, iznos opljačkanih milijardi je daleko veći. I ove godine, vlada BiH je ‘za Srebrenicu’ izdvojila na ime ‘održivog povratka’ pet miliona KMa, po istom osnovu se u Potočare izdvaja svake godine pozamašan dio miliona. Sve se to radi ‘onako’, Ured za Srebrenicu kao posebna državna agencija oformljen davno, ima samo kancealriju i direktora. Vlada navodi da su ova sredstva namijenjena za ‘podršku održivosti povratka u regiji Srebrenica, između ostalog, za obnovu i izgradnju, sufinansiranje nabavke nekretnina u svrhu projekata memorijalizacije, zaštite kulturnih dobara i objekata od značaja, izgradnju infrastrukture za privredni razvoj regije Srebrenica te projekte Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari..’
O kakvoj infrastruktiri i kupovini nekrentina vlada bulazni i koga laže. U ovoj enklavi i danas ima povratnika preživjelih žrtava genocida bez puta, struje i vode, ima i majki Srebrenice preko 300 ali mi samo znamo za Muniru Subašić, Kadu Hotić i možda još poneku saricu, Hatidžu Mehmedović smo zaboravili i umrla je u teškoj bijedi i zapostavljenosti. Dok Srebrenica nema ni hotela, fabrike, pekare, ni autobusne linije, ni bolnice. Velika većina njih koje nisu imale sreće da se skrase u postojeći Dom za stare živi po brdima okolo Srebrenice i za njih se niko ne brine, osim poštara koji im donese račune. Nemaju ni puta ni vode, ranija ‘održivost’ je asfaltirala uglavnom ceste do vikendica političara.
Sve se čini da je ovo ‘održiva’ planska predizborna ‘hedija’ i da će završiti u Potočarima, i da ih Srebenica neće vidjeti. Skončaće tamo gdje se Memorijalni Centar pretvara u ‘district Potočari’. U mali grad sa turskim hotelom koji je odavno u funkciji, ambulantom i staračkim domom, u ideju u kojoj je potrebno još nekretnina, da se malo proširimo. Rijaset će, obzirom da se pominje ‘sufinasiranje’ vrlo rado uključiti, kao i kod kupovne zemljišta na kojem je Upraav Suljagića. Dobar dio će biti ulupan u iste i česte prezentacije, ‘memorijalizacije’ koje se sprovode skoro svake godine, u plate na ogromnu administraciju koju je oformio Suljagić, savjetnike, suradnike vanjske i one u dijaspori, u okrugle stolove’ o genocidu gdje dolazi ‘stručnjaci’ i ‘eksperti’ za genocid, gdje se čak omrsio i ambasador iz UNa Zlatko Lagumdžija predavanjem radi dnevnice, što smo već vidjeli u medijima, i u silne knjige o genocidu koje se printaju secirajući Haaške presude i slike. ‘Ajde da i to shvatimo ‘održivim’ ali kod toliko donacija i para iz budžeta države, Kantona i opština te strnih donatora, web stranicu ovog Centra u Potočarima su platili i plaćanju njeno održavanje Britanci. Zar od toliko para u toj ‘memorijalizaciji’ nije bilo za jednu jednostavnu i običnu web stranicu? A ima za naručeno i plaćeno ‘uputstvo o govorenju o genocidu’.
Tamo gdje je sa ‘održivošću’ zastao Edin Ramić ministar, nastavio je ministar Nerin Dizdar. Treba to održivo izdržati.
photo : ministar za izbjeglice Nerin Dizdar i šef Memorijalnog centra Potočari Emir Suljagić, arhiv
