OPŠTA NAVALA U BH PREDSJEDNIŠTVO : Svi vole vlast i vole biti ‘predsjednici’ jer kad su izbori ne pita se šta ti možeš učiniti za državu već šta možeš od nje ‘jamiti’.
Svake dvije godine u BiH stiže najezda političkih žohara. Bilo da se radi o lokalnim ili opštim izborima, pravi je trenutak da se nakačiš na državnu sisu jer tu ostaješ dok te ne iznesu na ‘tabutu’ ili u sanduku, ‘majčina sisa’ je najbolja. Nastaje sezona žohara, pacova i štakora i kao u svakoj nepogodi dolazi manjak sredstava za deratizaciju i dezinfekciju, stiže vrijeme kad možeš slobodno napustiti voljenu stranku i odabrati novu, napraviti novi savez, oformiti stranku, partnerstvo ili koaliciju, promijeniti nacionalnost i bez stida i srama ponosno stati u novi ‘saff’, ‘država zove’ a i ‘narod to traži’. A toliki je izbor da se naprosto ne možeš lako odlučiti kada ti preostaje jedino da ocijeniš ko najviše može od države uzeti.
Ove godine cirkus zvani ‘demokratski opšti izbori’ je pred vratima, a još nismo ‘zaokružili’ ni zvanično završili onaj ‘lokalni’ od prije dvije godine, kandidati se uveliko kandiduju i sve je spremno da se ulupa još dvadesetak miliona KMa u niušta. U ‘nešto’ što će se proglasiti pobjedom demokratije i volje naroda, u pobjedu države i štokakve ‘promjene’, evropski put i prosperitet, iza čega će stajati stare mitske priče istih od vlasti i moći bolesnih faca koje gledamo tri decenije. Genocid, pobjeda države, izdajnici, spomenici, zaštitnici naroda, spašavanje povratnika i države.
Željko Komšić bošnjački ‘gazija’ ne može ovaj put učestvovati direktno ali je kao što je red Hrvatima ponudio svoju kopiju u liku Slavena Kovačevića, koji sa Hrvatima osim hrvatskog pasoša ima veze koliko i 14 godina ima Komšić. Ali kao i ‘zlatni ljiljan’, Kovačević ima Bošnjake i treba samo da mu odradi zakonsku pauzu da bi se on mogao ponovo vratiti u istu fotelju. Bivša nada i uzdanica SDA a sada predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić se ‘počešljao’ i obznanio svoju kandidaturu po istom receptu svoga prethodnika u stranci Harisa Silajdžića, pred ogledalom je i novi saveznik SDA Sandžački tajkun Fahrudin Radončić koji se još nije zvanično izjasnio ali nije ni odustao, čeka upute novog-starog jarana Bakira. Po kuloarima se šapuće i o Zlatku Miletiću koji je sada ‘nigdje’ a u Parlament ušao ispred stranke ‘Za nove generacije’ u kojoj je svoje djelovanje ‘zamrznuo’ pa onako smrznut čuči u Parlamentu. Bakir Izetbegović se još lukavo odbija izjasniti čekajući da se prva javi ‘trojka’sa svojim ‘liderima’ te hinjeći demokratiju izdaleka daje mogućnost da bi on mogao biti kandidat ‘ako stranka zatraži’, iako se još spominju i Edin Ramić ili Softić, pa čak i Haris Zahiragić i Bakirova hanuma ‘Seb’ Sebija Elena Izetbegović. Nakon što je kao mlada pred prvu bračnu noć šutio o kandidovanju, procvrkutao je i Denis Bećirović, ‘Reisov partizan SDPa’. Biću kandidat, kaže jer to od mene očekuje narod. A mi već davno čuli od njegovog i SDA ‘slučajnog prolaznika’ Lagumdžije kako ‘narod hoće Denisa’. Ovaj bezlični i bljutavi pantljičara uhljeb se nakon što ga je 13 stranaka podržalo pa tako ‘pobijedio’ Bakira, načisto odmetnuo od onih koj su ga birali, uspio je po svoj prilici ubijediti svoju ‘bazu’ da opet boljeg i ‘državničkijeg’ od njega nema i evo ‘rumeno-zelenog’ koji se već uz podršku Reisa vidi na istoj stolici.
Kako slatko rečeno. Narod očekuje da u fotelju ‘predsjednika’ zasjedne i milioner i ministar Policije Ramo Isak i samo se čeka šta će reći njegova stranka ‘Snaga Naroda’. On se već ugledao u Predsjedništvu i kaže da ‘pobjeđuje sigurno’. Jučerašnji poziv u SIPAu našeg Prvog Pendreka na kafu i ćaskanje ne donosi nikakve promjene. Čak i da mu ‘nađu nešto’, u BiH važi sasvim uhodan prvilo. Ko ima više kriminala i više presuda, taj ima i više šansi. Uostalom, tako nam je i počelo sa Predsjedništvom i demokratijom prije tri i kusur decenija kad je uspostavljena bh tradicija izbora : u njega su poslije prvih demokratskih izbora zasjeli Fikret Abdić, Izetbegović Alija i Radovan Karadžić, sva trojica samo izašli iz zatvora i došetali do čela države.
Ima još vremena, kupite kartu za cirkus, ne čekajte zadnji momenat, jer lista je samo početak i biće dopunjavana iz dana u dan. Još se nisu izjasnile sve stranke iz FBiH a ima ih preko stotinu i svaka hoće svoga kandidata. Poznato muslimansko pravilo o ‘slozi i jedinstvu’ koje se još zove i ‘probosanskim’, proradiće kao i uvijek i kao u svakoj džamiji gdje se dvojica ne mogu složiti oko vjere a kamo li oko države. Još se ne zna ko će nastupiti iz Republike Srpske ali i tamo vlada gužva pred golom. Nebojša Vukanović neostvareni bh ministar sigurnosti se već ucrtao ali u ovoj bari još čeka mnogo krokodila, ne zna se još ništa. Ista konstatacija vrijedi i za hrvatski politički korpus odakle se očekuje više kandidata osim Dragan Čovića.
Pravo je vrijeme da svako razmisli ne čekajući šta drava može da ti dadne, već je trenutak da odlučiš šta ti možeš ‘ćapiti’ od države. Fotelja je izišla iz raja a nema dva kraja. U BiH jednom kad kročiš u novo auto, u novu kancelariju i kad naturiš ‘mračne’ naočari i uletiš u moderno odijelo a iz opanaka u evropske cipele, odatle te niko pomjeriti ne može i neće dok ne umreš za državu. Nije zapisano u ‘demokratskoj bh historiji’ da se neko dobrovoljno ili silom odrekao fotelje. Radončića i njegovo odstupanje iz ministarstva sigurnosti se tu ne računa jer je bilo iz sasim drugih razloga. Na neke šture napise kako se u EU ministri ili poslanici povlače sa funkcije samo zbog kupnje telefona ili protesta zbog viskokih računa komunalija, ili da se voze tramvajem i biciklom do posla, u BiH nastaje gomila viceva i sprdačine na takve gluposti političkih budala.
Ako mislite da su ovi izbori izuzetak a ne pravilo, i da žohari i ostala gamad dolaze sami, grdno se varate. Narod to traži i narod to hoće, samo neka ‘pobijedi naš’. Sve ostalo je nebitno. I neka vas ne zavedu priče kako ovi opšti izbori neće biti demokratski. Da opet neće glasati mrtvi, da se neće brojati po željama, da nećemo dobiti novu evropsku vlast. Biće, uvijek su demokratski bili i ostali. Priče kako je Dodik pokrao u izborima nekoliko hiljada glasova i kako su tu glasali mrtvaci, kako je sve neregularno pa se tu izbori ponavljaju, iako tačne, neće donijeti nikakve novine. Pobogu i braćo, sve je to tačno i sve je dio našeg izbornog folklora samo se kod Dodika tumači s razlogom drugačije. Ako ne razumijete šta hoću reći, da pojasnim bez namjere da branim Dodika. Na prošlim lokalnim izborima u BiH prije dvije godine bilo je 500.000 nevažećih glasova ali nije bilo ni naknadnog brojanja ni naknadnih izbora. Čak je i visoki bh predstavnik ‘Švabo Šmit’ a i Komisija i posmatrači EU te i takve izbore proglasila demokratskim i valjanim.
photo : neki od kandidata za sada poznatih, Izetbegović, Čović, Bećirović i Kovačević, arhiv
