KAKO VLASTODRŠCI PROIZVODE VIJESTI, nigdje slike sa Tvrtkom I : Načelnici ‘Republike Sarajevo’ sade ili na spomenike polažu cvijeće u pauzi kad ne putuju vani, ministri policije i odbrane ‘primaju’ nevladina udruženja, malo reklamiraju patriotizam, malo svoje biznise, malo više ‘uzvrate’ kolegama a kad svega ponestane dovoljna je i slika svoje opštine u zoru ili uvečer, kad im ‘prigusti’ zbog propusta obavezno trknu do Potočara ili na Kovače
Život bh političara je zaista zahtjevan, prelijep i energičan. Kao na filmu, svaki dan se nešto dešava, mora se dešavati. U tu svrhu u svakom budžetu od opštine do Predsjedništva ima pozamašna stavka za kamere i ‘fejsbuk’. Tu se proizvode vijesti koje mediji grabe lopatama, šta bi mi inače mogli čitati i gledati. Nećemo valjda o problemima, kad problema nema?
Ako putuju vani, ‘ginu’ za svoju opštinu, ministarstvo i svakako za državu. U Skupim hotelima i VIP ložama. Obavezno se posjete ‘bh zajednice’. To su u prijevodu džemati, drugih zajednica po njima nema. Ovo vani se ne odnosi na Tursku, tu putuju skoro svi kao da idu kući, svaki dan je neko tamo ispred bh vlasti. Ako nisu uštimali hotel, avion i nova odijela i haljine, onda se kod kuće javljaju sa svojih ‘fejsbuka’. Kao pravi domaćini ili domaćice. Evo, uređujemo kružni tok, evo nas u parku kosimo travu, evo kupimo smeće, evo nas u novom butiku, evo ‘sadimo drvo mira’ i žbun-nemira, evo nas u domu za stare i bolesne … Ma to ti je nacijo svaki dan negdje, nema se mira, para ne da mirovati a ‘lajkova’ nikad dosta.
Zbog ovakvih pitomih vijesti ne vidimo ništa i ne pitamo ništa. Ko bi recimo šta mogao upitati srednješkolca, načelnik Irfana Čengića bilo šta u vezi njegove poništene diplome, recimo? Načelnik fino rekao da za njegov posao to ne treba, njemu trebaju glasovi a toga ne fali. Zato malo trkne na džumu pa objavi, malo u Tursku a onda Turci kod njega, pa malo po mjesnim zajednicama pa malo sadi cvijeće…
Ah, ovo sa cvijećem je bolesno nasmijana SDP načelnica Benjamina Karić ispraksala do besvijesti. Vazda je ili na crvenom tepihu ili u cvijeću i sa cvijećem a haljine joj k’o botanički logo. I ona se bavi hortikuturom kao i Čengić. Tako isto i načelnik Efendić. Obožava hortikulturu ali tek kad podmiri posjete svim herojima, ‘gazijama’, šehidima i ostalim spomenicima.
Nekad se u borbama za glasove asfaltiralo a sada se samo sadi cvijeće, uče se dove ili se putuje, bilo gdje. Benjamina jednom kopa lopatom lipe, drugi put breze, treći put begonije, sva je opština u cvijeću, ne vidi se njen nelegalno kupljeni stan od ruža i latica. Kad ponestane cvijeća, pjesme sa penzićima (joj, moraš druže reći svima,kakav glasić ‘Benjka’ ima, nacijo, to je za festival, Tite mi), djece u ljiljan-ratnim uniformama, onda ona uturi sliku mužjaka sa djetetom i hiljade vesele raje klikće. Ili se ode u posebnoj odori i ponizno na Kovače, u Potočare kod Munire obavezno i to kad ‘zagusti’, kad te neko ‘načepi’ ili prozove.
Slično načelnicima energiju troše i ministri i predsjednici stranaka. Eno, vidjeli smo kako Ramo Isak sklada ilahije i kaside sa svojom facom kao glavnim likom i sa krunom, nekad mu donesu i baklave u kancealariju. Otišla Benjamina sa tepsijom u drugu opštinu pa angažovao svoga slastičara konobara. Brine i o grijanju za zimu, o svemu, čovjek je jednostavno prebukiran, jedva trkne u Tursku na more. Ministar Zukan se sastaje sa ‘ženama Kruščice’ i štiti prirodu, otvara džamiju, Komšić i Bećirović kao na bračnom putu ili medenom mjesecu obilaze svjetske destinacije, vazda su u avionu i zajedno. Bakir Izetbegović mudro frca zaključke i ispisujje naredbe šta se treba raditi da bi se ponovo došlo do fotelje. Konaković osim što putuje bez veze i bez ikakvih uspjeha izuzev troškarenja budžeta, snima novinare glumeći Nebojšu Vukanovića i ratuje sa njima, dosta pažnje posveti državi i njenoj neupitnoj pobjedi te porazu Dodika…
Nermin Nikšić najavi ‘spenganje’ kriminalaca a onda se sam u to ‘spenga’, njegov ministar Šteta, nije zajebancija-takvo mu prezime, nabavlja autobuse i tramvaje kreditima naravno i zaduženjima iz državnih obveznica. Ministar Vojin Mijatović još uvijek se razbacuje starim fazonima, partizanštinom i bratsvom i jedinstvom ali džaba jer ne vidi da sve više liči na brata Sejfudina Tokića, plus-Bošnjaci mu ništa ne vjeruju, čak da uđe u džamiju ili sjedne sa Reisom, ne bi ništa pomoglo jer je Srbin…
Milorad Dodik putuje bez prestanka ali samo na par destinacija, ostale nisu baš sigurne, očekujući bolji vizni režim za Ameriku. On je za sada samo svjetski putnik, sve su mu oteli osim srbijanskog pasoša. Ali nikad se ne zna, možda bud ei vraćanaj ili povraćanja, kako za koga. Željka Cvijanović putuje u sasvim suprotnom pravcu od Komšića i Bećirovića, na druge strane Svijeta, zajedno sa njima je samo na odredištu, jer se mora.
Slika iz Dvora na Kovačima kod ‘Ajatolaha’ Kavazovića, prava je ekskluziva i mnogi to ne ispuštaju.
Bilo gdje da se putuje, cvijeće je glavna konstanta bh politčara. Politička hortikultura u usponu.
I niko, ama baš niko od ovih vlastodržaca da se uslika kod ‘našeg Kralja’ Tvrtka I. Ugurali ga ‘privremeno’ kao izložbu a trajno zaboravljen. Ne vidjeh čak ni sliku vesele Benjamine Karić otuda a specijalno i uz inat je obukla ‘bosanskog kralja’ u ljiljan haljine i postavila ga noću kao lopova dok je Sarajevo spavalo, obavještavajući nas kako će se tu ‘svi okupljati i slikati sa našim kraljem’.
A niđe slike, osim njenog ‘selfija’ urađenog po mraku, jednom i davno. Selfie sa Kovača ili iz Potočara je daleko profitabilniji.
photo : Benjamina Karić na Kovačima, arhiv
