SARAJEVSKA ‘TROJKA’ DALA ‘DVOJKU’ BANJA LUCI I MOSTARU : Čim je došla u fazu da zavisi od jednog političara, država BiH je u startu klasični gubitnik, politička farsa, međutim, sa Dodikom još nije gotova iako nam sa ‘pobjedom’ ispiraju mozak svake minute
* Sklonost ka pretvaranju svakog poraza u pobjedu je poznata stvar u BiH, sa tim bi se (da ima pravde i volje) i zakona morali pozabaviti stručnjaci medicine i psihologije. Kako nam je nažalost čitava država kao kolektivna psihijatrija poluotvorenog tipa u koju je silom srtpan sav narod a šefovi takve ‘klinike’ kako su nam oboljeli državnici političari, onda se nema kud, valja bolovati. Nabrajati primjere ovog ‘sindroma pobjednika’ koji se sa političkih govornica preuzeo i kao model uspješnosti upravljanja državom i narodo, mediji posebno, suvišno je i postaje degutantno, tim prije što su tome podlegli i na to pristali ne samo tvorci takve pogubne teoreme već i pacijenti.
* Dovoljno je obratititi pažnju na samo zadnjih godinu dvije, odkada faktički država ‘ne radi’ ili ‘radi’ samo skraćeno i po potrebi. Nema usvojenog budžeta, ne funkcioniše Vijeće ministara, dakle vlada, ne donose se propisi prijeko potrebni, blokade su po svim ministarstvima, u Parlamentu, u bh Predsjedništvu, pare iz budžeta se troše nemilice i bez odgovornosti, putuje se na sve strane Svijeta bez ikakvih rezultata, ne provode se presude Sudova i da ne nabrajam dalje i šire, a svaki dan čujemo kako je ‘država pobijedila’.
U čemu i kako, te šta je krajnji rezulat te i takve ‘pobjede’?
Poraz se kod nas u svakoj prilici pretumba u ‘pobjedu’ i na sceni se samo mjeri, cijeni i promoviše ‘pobjeda’. Prije su to bile ratne, u kojima ‘mi’ nikad nismo poraženi, svima smo slomili zube, imamo državu suverenu i nezavisnu, imamo sve što jednoj državi treba. Čak i onima sa problemom u mozgu je jasno da to nije tako ali sve naizgled ‘fercera’ od izbora do izbora, svake dvije godine ljekarski konzilijum sa malo izmijenjenim sastavom saopštava stanje nacije. Ne može bolje a obični čovjek vidi da ne može gore. Ili, zar ne može gore?
* Sad je u svim anketama države izračunavanje pobjednika između države i Milorada Dodika i po medijskim i podacima državnih činovnika političara, ‘država je apsolutni pobjednik’. Milorad Dodik je ‘izgubio’ bitku sa državom. ‘Podvio je rep’, ‘država ga osudila a on priznao poraz’ (platio kaznu, ustajao ispred sudije a vikao da neće ustati i da ne priznaje Sud), ‘prijavio se za izbore CIKu a tvrdio da ga ne priznaje’, ‘satjeran u ćošak’, ‘bivši predsjednik je entiteta’, ‘ne može više biti predsjednik’, ‘može biti samo predsjednik Mjesne Zajednice a ne stranke’, sakriva se jer se boji hapšenja’… Živjela država!
No, ako zagrebeš bar imalo ispod tih pobjedničkih parola, vidjet ćeš nažalost da su to ordinirane laži i da bez obzira na daljnju političku sudbinu Dodika, takva država koja zavisi od jednog političara nije vrijedna ni pomena. Što više, stvari sa Dodikom još nisu ‘gotova stvar’. Jeste, postoji presuda kojom je kažnjen na godinu dana zatvora i kojom mu je zabranjeno obavljanje političke funkcije šest godina, ali eno Dodika i dalje radi. Eno i njegove stranke koja vlada entitetom. Eno i entitet kako tako ‘radi’. On putuje normalno, drži lekcije po medijima, sprema se za kraj novembra i prijevremene izbore. Umjesto njega akta potpisuje podpredsjednik kojeg je kažu nelegalno postavio. Pa dobro, zašto onda država ne reaguje, kad već radi i ‘pobjeđuje’ nezakonito?
* I to sa već unaprijed isplaniranim rezultatima izbora krajem novembra ove godine po čemu će pobijediti opozicija u Republici Srpskoj kako nagovještava ‘trojka’ bh državne vlasti u Sarajevu, pa će stati blokade i nastati blagostanje u BiH, gore je od propagande. A šta ako ne pobijedi opozicija već opet SNSD Dodika i njegov kandidat? Hoćemo li za ‘pobjedu’ tu nešto pronaći?
Hoćemo, to je naša mantra. Koja iz Sarajeva poručuje : nije ni opozicija puno drugačija od Dodika. A to znači : ne valja ni Vukanović jer brblja previše i laže, Cvijanovićka će ako bude izabrana biti gora od Dodika, Trivićka je ‘četnikuša’ i njen kao i Dodiku je četnik Draža, Stanivuković je Dodikova pudlica, Borenović brani Republiku Srpsku žešće od Milorada …
Jednostavno. Teško da ima ijedan Srbin da ‘valja’, nema ih puno ni u opoziciji sa kojom se krenulo bez iskrenih i pravih planova u rušenje državne vlasti. Uostalom, svi vidimo da je ta i takva opozicija posvađana međusobno, podijeljena i pogubljena i da liči na opozciju SDA i DFa u Federaciji. Željna je da ruši Dodika više radi vlasti nego države. Alo, Sarajevo, ima li ijedan Srbin u opoziciji da može valjati? Nema, jer Sarajevo nosi u sebi drugi cilj : mi će mo kao rušiti Dodika a zapravo moramo sručiti Republiku Srpsku. Šta bi sa onim ‘gotovo je’ nakon više od godinu dana od prvog sastanka sa opozicionarima entiteta? Gdje je ‘pobjeda države’? I ne čini li se da je to vaša ‘Pirova pobjeda’ a teški poraz države?
* Problem nije u državi već u onima koji su se sa njom poistovijetili. I problem je što su bošnjački predstavnici vlasti podijelili ‘dvojke’ Banja Luci i opoziciji prije vremena i što su je izigrali, i što na nju računaju kao na budućeg partnera ali tako kao da oni nisu takvi samo zato jer nisu u vlasti. Napose, ne valja ‘državi’ ni Čović i skoro svi Hrvati osim Željka Komšića a država je podsjećamo, zbir Srba, Bošnjaka i Hrvata, sve su to suvlasnici države, kako onda i sa kim da država pobjeđuje u buduće, bilo Dodika ili ne bilo u vlasti? Ako se misli na onaj famozni i budalasti i štetni izum ‘dva nula za nas’ u svakom organu i na svakom pedlju države, prestanite sanjati.
* Ili bar pročitajte zadnju izjavu Ramiza Salkića iz SDA gnijezda i jednog od njihovih vrhovnika. Fino Ramiz kaže. ‘Građani neće dobiti puno u promjeni političkih prilika, ali će država dobiti sve. Ako pobijedi opozicija, njihov kandidat neće imati mehanizme kroz Vladu i NSRS da provede bilo kakve svoje ideje ako se vlast s tim ne slaže. Ako pak pobijedi kandidat aktuelne vlasti, nastavit će se politika koju gledamo i Milorad Dodik će nastaviti da vodi ključne političke procese u ovom entitetu’.
Ne mogu se pohvaliti sa simpatijama prema Salkiću koji već decenijama odlazi na posao u Banja Luku iz Tuzle i koji je sve svoje mandate podpredsjednika Republike Srpske utrošio pričama o povratnicima i dovama po džematima, ali ovaj put je sve rekao.
Bilo ovako ili onako, imaćete isto. Dakle, ‘pobijedila je država’, nego! Pusti Zvizdića, Čampare ili hadžiju Konakovića pa čak i notornog Nikšića, da i ne spominje ostale jebivjetre tipa Isaka, Zukana ili Bećirovića te ratobornog Komšića?
Oni to sa ‘pobjedom’ pjevuckaju zato jer su sebi umislili da su država. A nisu. Oni su samo trenutno ‘šefovi psihijatrije poluotvorenog tipa’.
photo : medijska i držvna kampanja o pobjedi države BiH, arhiv
