LOŠI MOMCI U BEOGRADU, DOBRI U SARAJEVU : Studenti, omladina i građani Srbije su dvije godine strpljivo rušili sistem koji ih je davio i ugnjetavao, u BiH nikome ne smeta pokvareni korumpirani sistem, bore se za Palestinu, hidžab i Azerbejdžan i Banja Luku i pažljivo čuvaju svoje diktatore i nacionalističke vođe
Aleksandar Vučić je izgubio izbore, ali nije ‘rat’, još će se o njemu i čuti i govoriti, njegova stranka je nažalost ostala jaka i snažna opozicija novoj vlasti a sjeme njegove ‘duboke države’ je ojačalo korjenje duboko ispod zemlje. Studenti, omladina i građani Srbije a posebno Beograda, više od dvije godine su strpljivo, uporno i žrtvama uspjeli smijeniti dikatorski režim i vlast Vučića, slijedi konsolidacija redova, moći i zakonodavstva, zaslužili su sve čestitke i pokazali ono što o čemu pišemo i govorimo godinama. Narod je najveća sila ako je narod a ne bezlična masa. Raduju se u Beogradu, partneri Vučića se prestrojavaju i ‘čestitaju’ budućoj vlasti kao što je među prvima učinio Milorad Dodik kojem je Vučić bio snažan i politički i finanijski stub njegove moći, opozicija Republike Srpske glasno najavljuje da je ‘na redu Banja Luka’, bošnjački političari šalju čestitke još neimenovanoj vladi i vlasti radujući se što će se nastaviti ‘bolji odnosi dviju država’.
Međutim, sve je to još pod velikim upitnikom, biće promjena a vrijeme će pokazati da li će baš tako biti.
Do osvježenja i obnavljanja porušenih odnosa između Srbije i BiH će svakako doći to se vidjelo i prije izbora u Srbiji međutim očekivanja Sarajeva su uz silne čestitke ostala ista iz sasvim razumljivih razloga. Srbija je sručila svog dikatora ali BiH narod je svoje kriminalce i nacionaliste čak ojačao na zadnjim opštim izborima, stoga je teško prihvatiti da će bahata korumpirana elita u vlasti moći ili htjeti da odstupi od svojih beskorisnih i štetnih narativa i planova usljed čega se njihove čestitke Srbiji gube već u startu. Oni kao ‘dobri momci’ pa poručuju Vučiću, Dodiku i ostalim ‘lošim momcima’, kako su zadovoljni što će sve krenuti kako treba, prešućujući da u svakom od njih čuči ‘mali Vučić’ ili još ‘manji Dodik’. Već se naziru kao bi to ‘pomirenje’ odnosa trebalo izgledati. Čuju se već stara poznata kviz pitanja i poteza na koja se već danas isporučuju Srbiji na koja treba da pozitivno odgovore u Beogradu pa će mo se onda družiti i surađivati. ‘Neka priznaju genocid u Srebrenici’, ‘neka donesu deklaraciju o tome’, ‘neka se odreknu Dodika i Republike Srpske’, ‘da vidimo ko će doći Dodiku 09. januara’ … Uopšte se ne osvrću na prijeko potrebna pitanja dviju država kao što je ekonomija, suradnja u Sporazumima u vezi ratnih zločinaca gdje će opet doći do ‘nesklada’ jer su očekivanja Sarajeva ‘jednostrana’ (naši ratni zločinci su heroji, ‘vaši’ su ‘genocidaši’ i sl.), obnavljanje narušenih diplomatskih odnosa, utvrđivanje granica, dvojnog državljanstva i bezbjednosne suradnje i mnogih drugih daleko važnijih za narod problema i pitanja, sve pred novu vlast Srbije vraćaju na ‘početne’ i stalne postavke.
Umjesto da se u ime države BiH oglase članovi bh Predsjedništva, preko fejsbuka poruke šalju nadobudni ministri i načelnici Zukan Helez, Semir Efendić ili pojedini glumci nacionalisti tipa Hadžifhafizbegovića uz obaveznu poruku na kraju čestitke koja sve govori. ‘Bosnu nisu mogli slomiti nikad, prodisala je’. MVP BiH Konaković još podučava studente Srbije ‘da pomognu Srbima u borbi protiv korupcije’, ne zna da to oni rade već dvije godine dok su njegovi ministri do guše u korupciji a on ne radi ama baš ništa da to spriječi. Sa njima i na ovakav način neće prodisati zadugo, jer koliko god da ju je davio Vučić ili Dodik, više su zraka prožderali od njih ovakvi i onakvi koji se još nisu oglasili. Poruka Igora Crnatka iz bezvezne i nesposobne opozicije entiteta koja se pogubila u bitkama za fotelje kako je sada ‘na redu Banja Luka’ samo se uklapa u scenario zvaničnog Sarajeva kojima Dodik nije nikada bio pravi cilj i meta već Banja Luka i ono staro ratno pravilo ‘ulazimo u Banja Luku’, ma šta god to značilo. Namjerno zaboravljajući da vlast poslije opštih izbora u BiH tajno grade i sastavljaju upravo sa Dodikom.
Naši bh diktatori nisu pali sa Vučićem ni prije njega, a duže su u vlasti od Vučića. Zato su njihova radovanja slaba baza za buduće odnose i suradnju, naprotiv, samo su još više ojačali svoju nacionalističku i vjersku agendu od koje ne odustaju. Bez da imalo pomisle da će i nova vlast u Srbiji imati Srbiju na prvom mjestu, uz to neće se odreći ni Srba u entitetu. Tako je kod nas sa pravom i razlogom. Dok su se srbijanski studenti po ulicama uz građane žrtvovali pod batinama i točkovima njegovih batinaša i policije, u Sarajevu uz lagodno posmatranje vlasti se protestvuje protiv OHRa, za Palestinu, protiv Trumpa i Republikanaca, za Ujgure u Kini pa čak i zbog hidžaba u Azerbejdžanu, slave mudrog vođu i izgubljene bitke kao da država nema problema ni u jednom segementu svojih temelja, ‘ginu’ za ljiljane i jarbole a ‘gori’ na sve strane.
Plus, imaju Dodika, Dayton i Republiku Srpsku sve sa Srebenicom što je poklon Alije Izetbegovića i Hrvate ‘podstanare’ kojima bi da ‘narezuju’ stanarinu kako im se ‘ćefne’.
photo : slavlje u Beogradu nakon izbora i pada Aleksandra Vučića, detalj, arhiv
