GDJE CURI? Amerika ima svoje ogromne zalihe nafte i najveći je svjetski proizvođač ovog ‘crnog zlata’ kojeg dijelom i uvozi, pa iako je zemlja u ratu a možda i nije, ipak negdje ‘curi’, američki predsjednik stalno ponavlja da nafte ima dovoljno, da će narediti ‘naftašima’ da smanje cijene ali gorivo a sa njim i sve ostalo – sve je skuplje
Američki predsjednik Trump je jučer objavio ‘historijsku transakciju’ sa Venecuelom čime će se kako je rekao zalihe nafte u Americi ‘udvostručiti’. Navodno sklopljen je dogovor po kojem SAD preuzima kontrolu nad više od 65 milijardi barela venecuelanske nafte. Iz Venecuele još nije javno potvrđen takav dogovor, kojeg je uz asistiranje Trump-a sklopio sekretar Marco Rubio i ministar odbrane ministarstva preimenovanog u ministarstvo rata – Peter Hegseth.
Riječ je zapravo o dogovoru po kojem će Amerika uz pomoć privatnog sektora, znači privatne kompanije osigurati uz američko-venecuelansku novu naftnu kompaniju većinsku kontrolu nad ovim velikim zalihama nafte u Venecueli na 17 polja-izvora što će po Trumpu donijeti ogromne invsticije i uduplati rezerve američke nafte.
Vijest je u Americi izazvala podijeljene reakcije. Baš onako kakva je i čitava država, koja čini se nikad nije bila ovako polarizovana. Jedni, uglavmo Republikanci slave i veličaju moć i sposobnost Trump-a i njegovu ljubav prema dražavi, drugi iz redova Demokrata sumnjivo predsjedniku ništa ne vjeruju.. Nažalost, kod američkog predsjednika se ne može lako ništa uzeti ‘zdravo-za gotovo’, tako je i sa ovom viješću o nafti. Naime, i prije nego će početi rat u Iranu, Trump je nakon hapšenja venecuelanskog predsjednika Madura januara ove godine koji čeka suđenje u ny zatvoru zbog navodnog šverca i nelegalnog pomaganja kartela i uvoza droge u USA, izjavio kako su njegovim hapšenjem povećane zalihe nafte i kako se radi o milionima barela nafte koja već ulazi u Ameriku. Tada je sam sebe umalo proglasio predsjednikom Venecuele na svojoj socijalnoj mreži gdje svaki dan satima postira nove vijesti ili bizarne fotomontaže. Ubrzo nakon toga Trump je sa Izraelom uveo Ameriku u rat u Iranu pa su cijene nafte, goriva a samim tim i ostalih proizvoda skočile u nebo. Poslije je uslijedilo zatvaranje i blokada Hormuškog zaljeva i Trump je javnosti ponudio opet kontroverznu izjavu. ‘Nama ne treba nafta koja dolazi kroz Hormuz, mi imamo dovoljno zaliha svoje nafte iz svojih izvora, ne treba nam nafta iz uvoza’. Pominjao je Aljasku, Texas i Novi Mexico, međutim i cijene i nafte i benzina su skoro duplo veće nego u vrijeme prethodne administracije, a i tada je govorio o milionima barela. Gdje onda curi nafta i zašto su naftovodi ‘šuplji’?
Ne treba biti stručnjak za pipe i naftu da bi zaključio da ovdje nešto ne ‘štima’, čak ni sa ovom najnovijom ‘historijskom’ viješću o nafti iz Venecuele. To se vidi i golim okom, kao što se zna jer je nametnu takva pravila i kod kuće i vani, da je kod Trump-a sve ‘najbolje’, sve ‘historijsko’ a zapravo je sve onako kako on želi da bude ili da se u stvarnosti osjeti takva percepcija.
Najvjerovatnije ovakva vijest dolazi zbog međuizbora za Kongres i Senat krajem ove godine da se podijeljena javnost umiri i da se koliko toliko popravi izgubljeno povjerenje u sadašnju administraciju pa i samog Trump-a, čija popularnost je na dosta niskom nivou prema ispitivanjima javnog mnjenja, niža nego ikad do sada bilo kojeg predsjednika u ‘poluvremenu’ mandata. I ona je po mišljenju Demokrata više odraz straha Republikanaca za gubitkom većine u zakonodavnim domovima, ujedno to je jedan od načina kako da se skrene pažnja sa Irana i smanjenih zaliha te kako da se Trump izvuče iz rata. Koji uzgred po njemu to i nije već nekakva ‘ekskurzija’ koju je davno označio pobjedom nakon samo sedmicu dana rata sa Iranom, koja nije niti odobrena od Kongresa i za koju se na zna kad će se završiti. Ne zna se ni šta je sa primirjem i dogovorima sa Iranom, već dva mjeseca se samo razmjenjuju laskave i bizarne poruke na relaciji Iran-Trump, već je postalo ogavno to i pratiti. Niko ne spominje ni žrtve Amerike ni Irana, ‘ekskurzija’ se nastavila kroz socijalne mreže. Trump prijeti a Iran još žešće uzvraća. U Americi je u mainstream državnim medijima više ‘vijest dana’ dokle je Trump došao sa gradnjom ‘sobe za balove’, i uređenjem okoliša Bijele Kuće, šta danas slavi a šta planira sutra slaviti te šta je sve upisao na sebe, koga je ‘narezao’ novim tarifama i šta je proglasio pod svoje ime, nego što se piše o Iranu. No, i tu je prava ‘zbunjola’ : te Sud zabranio, te Sud dozvolio, niko ne zna šta je prava istina. Senat i Kongres se ne čuju, a Trump svaki dan u medijima i donosi i uvodi nova pravila. Sudovi ruše a njegovi advokati rade i pišu žalbe, sve se vrti u krug.
Detalji ovog dogovora sa Venecuelom će biti još analizirani tim prije jer se Trump-u od Demokrata spočitava zloupotreba funkcije i Ustava u svrhu ličnog sticanju imovine sa američkim korporacijama za sebe i porodicu, tek kad se obznani koja je i kakva je to nova naftna američko-veneculenaska kompanija i ko su njeni vlasnici sa američke strane, stvari će postati jasnije. Kao što znamo u Venecueli su godinama poslovali američki naftni divovi ‘Chevron’, ‘PDVSA’ te ‘Exxon Mobil’ i ‘ConocoPhillips’ pa se postavlja pitanje čemu i zašto osnivati novu privatnu kompaniju pored njih? Navodno su se ‘Exxon’ i ‘ConocoPhillips’ povukli iz Venecuele. Demokrate sumnjaju da se radi o novoj privatnoj kompaniji koja bi mogla više pomoći u privatnim interesima familije Trump nego što bi mogla služiti Americi. Međutim, to je teško dokučiti i tvrditi sada, za nadati se da je sve legalno i zakonito. Iz razloga više jer je Trump kako što je i sam ranije rekao, ujedno i američki predsjednik i predsjednik Venecuele. A predsjednik je tu da pazi na ‘svoju’ državu. Kako je Trump za sebe ‘prisvojio’ i Greenland, i Canadu (sa kojom je Trump ušao u carinski i posebno medijski ‘rat’ iako je je procenat uvoza nafte iz ove zemlje ogroman) i kako je i tu ‘predsjednik’, tako nam je javio preko svoje soc. mreže koja je glavni izvor vijesti u USA, biće zanimljivo gledati kako pazi i koliko svoje nenadmašne energije sa kojom se hvali ostaje za Ameriku. I koliko će izdržati, sve češće ga kamere ulove kako spava kao i Biden i kako poprilično ‘liči’ na njega a ismijava ga.
Obični potrošač i građanin Amerike, osim što je prinuđen pratiti skoro svakodnevni cirkus sa vijestima i izjavama predsjednika (danas je lansirao najnoviju bizarnost po kojoj kanadske guske sa automatima i sa frizurom Trumpa patroliraju jezerom Ontario kojeg je preimenovao u ,Jezero Amerika’, prije neki dan je američki orao davio na ovom jezeru kanadsku gusku), međutim, vjeruje samo cijenama na benzinskoj pumpi ili u trgovini. Takav će biti i njihov odnos prema ovom novom sporazumu sa Venecuelom. Za sada ostaje ona o parama koja se može primjeniti na naftu. ‘Pare nisu problem-para nema’.
photo : američki predsjendik Trump u sredini, lijevo sekretar Marco Rubio, desno ministar rata Pete Hegseth, najava istorijskog sporazuma o nafti iz Venecuele, arhiv
