TRI DECENIJE PRIČA A NIŠTA NE KAŽE – Miro Lazović : Sva bi svjetla zvao mrakom da te nije – Slavene Kovačeviću!
* Ako je, a jeste, Zlatko Lagumdžija bio ‘slučajni prolaznik’ uz Aliju Izetbegovića, Miro Lazović bivši SDPovac, pa vijećnik u vlasti Grada Sarajeva te nekadašnji predsjednik Skupštine nekadašnje Republike BiH i direktni učesnik pregovora u Dayton-u o sudbini Bosne a sada penzioner i analitičar je – Alijin ‘namjerni dolaznik’. Bio i ostao uz pogubnu po državnu politiku Aliju Izetbegovića, kako onda tako i sada. ‘Prijetili mi ubistvom’, ‘zastrašivali me’ ali od Bosne ‘nisam nikada odustao‘. Jedan je od direktnih učesnika sudbine države posebno one u Dayton-u, i često priča po televizijama i novinama već tri decenije, ali glavno nikad nije rekao.
* Voljeti svoju državu nije grijeh već vrlina, nije to ni ljubav prema ‘svom predsjedniku’ međutim država bi morala i trebala biti ispred svake druge ljubavi, no Lazović zna kad treba pokazati osjećanja a kad ih treba zatomiti. Eto, on se sjeća (intervju u bošnjačko-turskom listu ‘Stav’, maj 2025, op. Cross) kad je zbog pada Srebrenice dobio prijeteće pismo od udruženja Srebrenice i Žepe gdje mu je rečeno da će ‘ukoliko se desi stradanje Bošnjaka Srebrenice i Žepe, sve i jedna srpska i hrvatska glava stradati u Sarajevu‘, nakon čega se odmah požalio Aliji Izetbegovću a ovaj pozvao odmah predsjednika udruženja na raport pa mu ‘prijetećim glasom’ (“Slušaj me dobro šta ću ti sada reći. Šta god se desilo s našim narodom u Srebrenici i Žepi, ni jedna dlaka s glave ne smije pasti ni jednom Srbinu i Hrvatu u Sarajevu. Je si l’ me čuo’?) ponovio nekoliko puta i stvar je bila ‘razriješena’. Pala je Srebrenica a svi Srbi u Sarajevu ostali ‘na broju’. Dok se ‘ne sjeća’ niti ga novinari pitaju kako je moguće da on kao predsjednik Spuštine RBiH skupa sa Alijom ‘prizna’ okupaciju države što je nelegalno i nezakonito po Ustavu pa pristane na podjelu i na ime entiteta bez odobrenja tog organ kome on predsjedava. Nije lud da se svega sjeti, jer to Aliji šteti a Lazović kao ‘Alijin satelit’ i to srpski, drži konce u svojoj memoriji i hrabro čuva svoje i ‘Alijino nasljeđe’.
Da budemo malo cinični ali i jasni. Alijina zaštita Srba u Sarajevu, posebno onih uz njega koji su mu trebali radi ‘multietničnosti’ države, zbog Srebrenice je ispoštovana jer Aliju Srebrenica nije ni zanimala previše. Međutim kakvu su zaštitu dobili Srbi, Hrvati pa i mnogi Bošnjaci pokupljeni po kućama i stanovima ratnog Sarajeva pa odvedeni na Kazane, o tome – kad bi ga pitali, Lazović bi opet ‘pogubio pamćenje’. Ako je zaboravio, eno ‘Cace’ na Kovačima kao ‘šehida’, odmah do Alije, a eno i ‘spomenika’ Benjamine Karić na Kazanima, ako uopšte može do njega i doći. Njegova sjećanja iz Dayton-a gdje je BiH nestala i podijeljena i njegovo ulogom kao predsjednika najvišeg organa tadašnje RBiH i koja je i njegovom zaslugom postala ‘samo BiH’, pamte da je Milošević vazda ‘hodao sa čašom viskija u ruci’ što je nerviralo Aliju ‘pa je tražio da mu sa alkoholom ne ulazi u sobu’, dok o krucijalnim stvarima ne govori ništa. Sigurno ‘ništa ne zna ni o Alijinoj ‘igranci’ i prijetnji smrću Stjepanu Kljujiću kojom je postao ‘predsjednikom’ iako na nezakonit i nelegalan način, nije blesav da se sjeća takvih ‘sitnica’ kad ima ‘važnijih’ pikanterija.
* I pored toga, Lazović je čest gost u medijima, ovih dana kad se pripremaju opšti izbori u BiH on je ‘analitičar’. I opet pluta istim stazama bh ‘Alijine revolucije’. Za njega je, kaže izbor Slavena Kovačevića čuvara fotelje u bh Predsjedništvu za Željka Komšića, ‘biti ili ne biti’ za državu BiH. Tačno onako kako su to prethodno zacrtali nekakav Reuf Bajrović ili Avdo Avdić a prihvatili ostali bošnjački mediji. Koji čak znaju o čemu su na nedavnom sastanku razgovarali Milorad Dodik i Dragan Čović u Mostaru kao da su tamo bili zapisničari (dogovorili su da će ako pobijede Željka Cvijanović i Darjana Filipović pomilovati Dodika, da se neće moći imenovati vlada i sl. op. Cross), što treba ‘spriječiti po svaku cijenu’. Ovaj svojevrstan pritisak na medije strašenjem sa nečim što bi se moglo desiti u budućnosti i uticaj na glasanje u dolazeći izborima je i za Lazovića sasvim u redu. Tako on kaže da bi ‘Izbor Kovačevića osvijetlio bi put demokratizaciji BiH, te integraciji u EU i NATO!’ bez da trepne i razmisli. Jednostavnije, ovo je direktan poziv biračima i glasačima Bošnjacima da, kao i ranije Komšiću, daju glasove Kovačeviću. Inače, BiH nema budućnosti. I sva će mo ‘svjetla zvati mrakom’ ako Kovačević ne pobijedi. Kovačević ‘svijetli’ kao i Komšić, kao i Alija. Za Kovačevića kaže i ovo. ‘On bi svojom aktivnošću doprinio afirmaciji presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura…’ Podsjećamo Miru, tek da ne ‘ispadne’ totalna neznalica. Upravo je taj Sud Slavena Kovačevića odbio sa tužbom i označio ga kao lažova (‘actio popularis’) u vezi hrvatskog državljanstva i njegove ‘ugroženosti’, o čemu bh javnost već skoro sve zna.
* Budalasto je, neprimjerno i neproduktivno se ovako miješati u izbornu volju građana, a još šašavija je tvrdnja da od jednog čovjeka i jednog člana bh Predsjedništva zavisi ovakva sudbina države. No, iza ovakve konstrukcije se krije nešto drugo. A to je strah da bi se moglo ovim promijeniti išta u Izbornom zakonu BiH od onog što decenijama traže Hrvati a Bošnjaci se tome opiru.
Jasno, Lazović priča ono što se voli čuti. Što Bošnjaci vole i na čemu ‘rade’. U njegovim pričama ima pored iznešenog još nešto što također treba zabilježiti, a to je njegov ‘nasljedni patriotizam’. Kaže, ‘Meni je majka govorila nemoj nikada zaboraviti Bosnu, Bosna je naša država, nije Srbija’. Sve čestitke njegovoj majci ali zašto je onda nije poslušao pa kao predsjednik Skupštine RBiH odbio učestvovati u Dayton-u i Aliju vratio u mirovni proces legalnih kanala države? Umjesto što je prihvatio podjelu voljene zemlje po želji Alije da bi sada naricao za njenom sudbinom koju je i sam kreirao? Ili, što nije javno obzanio kako je Stjepan Kljujić morao pod prijetnjama smrću da se odrekne funkcije predsjedavjućeg koju je Alija oteo za sebe i proglasio se ‘predsjednikom’, na istom tom organu u kojem je on bio predsjedavajući? Da ne kažem, zašto nije otišao kod Alije kao kad su i njemu prijetili? Tim prije jer je i Kljujiću mati govorila isto što i njemu. “Sine proklet bio ako pobjegneš iz Bosne!”
* Preteška su to pitanja za memoriju Lazovića na koje će odgovori doći kad-tad, istorija sve pamti, neće ni arhiva o Aliji ostati zauvijek tajna. Neće ni ‘Alijini čipovi’ u glavi Mire Lazovića.
photo : Miro Lazović, intervju ‘Stav’, arhiv
