VRIJEDILO BI ZALITI A NE ŽALITI : Ponekad i male stvari čine sreću…
Da mi je dočekati :
– Da se Sebija i Bakir Izetbegović vrate u vlast, da nastupi bi blagostanje i sveopšti rahatluk u državi, nestane podjela, da država zaista bude suverena i jedinstvena, ekonomija procvjeta, da uđemo u EU i NATO, i da ‘naš identitet’ bude zaokružen a vjera spašena. Da novi fejsbuk Sebije Izetbegović proradi čim prije i da ‘profesorica’ pronađe svoju diplomu;
– Da Željko Komšić u ‘ibadetu’ i sreći preživi malu pauzu i da se opet vrati u Predsjedništvo gdje će ga balzamovati i reparirati za sva vremena, bez njega smo izgubljeni i ugroženi i ako nas iko može spasiti od Hrvata to je on.
– Da Denis Bećirović izraste u još rumenijeg i jačeg ‘državnika’, ako izgubimo ovog ‘punokrvnog predsjednika’ pored Komšića, stvari nisu nimalo ružičaste, postaju zelenkaste;
– Da se oformi još koja politička partija, ovih 140 je malo, država traži više i jače bitke;
– Da nas Dragan Čović uvede u EU preko Širokog Brijega i da svi u BiH postanemo konstitutvni;
– Da se konačno saZNA da li je Milorad Dodik ‘ugašen kao cigareta’, propao političar ili je još uvijek ‘predsjednik’ ičega u ‘većem dijelu’ države;
– Da se srećom i ‘hairli’ izabere novi Reis, i da ako je moguće, da nam vrate Hižaslava’ Mustafu Cerića ‘akademika’ kad je već teško, skoro ne moguće dobiti Muftiju Zukorlića iz Sandžaka. Bez njegovih dova, bez njegovih ordenja ‘sinovi Bosne prvog, drugog i još pet redova’ i inovacija, Bosna je prazna ljuštura i totalno nezaštićena;
– Da Fahrudin Radončić dobije bilo kakvu funkciju, bojim se da će sagoriti ako se to ne desi, a šteta je velika, malo je ‘potentnih’ državnika kao što su ovi iz Sandžaka;
– Da Bihać konačno dobije aerodrom, pa da vidimo ono ‘Meha, letim..’ Uz to da saznamo koliko je do sada utrošeno miliončića, 35 ili više a još uvijek se evo deceniju i kusur crtaju avioni na kompjuteru i otkupljuje zemlja od vlasnika i arlauče : samo što nismo uzletjeli.
– Da mi neko objasni ima li ili nema originalnog Daytonskog Sporazuma a samim tim i bh Ustava i ima li ili nema visokog bh predstavnika. Ovo sa kopijama Daytona iz Pariza kod Notara i ovo ‘v.d’. Visokog predstavnika mi baš izgleda poprilično visckasto. ‘Gazijo, Komšiću’, otvori istragu, original je nestao iz tvoje kase i u vrijeme tvog mandata;
– Da mi Denis Bećirović ili Zukan Helez pa čak i Ramo Isak objasne koliki je da prostite ‘svaki pedalj suverene države BiH’? Ima li iko od njih metar ili drugi mjerni uređaj? Da saznamo koji je entitet veći a koji manji?
– Da mi se što prije vrati ‘Centralni’ Senad Hadžifejzović, neobično bez njega. Nema rata, manje je ‘šokantnih vijesti’ i njegovih ‘odjava’ i ‘dojava’, a u zemlji ‘gori’. Nećemo saznati da smo u ratu ako nam se ne vrati;
– Da, ako ikako stigne, diplomira Irfan Čengić SDP afendija i mladomusliman sa ‘falš’ diplomom iz Banja Luke, pa da i on kao i ostali ima validnu diplomu sa ‘prestižnog Univerziteta’, da ne mora trčkarati svaki dan na voz za Krajinu na predavanja; Ili da bar kupi sebi taj ‘papir’, toga ima na svakoj pumpi u BiH ili granapu u Sarajevu.
– Da Damir Mašić čudo SDP genijalca Lagumdžije slučajnog dolaznika i prolaznika’ ostvari svoje snove i postane kovač što mu je uvjek bila želja;
– Da Benjamina Karić otvori pekaru ili slastičarnicu, može i cvjećara, samo nek’ se radi, I da nabavi sebi auto, teško mi gledati kako svaki dan obavlja posao pješke a prodala opštinsko auto i vozača da uštedi na budžetu. I, ako može, da joj se za rođendan pošalje slika Bogića Bogićevića;
– Da Zukan Helez konačno proizvede dronove za masovnu budžetsku potrošnju i da nauči Kur’an napamet, ovako mu tamni titula ‘hafiza’. Volio bih dočekati da se neko usudi ili samo pomisli udariti na ‘nas’ pa da vidimo tu snagu ‘zajedničke vojske’ ministra i ‘crne dušmane’, kad ih Zukan sa Salkom Zildžićem dočeka na strunjači;
– Da majka nad majkama’ Munira Subašić osvane na kakvoj izbornoj listi ili bar da diplomira;
– Da Dodik još jednom prizna genocid u Srebrenici i da se u BiH konačno dogovore sa Senom sutkinjom heroinom kako je kažnjen i osuđen. Da li može ili ne može Dodik vozati helikopter države kao Ramo i šta planira u buduće sa politikom? Mislim, da znamo čime će se Dodik baviti ovih godina? Da neće gluho bilo jednog dana opet osvanuti u ‘Teheranu’ za stolom sa Bakirom i ostalim kompanjonima? Pa da Zukan ponovo mora da psuje i tuče, a što mu nije u krvi.
– Da saznamo ko je u vladi Republike Srpske, ko je premijer a ko predsjednik, ko je kandidat za bh funkcije a ko za medije i fotelje u B. Luci. Ovo sa tročlanim i višečlanim vršiocima dužnosti načisto ubija. I najvažnije : šta će biti sa ‘Vukanom’ Nebojšom Vukanovićem, hoće li ikakva funkcija izaći na vidjelo a gdje će završiti bogati tajkun bez škole Draško, opozicioni ‘jahač sekretarica’ i građana entiteta?
– Da vlada BiH opet poveća platu, regrese i naknade za stanove i putovanja te naknade za odvojeni život od ‘stola i postelje’, nije odavno i to je neizdrživo gledati ih kako se pate;
– Da nam se opet vrati Bisera Turković, nema bez nje diplomatije ma šta god pričali. Osim toga, ona sve vitalnija i energičnija, malo više od Bakira, Džaferovića ili Genjca, šteta je to ne iskoristiti. Bakirova izjava kako ‘mladima treba dati šansu’ obećava;
– Da se nekako u isplaniranoj akciji ‘blic’ iznese iz Parlamenta Špirić, kad već ne može milom, može ‘na guranje’. Čisto radi njega, umrijeće u klupama a da toga nije ni svjestan pa će se pasti opružbe da ga je neko od Bošnjaka ‘ummiiirriiiooo’, jer takvi ne umiru prirodnom smrću;
– Da se bilo koji Srbin, please, bilo koji osim Dragana Bursaća oglasi u bošnjačkim medijima. Poslije umrlog Slobodana Vaskovića osim Bursaća nema nikog i čovjek ‘spade s nogu’ pišući i komentarišući Bosnu plačući za Ramazanima, somunima i ljiljanima na koje je pucao okolo Ključa i Mrkonjić Grada, hoću reći Varcar-Vakufa. Znam, patriota je i zato ga treba spasiti. Živi u strahu od Dodika u Banja Luci koji mu život zagorčava a on kavim ga je Bog stvorio sve zna i samo piše;
– Da Reuf Bajrović opet postane ministar bilo čega. Ili, ako ne to, onda BiH da uđe u njegovu ‘Alijansu’, šta će nam NATO;
– Da novinar i publicista Nedžad Latić konačno nauči gdje postaviti ‘Ć’ a gdje ‘Č’ i da razlikuje Ćeliju (zatvor) od Čelije (ma šta god to da je), bašču od bašĆe ili Đamiju od džamije a Čevap od Ćevapa, u svojim odličnim tekstovima;
– Da vehabija ‘antiDaytonac’ Nihad Aličković završi večernju školu. Makar šerijatsku;
– Da Zijad Krnjić najnovija ‘bošnjaĆka heroina’uđe u Parlament, pa da onda vidimo ‘čija majka crnu vunu prede’, ko radi pet dana prije i pet poslije Bajrama ili se isjedava u Parlament petkom;
– Da Semir Efenedić postane doživotni načelnik i da njegovi potomci kao i on studiraju u Maleziji po istom receptu Alije Izetbegovića;
– Da Zijad Bećirović iz Ljubljane prestane sa otkrivanjem tajnih međunarodnih zavjera protiv BiH jer ‘dušmani’ to vide i razvale pa ‘ispadne’ da je ‘Zijo’ lagao;
– Da Fadil Novalić ‘naš Husein-beg Gradaščević’ odsluži svoju kaznu u zatvoru pa da kao Fikret Hodžić naplati od države svoje muke, i da konačno saznamo gdje su ti prokleti kineski ventilatori ‘dupli’ koje je ‘Seb’ Sebija tražila i na njih kačila bolesne a Fadil ‘dobio bolu’;
– Da se konačno sazna kada su i kako naplaćene stotine milijardi dolara od Srbije i Banja Luke najavljivane kod Hadžifejzovića i u ‘Pressingu’ od strane ‘struĆnjaka’ advokata Rame Atajića, Muradifa Pajta zv. ‘Mrak’ i stranog stručnjaka i pravnika Tuđmana – Sulejmana Tabakovića iz Zagreba a na osnovu presuda Suda u New Yorku i pečata ‘apostille’.
– Da Reisat registruje firmu IZBiH za eksport i import;
– Da BiH dobije tekstualnu himnu dosta je samo ‘fućkanja’ i da se proglasi Republikom, makar se zvala i ‘Krijeposna islamska Republika BiH’. I da dobije jednu umjesto dvije zastave, ovo sa ‘konfederalnom’ i onom zvaničnom je baš postala dosadna šuplja priča;
– Da nikad ne porastu ‘djeca šehida’, da uvijek ostanu samo djeca kao i do sada kad su stari do 50 godina a još uvijek ih zovemo ‘djecom’.
– Da Potočari postanu ‘District’ za prave i da šef o(p)stane Emir Suljagić;
– Da kompletan SDP BiH prije nego se penzioniše Nermin Nikšić pređe u stranku IZBiH;
– Da se nikad više u BiH ne vrši popis stanovništva, ovako kao sada je mnogo korisnije, imamo onaj iz 1991 i onaj iz 2013 pa nek’ svako uzima sebi što voli;
– Da se pokrene i dovrši ostavinska rasprava iza Alije Izetbegovića pa da saznamo konačno ko je vlasnik države, Erdogan ili bh narod?
– Da Dino Konaković isprinta još milion diplomatskih pasoša BiH i da obraduje još koga sa njima;
– Da prorade bh Konzulati u Novom Pazaru i u Rijeci, i ako može da se otvori još koji. Bilo gdje. U Americi se to može riješiti preko džemata i ‘islamskih centara’ gdje se već odražavaju ‘konzularni dani i sakuplja dokumentacija te dijele bh pasoši;
– Da sadašnji broj hodža u BiH sa 1,500 koliko ih sada ima dođe do 2,500. Jeste da nema toliko džamija koliko ima efendija ali sagradiće se, od glave višak ne boli a potrebe rastu;
– Da se konačno potpiše Sporazum države BiH i Rijaseta, i da to urade Bećirović i Komšić, obećali su, nije muslimanski lagati a osim toga mogu uvijek preglasati onu Cvijanovićku po formuli 2:0 ‘za nas’ po kojoj rade godinama. Kome se ne sviđa neka ide na ‘veto’ i na Ustavni Sud, gdje opet ‘mi’ pobjeđujemo, ili neka ide u p…m… ;
– Da se pronađu kakvi ostaci džamije na plaži u Neumu, jebeš pomorsku državu bez džamije na plaži;
– Da dijaspora BiH prestane samo na godinu dana slati pare u BiH. Čisto radi testa, da se vidi koliko država voli dijasporu kad joj iz sefa nestanu milijarde;
– Da Ramo Isak uz pomoć Zukan Heleua uhapsi bilo koga u Republici Srpskoj, radi dokaza da države ima. Hapšenja preko fejsbuka ne dolaze u obzir;
– Da se poslije Centralnog spomenika ‘šehidima’ izgrade slični necentralni u svim gradovima i u Mjesnim Zajednicama kao kod Benjamine Karić ispred ulaska u Opštinu;
– Da se iz harema džamija presele na drugu ‘lokaciju’ oni kojima tu nije mjesto, isto i sa Kovača. Ovo zadnje uzimati sa rezervom jer tu baš ima ‘materijala’, ostaće nam Alija sam, pa će ‘omanjiti’ investicije Turske koje se ogledaju u dovama na Kovačima kako nas podučava Sin Velikog Oca;
– Da nas u dijaspori bar na godinu dana ne predstavljaju džemati i štokakve ‘nezavisne udruge’ i hodžice te da dijaspori prikažemo išta drugo osim žrtava, žalopojki, tužbalica i rata! I da dijaspora prestane mejtefe zvati ‘bosanskom školom’. Vjerujte mi na riječ jer ne morate, ima toga dosta za pokazati!
****
Da mi je dočekati ne bih žalio umrijeti, ali kakve su (ne)prilike, smrti nema kad je hoćeš. No, ako se išta od ovoga ostvari, bar mali dio, biće to znak da i male stvari znaju usrećiti.
Kome je još do žaljenja, što bi rek’o drug Muriz Kurudžija?
P.S. svaka sličnost sa događajima i licima, slučajno je – namjerna!
photo ilustracija : pjevač Muriz Kurudžija ‘sreću čine male stvari’, arhiv
