OSMAN HADŽIĆ PJEVAČ-INOVATOR : Nađeno je rješenje za ‘fetvu’ i kažnjavanje estrade i pjevača zbog nastupa 11. jula bilo gdje u Svijetu – zakažeš koncert 11. jula oko ponoći, veseliš se lagano i nevidljivo par sati uz ilahije i kaside, i čim kazaljke kao za Novu Godinu pređu 12, udariš žalovati regularnom muzikom
Na sceni je opšte kažnjavanje estrade, posebno pjevača zbog političkih odluka ili izjava. Nekima se ne da nikako pjevati, drugi se prate budno i prepadaju uz 11. juli. Taj dan je, podsjećamo dan žalosti samo u FBiH, ali mikrofone zaboravite bez obzira gdje ste planirali pjevuckati. Ima da se žali, u protivnom stiže ‘fetva’ ma gdje da si. Nema pjevanja nigdje ni u Regionu ni u EU ili dalekoj dijaspori Amerike ili Australije, kletva stiže. Ovi naši estradnjaci umislili da se muzika ne čuje u Srbiji ili Hrvatskoj, ma ‘kaki brale’, čuje se i zna se. I kao, žali se samo po BiH, jok! Ima da svi žale, ma gdje bili. Ako neće milom hoće ‘fetvom’ – silom. A u Bosni, e, tu je ‘pod upitnikom’ čitav juni, juli i dio augusta ni ne pomišljaj na veselje. U tom peridu može samo ozbiljna glazba ilahija i kasida ili kakav mevlud. Između tih datuma opet budi obazriv. Možda se koji od njih poklopi sa kakvom slavnom bitkom, pogibijom kojeg ‘gazije’ ili borca i heroja i opet si ‘najebo k’o žuti’.
Zbilju na stranu, hajmo se malo zajebavati. Propisom, naredbom ili ‘fetvom’ teško je doći do rezulatata. U dan 11. jula u BiH se ne bi trebalo veseliti i praviti koncerte, trebali bi se svi suzdržati da u taj dan žalosti u povodu genocida u Srebrenici ne sviraju i ne pjevaju u BiH. Sve ostalo je čisto naprđivanje i treniranje mišića preko estrade i politike. Međutim, kako se u BiH ne mogu složiti ni u pogledu dana žalosti, ni u čemu, onda je estrada a i raja u zbunjoli. Zvanično i pravno, žali se samo u FBiH. U istoj državi jedni plaču i tuguju, drugi se vesele. Ovdje se ne radi više o formi ili propisu, moral je u pitanju bar u jedan dan. Kako su pjevači uglavnom poznati moralci ako bi se zajebavali a hoćemo, to onda znači da ni zakonski dan žalosti nije lako svuda ispoštovati. Zato jer je teško ili skoro nikako pomiriti bol u duši sa tezgom. Tezga, zarada i profit su njihov biznis, treba i to imati na umu, bar donekle. Međutim, ne bi ‘mi’ bili to što jesmo da nećemo ustjerivati u zakone i moralne norme i sve druge oko nas. I po susjednim državama i Kontinentima. Gdje bol za Srebrenicom osjećaju neki samo iz formalnih razloga, drugi nikako. No, ‘mi’ smo uvjereni da se sav Svijet vrti oko toga i oko nas pa kažnjavamo bojkotom i one koji pjevaju u Srbiji ili u Hrvatskoj ili bilo gdje na Kugli Zemaljskoj. Ubijeđeni da možemo kontrolisati čitav Svijet. Kao sa onim bojkotom ‘Ćifutske coca-cole’, srpskog bureka sa sumnjom da je unutra svinja ili sa bilo čime ‘mi’ odlučimo da možemo upravljati.
Slijedom toga su ‘kažnjeni’ otkazivanjem narednih koncerata pjevači Alen Islamović iz Bihaća koji je pjevao negdje u Srbiji 11. jula, pa Džanan Lončarević, pa Osman Hadžić, broj kao u Srebrenici ‘nije konačan’.
Opšte ludilo nas uzbudilo. Međutim, još je veće ludilo kad pjevači’ pod ‘fetvom progovore i počnu da se pravdaju. Lončarević inače ljubitelj Bošnjaka za sada šuti ali mu stavljaju katance na ugovorene gaže iako je Srbijanac i pjevao u Srbiji gdje nema ni dana žalosti niti dokle ‘fetva’ doseže. Progovorio je Alija odnosno Alen Islamović i u poznatom kajanju ‘priznao grešku’. Neću više pjevati 11. jula matere mi, taj dan ću brati svoje lješnjake. ‘Plaćeš piĆko, ne plaĆem matere mi’. Naučio sam šta sam uradio pogrešno. Ne može gluplje i slađe. Odpjevao, naplatio i ‘došao tobe’. Mislite? Osman Hadžić koji se raspjevao 11. jula u Hrvatskoj koja također nema ‘fetvu’ o danu žalosti je ipak vrhunac mudrosti i pravi ‘inovator’ uz dan žalosti. Njegov patent bi mogli svi u buduće svakog 11. jula koristiti kao spas. On je naime pojasnio a to potvrdio i organizator koncerta da je izričito šutio i mučio od 22 sata uveče do 12, pa čim su se kazaljke premetnule u 12. juli, zapjevao iz sveg glasa i stasa. I to opet domoljubnu i moralnu : ‘Taj dan sam umro, tugo’. Mislio je na 11. juli. Ovo je nenadjebivo. Žalio je tačno do ponoći i ispunio ‘fetvu’. Čovjek je pravi genijalac u estradi. Eto rješenja za sve buduće julske pjesmice i žurke. Zakaži oko 10 pa onako istiha i nevidljvio tugujući pjevuši a onda poslije Ponoći zagrmi iz sveg glasa. Osman Hadžić je zakon.
Više od ‘fetve’ Bošnjaka za kažnjavanje bezosjećajnih folkera na svakoj tački Kugle onih koji ne žaluju, blesavija su ovakva nesuvisla ‘pravdanja’ pjevača. Meni sve liči kao na onu poslije ‘fetve’ Aci Lukasu zbog slike sa Naserom Orićem. Kad je izjavio ‘ne poznajem ga matere mi’. Ima njih još i to viđenijih bošnjačkih legendi koju su pjevuckali uz 11. juli bilo u BiH ili u ‘susjedstvu’, tek će se to otkriti. Moralna policija radi svoj posao kao u Theranu a ljetnje sankcije su pripremljene.
Ja, kao neko ko nema blage veze sa pjevanjem imam i dodatnu ideju manje snažanu od one brata Osmana. Evo, recimo, neka uz 11. juli zakažu koncert ilahija i kasida i nek ih pjevuše do Ponoći a onda nek razgule regularni repertoar.
Svi će biti happy. I donosioci ‘fetve’ i pjevači.
photo : Osman Hadžić pjevač i njegov album, arhiv
