OD MAGARCA ‘AJNŠTAJNA’ DO PAPAGAJA I PROFESORICE : Nemuslimani u multietičnoj bh fudbalskoj reprezentaciji kao borci u ‘multietničkoj ArBiH’
Euforija sa bh reprezentacijom se nastavlja, što je i razumljivo, slijedi poslije Canade utakmica sa Švicarskom u LA – California za tri dana, 18. juna. Bh fudbaleri su već na ‘mjestu lica’ a u medijima se kao i obično pravi ‘navijačka groznica’ sa razumljivo pozitivnim nabojem ‘pobijedićemo’ i uz iste slike i navike. Prognoze pobjede, jer tako nalaže ‘naš inat’ bez obzira na sve druge elemente, su logične jer ne bi valjalo da izgledaju pesimistične ali u nacionalnom, koje prerasta u nacionalistički zanos poprilično se pretjeruje što je inače ‘naša’ osobina i tu nema mjesta za realnost. Posebno sa onim ‘fudbaleri ujedinili BiH’, sad se ‘vidi da je zajednički život moguć’. Kad se vidi, nažalost, kad ‘tukne’ i osjeća se u državi sasvim nešto drugo. To je najočiglednije na primjeru ‘ratovanja sa zastavama’ o čemu smo pisali a što potvrđuju i slučajevi skidanja ili postavljanja u Čapljini, Maglaju i Stocu, nažalost, ti primjeri neće ostati usamljeni jer smo u stanju sve što je lijepo pokvariti.
Sudeći po bizarnim prognozama u medijima najnoviji papagaj nekog tamo dokoličara je ustvrdio kako će mo opet pobijediti, jer i u Canadi ‘mi smo pobijedili’ a svi vidjeli da je rezultat neriješen, papagj je između dvije zastave, one BiH i ‘Švice’ – odabrao našu. Sličnu prognozu smo imali i prije Canade sa farme magaraca u Zenici gdje je jedan od najmudrijih magaraca dobio ime ‘Ajnštajn’ jer je ‘prognozirao’ pobjedu mukanjem i rikanjem nakon sugestivnog pitanja vlasnika.
To sa magarcem i papagajem je baš simpatično ali još je ljepša prognoza profesorice iz NY sa Univerziteta Columbia rođene Bišćanke Amre Šabić El-Rayess. Koja je, slično kao i Đemila Gabriel ili Sanela Jackson postala ‘uspješna i poznata’ udajom za bogatuna i to još za onog ‘naše gore list’. I sa svojim bošnjakovanjem i prezentacijom islama. Amra je inače politički aktivna i učlanjena je u krovne džematske organizacije u državi NY a do sad je objavila i dvije knjige o ratu u BiH i izbjeglištvu, na temu žrtava i žrtvenosti koju su oprihodovali svi koji su iole išta znali sastaviti i napisati. Najpoznatija joj je ona ‘Mačka kojoj nisam dala ime’ koju je poslala 2023. Joe Biden-u a on se zahvalio pa to postala vijest dana.
Amra je pred susret sa Švicarskom upriličila sastanak sa načelnikom Zohran Mamdani-em, ‘našem’ načelniku sa najvećim osmijehom na Svijetu. Malo većim od osmijeha Benjamine Karić kad dijeli baklave i uvijek sa rukom na srcu po džamijama New York-a gdje je i glasove sakupljao i dobio. Sa bošnjačkim nacionalistima i džematlijama NY je često po večerama i sjedeljkama. Profesorka mu je ujedno poklonila dres sa imenom Džeke a Mamdani sa ‘osmijehom sreće’ poželio uspjeh našim momcima. Osmijeh je najjače oružje ovog načelnika pored ljubavi prema vjeri i vjernicima muslimanima ali poruka profesorice bh reprezentaciji je jača od toga. Onako profesorski citirala je svoje misli kao da se obraća kandidatima za hadž u Meccu pa ‘zapalila Region i šire’. “Samo naprijed, momci, s bismiletom i uz osmijeh, imate na šta biti ponosni! Vi ste svjedoci da Bosne ima i da će je uvijek biti’.
Za one u bh reprezentaciji ako nisu do sada naučili, ‘bismilla’ je najosnovnija dova, molitva koja se upućuje Allahu, i bez nje ‘nema Bosne’. Hanuma El-Rayess je na bošnjački način odradila zadatak, sad nema druge nego da je nauče. I nije to došlo slučajno. Većina ‘naših momaka’ u reprezentaciji slično ili isto izgovaraju pred svaku utakmicu, ponekad padnu i na travnjak kao na ‘postekiju’ kad zabiju gol, jer to je dio ‘našeg identiteta’ kao pandan onima što se krste u sličnim situacijama. Koliko je ovakva poruka besmislena i nepotrebna za bh reprezentaciju suvišno je analizirati jer u ‘građanskoj’ islamskoj Bosni je to ‘normalna’ stvar. Ako hoće igrači Jovo Lukić, Nikola Katić, Nikola Vasilj, Martin Zlomislić, Mladen Jurkas, Stjepan Radeljić ili Ivan Bašić pa i šef Vico Zeljković to da shvate – to je do njih. Profesorica je svoje uradila. Uzgred, mogla je ali nije, pokloniti nasmijanom načelniku i dres sa imenom nekog od njih, recimo Jove Lukića koji je spasio BiH u Canadi iako je Džeko svakako zaslužan za dres, no ne bi se to uklopilo u njenu molbu i poruku niti u osmijeh načelnika. Ovako je to više ‘naše i domaće’, jer nešto ne vidim da na sličnim dresovima u koje se obukla čitava Federacija BiH ima ‘plaho’ ovih imena.
Ovo sa Amrom i sa dresovima i sa ‘junacima i herojima naše reprezentacije’ podsjetilo me na sličnu multietničnost među slavnim borcima BiH armije. Koja Armija je kako što nam svaki dan sviraju bila također ‘multietnička’ ali među 9 heroja bh Armije, među devet najzaslužnijih za odbranu BiH nema nijednog ni Srbina ni Hrvata ni nekog ‘ostalog’. Nestalo ih a bilo ih je. Slično je bilo i sa ‘herojstvom’ umrlog generala Jove Divjaka.
Do podne je bio ‘čika Jovo’ a popodne ‘ČIČA Jovo’.
Što se tiče teze kako ‘sport ujedinjuje’ i kako stvara zajedništvo, to je omiljena lizalica nacionalista političara. To je bilo nekad, sad se samo ‘spominjalo’. Današnji sport i navijači su leglo i sredstvo politike i religije od ‘mektepskih turnira’ do svjetskih pozornica.
Uostalom, vratimo ‘film’ unatrag : gdje je i kako počelo rušenje Yugoslavije najljepše i najbolje nekadašnje države, da li se iko sjeća?
photo : Amra Šabić El Rayess i pokon dres za načelnika NY Zohran Mamdani-a, arhiv
