SVI MALTRETIRAJU POTROŠAČE, ‘ALDI’ JE NAJORIGINALNIJI : Da bi koristio korpu za trgovinu moraš ubaciti 25 centi, kad vratiš korpu natrag vrate ti novac, ali gdje je logika?
U Americi, a što svi preuzimaju, vlada pisano i nepisano pravilo ‘kupac je uvijek u pravu’. Međutim, ta parola ne vrijedi stalno u praksi, često nas velike korporacije bukvalno maltretiraju na razne načine.
Prvo, da uštede, uglavnom radi jedna ‘kasa’, čekaj satima. Sve više se prebacuje na samoposluživanje’ gdje te zajebavaju automati do iznemoglosti. Mnogi neće keš, neki hoće samo kartice, neki isključivo keš, kao da potrošač mora imati i jedno i drugo. Pritisni ovdje, je si li ispraznio korpu, stavi proizvod na policu, hoćeš li povrat keša sa kartice, potvrdi plaćanje, hoćeš li kredit ili keš, hoćeš li kesu koja se plaća ili nećeš, i da ne nabrajam dalje, ova konverzacija sa mašinom ”ubija’ i često zablokira pa moraš zvati za pomoć.
Nadalje, kad plaćaš na regularnoj ‘kasi’ više puta te i osramote. Bukvalno ‘dramče’ pare od tebe. Ovo traženje donacija u Americi je prisutno svuda i na svakom mjestu, često traže donacije i za Policiju ili za neku drugu državnu instituciju. ‘Hoćeš li da’zaokružiš’ iznos? Zašto da zaokružim i kome to ide? ‘Daješ li šta donacije i koliko za bolesnu djecu ili odrasle’? Kako ćeš odbiti jebaće ti svako mater iz tebe u redu a svi znamo da kompanija ima para daleko više i da hoće dati za liječenje ili koju drugu donaciju može pomoći daleko bolje ali jok, traže od kupaca koji su ionako zbog slabe zarade ili penzija i sami socijala. I ne pitaju imaš li?
E, ali ima jedna kompanija koja je u ovom ‘kupac je broj jedan’ najoriginalnija u maltretiranju potrošača. To je njemačka kompanija lanac trgvoina hranom, voćem i površem te sezonskom robom ‘Aldi’ koja ima, mora se priznati nešto niže cijene (koje s vremenom i inflacijom postaju skoro iste kao i kod drugih) ali i slabiji izbor, ponudu i kvalitet, i koju prosječni Amerikanci rado posjećuju sa razlogom. Ovdje, da bi koristio njihovu korpu za proizvode, moraš je prvo otključati u prostoru gdje korpe stoje, tako da ubaciš u posebni dio 25 centi iliti ‘quarter’ metalni novčić nakon čega se lanac korpe otključa. Kad završiš sa kupovinom vraćaš korpu natrag i dobiješ novac natrag.
U ostalim trgovačkim centrima nema ove ujdurme sa korpom za šoping, to doživši samo ovdje. Koji je razlog ovog maltretiranja, teško je dokučiti. Firma kaže i nabraja razloge i pojašnjava. Da bi se smanjila krađa ovih korpi, jedan je od razloga ali smatram da je to bespotrebno i blesavo. Onaj ko hoće ukrasti, jednostavno će korpu pokupiti prije nego što je vrati. Osim toga, druge kompanije imaju čipove na točkovima i čim korpa pređe preko linije parkinga blokira se. Drugi razlog izgleda najprihvatljiviji : firma štedi na radnicima koje bi da nije ovog pravila morali plaćati da sakuplja korpe. Fino, ‘kupac je uvijek broj jedan’ ali se štedi preko leđa kupaca. Međutim, ni to ‘ne pije vode’. Ljudi često isprazne korpu i ostave je uz auto na parkingu, jer 25 centi više nije u Americi ništa, malo ko će se za razliku od ranije sagnuti kad nađe ovaj novčić i pokupiti ga. Ako je sve to pobrojano tačno, onda je ovdje pravilo ‘kupac’ čista talašika. Više se radi o malteriranju nego o poštivanju kupca. Kupac nema izbora. Ili ostaviti korpu a samim tim firmi novac, ili po kiši i snijegu gurati korpu natrag da bi dobio svojih 25 centi. Dakle, dam svoje pare za korpu, ostavim pare u trgovini i opet odradim posao za firmu na parkingu. A ‘broj jedan i uvijek u pravu’.
Jest’ govno, što bi se reklo na bosanskom.
photo : korpe potrošača ‘Aldi’, arhiv
